Dosta galame je podignuto zbog referenduma sa svih strana. Zašto?
— Galama je stvorena zbog navike muslimana u Bosni da sve postižu ujdurmom koju oni promovišu, a onda i zbog slabosti predstavnika međunarodne zajednice i njihovog podaničkog odnosa prema muslimanima u Sarajevu, koji se uključe u takvu igru. U suštini pokušava se da se nađe razlog za neodržavanje referenduma, jer ne mogu da ga nađu ni u pitanju, ni u pravu da se referendum održi. Dakle, referendum kao pitanje i datum uopšte nisu sporni. Vjerujem da neki u međunarodnoj zajednici pokušavaju zbog tog svog odnosa i partnerstva sa muslimanima svih ovih godina da izgrade neki stav za eventualnu zabranu referenduma, što bi bilo nedopustivo, jer bi se time međunarodna zajednica pokazala isključivo kao produžena ruka muslimana u BiH — što ona, doduše, i jeste. Ali to bi bio zaista očigledan primer njihovog nedoličnog ponašanja. U svakom slučaju referendum će biti održan, bez obzira na sve opstrukcije koje mogu da urade.
Da li će se posle referenduma u RS nešto promijeniti u BiH?
— Stalna ponižavanja RS kroz nametnuta rješenja visokih predstavnika BiH. Odluke Ustavnog suda BiH, u kojem odluke donose troje stranih sudija i dva Bošnjaka, tvrdeći da je to većina i demokratija, a koji zadiru u konstitutivni karakter RS i srpskog naroda u BiH. Praksa njihovog uzurpiranja i Dejtonskog mirovnog sporazuma kao međunarodnog ugovora, a naravno ponižavanja Srba svih ovih godina… Referendum je nađeni odgovor na tu njihovu aroganciju. I prema međunarodnom sporazumu i prema RS. Oni su u paničnom strahu sada od svega toga.
Naravno da mi nećemo oklijevati da održimo referendum u budućnosti po raznim pitanjima i zato oni veruju da ako sada ovo spriječe da će umanjiti volju srpskog naroda da se dalje bori. To, naravno, nije istina. Niti mogu spriječiti, niti mogu ugroziti volju. Mislim da će ovim referendumom i Srbi shvatiti da imaju adekvatan odgovor na sve odluke koje neko donosi u ime njih. Ovdje su Srbi isključeni u donošenju odluka i preglasani.
Ono što nikada ne smijemo da dozvolimo je da u BiH budemo preglasni, ili da neko odlučuje u ime nas. Ta praksa međunarodne zