Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah u Kur'anu je objavio: Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na strahu od Allaha i u želji da mu se umili – ili onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru džehennemsku sruši? – A Allah neće ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini. (Et-Tevba, 109.)
Ovih dana bh. mediji, pa i oni u regionu, bruje o brutalnom premlaćivanju jedne srednjoškolke iz Tuzle od strane njene tri školske kolegice. I naravno, taj brutalni, vandalski i zločinački čin naišao je na jednoglasnu osudu javnosti i izazvao strah i uznemirenost kod roditelja koji u ovom kara-vaktu, pored svih drugih iskušenja, imaju i tu (ne)sreću da im djeca pohađaju školu. Građani Bosne i Hercegovine su zaprepašteni količinom nasilja kod omladine u kojem podjednako učestvuju i mladići i djevojke.
Povodom tog nemilog događaja reagirali su, po ustaljenom običaju, i bh. političari, poput tuzlanskog gradonačelnika Jasmina Imamovića, koji je zatražio od nadležnih organa da se tri nasilnice najstrožije kazne.
Jednom riječju, svi su reagirali, svi su osudili tri nasilnice i svi se s pravom zgražavaju nad njihovim nasiljem i vandalizmom. Nažalost, malo ko postavlja suštinsko pitanje: ko je uistinu pravi i glavni krivac za devijantno i nasilno ponašanje bh. omladine? Ponašamo se tako kao da je nasilje triju srednjoškolki incidentni slučaj, a ne, skoro pa trend i naša svakodnevnica.
Tri nasilnice su itekako zaslužile kaznu, ali je suština u tome da se njihovim kažnjavanjem neće popraviti stanje u društvu, osim što će se one vjerovatno još dublje gurnuti u ambis nemorala i nasilja, jer glavni krivac za sve vrste maloljetničke delinkvencije je naše društvo, odnosno sve odgovorne institucije i instance u društvu i državi, od onih političkih, preko obrazovnih, medijskih, kulturnih, pa do samih roditelja. Krivi su oni koji tako bezdušno i agresivno nameću i promoviraju šizofrene i sulude običaje i načine ponašanja putem kojih se šire najgore vrste društvenih bolesti i opačina. Islamskom terminologijom rečeno, bh. društvo i oni koji ga vode, čini sve da od naše djece naprave šejtane, a onda, kojeg li paradoksa i cinizma, od njih traži da se ponašaju kao meleci ili u najmanju ruku kao normalni ljudi. Mi živimo u društvenom sistemu koji u potpunosti ubija moral i odgovornost, a traži od ljudi da se ponašaju i moralno i odgovorno.
Apsolutna sloboda nije sloboda, već anarhija i robovanje strastima
Rigidni sekularstičko-ateistički svjetonazor i zakoni koji se iz takvog svjetonazora izvode i nameću društvu, vide ispravan odgoj mladih naraštaja, napredak i progres društva u apsolutnoj slobodi i razuzdanosti, u oslobađanju strasti i životinjskih nagona, u širenju ludila i razvrata i u sveopćoj anarhiji u kojoj se svaka pomisao i priča o moralu žigoše i etiketira kao mahana, nazadnost i konzervatizam.
Glavna pokretačka snaga današnjeg društva, a omladine posebno, jeste traženje naslada, a razvrat, pornografija, orgijanje, droga, alkohol, blud, sastavni su dio njihovog života. Jednom riječju, našim društvom caruje duhovna praznina čije su posljedice strah, nesigurnost, beznađe, otuđenost, nered i nasilje. I da stvar bude još gora, bezdušni protagonisti materijalizma, bezbožništva i paganskih običaja, pod krinkom apsolutne slobode kao glavnog ideala modernog čovjeka, a da bi bili što ubjedljiviji, stvari nazivaju drugačijim imenima, pa tako, kao što reče jedan islamski mislilac, ”lukavstvo nazivaju mudrošću, dekadentnost i abnormalno ponašanje slobodom, porok umjetnošću, a eksploataciju i izrabljivanje ljudi zaštitom i unapređivanjem životnog standarda”.
I zašto se onda čudimo devijantnom ponašanju omladine? Pa, čudo bi bilo da se ponašaju normalno, i pravo je čudo što nasilja i nereda nema u mnogo većim količinama.
Šta drugo možemo očekivati od današnjih mladih generacija osim nasilja kada svakodnevno čitamo, gledamo i slušamo poruke i pozive na orgije, razvrat i nasilje, tipa: ”Urnebesna noć u City Pubu”, ”U tri koraka do ludog orgazma”, ”Dođite na najbolji i najluđi party u gradu”, ”Kako postat seksulana zvijer”. Šta očekivati od omladine u vremenu u kojem su kreveljenje, psovka i neartikulirani divlji krikovi cool, kad su glavna atrakcija postali partiyi, feshen wikovi i reality showu programi poput ”Farme” na kojoj raznorazni pjevači, glumci i ostali zabluđivači i ublehari, javno pokazuju svu svoju bjedastoću i pokvarenost, i, što je još gore, sva ta deponija nekulture, nemorala, neukusa i baleganja, na kraju bude dobro naplaćena. Čemu se nadati od današnje omladine kad je javni prostor preplavljen pričom o apsolutnim slobodama, o pravima bijesnih pasa lutalica koje niko ne smije ni krivo pogledati, pa makar psi izujedali i izludili našu djecu i ostale građane.
A priče o pederima i njihovim pravima, da i ne spominjemo. U našem društvu konstantno se govori o pederima i njihovim pravima i pored toga što ta pokvarena i zabludjela skupina drsko i nemilosrdno atakuje na temelje života i na prirodni poredak i zakon koji je Allah, dž.š., uspostavio u kosmosu. Ovih dana je aktuelan čak i video snimak u kojem se na bestijalan način iskorištavaju i zloupotrebljavaju djeca u pokušaju legalizacije najgore vrste nastranosti, pederluka i istospolnih brakova.
Sjetimo se samo kako je bh. javnost, a posebno mediji, na nož dočekala spot o popisu stanovništva u kojem je jedan bošnjački dječak javno u kameru rekao da je Bošnjak i da mu je vjera islam. Istog momenta su pohrlili dušebrižnici sa svih strana da to osude i nazovu zloupotrebom djece u političke svrhe, i zamalo da autor tog bezazlenog uratka nije završio na sudu. A na sramni uradak i zloupotrebu djece u promoviranje pederskog razvrata, ne smije se niko javiti, iako se na tom snimku prikazuje eksplicitna scena grljenja i ljubljenja dvojice pedera. Čak su u prevodu na bosanski jezik navedeni samo oni komentari u kojima se odrasli klipani pozitivno izražavaju o toj nastranosti, jer su izgleda već svikli na pederski ambijent u sredini u kojoj žive, dok je komentar djevojčice, koja nema više od šest godina, a koja je tu scenu prokomentirala, sa zgražavajućom grimasom na licu, riječima: ”Ovo je ludost!” (this is crazy!), namjerno izostavljen. Glavna poruka tog blasfemičnog uratka je da eto i djeca na pederluk gledaju sasvim normalno, jer ”ljubav je sloboda, koju ne smije niko oduzeti i zašto je uopće drugima bitno kako živite i koga volite?”
Na prvi pogled čini se razumljivim i donekle logičnim takav zaključak, jer je izašao iz usta onih koji zagovaraju apsolutnu slobodu i nemiješanje u tuđi život i način ponašanja. Međutim, da je to samo isprazna fraza, floskula, besmislena retorika, laž i obmana, dokaz je to što bezbožničkoj rulji sve postaje problem čim se spomene islam i uloga islama u društvenom životu.
Kada se naprimjer objavi vijest da bogati azijski sultanat Bruneji uvode šerijatski zakon 2014. godine, odmah se duhovno opustošena, idejno obezglavljena i moralno propala piskarala aktiviraju i pišu tekstove sa bombastičnim naslovima ”Kamenovanje do smrti i bičevanje”, aludirajući na islamsku kaznu kamenovanja za blud i bičevanja za konzumiranje alkohola, kao da se cjelokupno islamsko učenje svodi na kazneno pravo i nekoliko kazni za određene prestupe.
Zašto to rade? Pa, zato što problem nastaje onda kada neko (a ko to bolje i ljepše može učiniti od Allahove vjere islama) pokuša da ukaže na zločin bezbožnika prema čovjeku, na ”silovanje” ljudske pameti i dostojanstva. Problem nastaje zbog toga što islam raskrinkava njihove devijacije, pokvarenost, zle namjere i rušilačke pobude.
I onda, u nedostatku bilo kakvih dokaza koji bi išli njima u prilog, žestoko napadaju na islam opisujući ga najružnijim riječima, pripisujući mu barbarizam i nazadnost i predstavljajući ga kao prepreku slobodi.
A nije tako! Islam uopće nije protiv ljudske slobode. Naprotiv, on je afirmira, ali u granicama u kojima ona zaista znači slobodu. Kada čovjek pređe tu prirodnu granicu slobode koju je Stvoritelj odredio, on u stvari tada prestaje biti slobodan i postaje pokorni rob svojim strastima i animalnim porivima, a ustinu nema većeg poniženja za čovjeka kao homo sapiensa od toga da postane rob niskih strasti.
Shodno tome, islam ne negira ni strasti, već ih kanališe i određuje granice u okviru kojih strasti imaju svoju svrhu u ljudskom životu.
Moglo bi se kazati da islam na strast gleda kao na benzin koji se sipa u rezervar auta. Ako nema benzina, auto se ne može kretati, ali isto tako, ako se benzin sipa gdje ne treba, onda se samo jedna njegova iskra pretvara u razornu snagu koja uništava sve pred sobom.
Jednostavno rečeno, islam uči da je to što se nudi i promovira kao apsolutna sloboda, zapravo anarhija koja se pokušava nametnuti kao jedini sistem vrijednosti, a čije su posljedice po društvo, posebno po omladinu, katastrofalne, u što se, nažalost, svakodnevno imamo priliku uvjeriti.
Pa, bježite Allahu!
Zbog svega toga, u ovoj hutbi želimo skrenuti pažnju na važnost odgoja u okrilju uzvišenog islamskog učenja.
Mi, Bošnjaci muslimani, uostalom kao i cjelokupni islamski ummet, danas preživljavamo teške trenutke. Ovo je za nas pitanje biti ili ne biti, pitanje našeg nestanka ili ostanka i trajanja. Ona druga strana, naši dušmani, žele nas vidjeti nepismenima, siromašnima, zabludjelima, razjedinjenima i pokvarenima, i nama ne preostaje ništa drugo osim da potražimo sigurno utočište, a sigurnog utočišta nema osim kod Allaha. Nema spasa i utočišta osim da ”pobjegnemo” Allahu, da pobjegnemo od neznaboštva i džahilijjeta u okrilje tevhida, ispravnog vjerovanja, od neznanja u okrilje istinskog znanja, od nemara ka aktivnosti i radinosti, od nemorala i razvrata ka uzvišenom islamskom ahlaku i moralu, iz tmina grijeha i zablude na svjetlo upute i da sebe i svoju djecu odgajamo u okrilju Kur'ana i Sunneta.
Miuovomtrenutkunemamovećegi boljeg kapitala od naše djece. Ako ih dobro odgojimo, kao iskrene i moralne vjernike, onda smo ostvarili naš cilj, ako to ne učinimo, onda smo gubitnici i stradalnici na oba svijeta.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Ništa bolje roditelji ne mogu pokloniti djetetu od lijepog odgoja.” (Tirmizi)
Islam, dakle, posebnu pažnju pridaje odgoju djece, odnosno omladini. Onaj ko želi da upozna jedan narod, njegovo stanje, njegove perspektive, neka gleda kakva mu je omladina. Ako je omladina pobožna, moralna, aktivna na polju dobra i njegovog širenja, onda se ne treba brinuti za taj narod, ma kako izgledalo trenutno, ekonomsko i političko stanje tog naroda.
Kada Kur'an govori o istinskoj nesreći i propasti, onda to ovako opisuje:
Reci: “Stradat će, uistinu, oni koji na Sudnjem danu izgube i sebe i porodice svoje. Eto, to je pravo stradanje!” (Ez-Zumer, 15.)
Bez sumnje su najnesrećniji oni ljudi čija djeca nisu onakva kako bi oni željeli da budu. Ma koliko čovjek bio bogat, ugledan, poznat, ako mu djeca nisu onakva kako se on nada da budu i kakvim ih želi odgojiti, on je nesretan i nezadovoljan.
A kada opisuje stanje sretnika, onih koji su ostvarili svoj cilj i koji su uspjeli, Kur'an to ovako izražava: Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela priključit ćemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti – svaki čovjek je odgovoran za ono što sam čini.
Ono što ćenampomoćidaostvarimociljeve, dauspijemonaobasvijeta, dase održimonastazimoralaiistinskihljudskihvrlina, da odgojimo omladinu koja će bit naš ponos, a ne naša sramota i teret, jeste vjerovanje u Allaha, vjerovanje u ahiret i vjerovanje u precizni obračun na Sudnjem danu. Jedan zapadni mislilac je rekao: ”Ne sumnjajte u Boga, da nije Boga supruga bi me varala, a sluga bi me potkradao.” Nezamislivo je da se čovjek može ostvariti kao istinska ličnost i da može biti koristan član društva bez vjere u Boga i bez spomenute tri osobine.
Život muslimana počinje sa la ilahe illallah i završava se sa la ilahe illallah, i kompletan njegov život je izgrađen na tim temeljima i posvećen tim principima, na šta aludira ajet: Reci: “Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.” (El-En'am, 162.) Ukoliko zapostavimo ove principe i povedemo se za onima koji nam umjesto svjetla upute nude tmine zablude, a umjesto istinske slobode, sreće i rahatluka, nude lažnu slobodu i robovanje strastima, onda će nam život bit obilježen nasiljem, maloljetničkom delinkvencijom, nepravdom, tjeskobom i anarhijom, i bit ćemo slični onima koji su temlje svoje zgrade postavili na podlokanoj obali koja se nagnula, da se zajedno s njima u Džehennem sruši. U svakom slučaju, izbor je naš!
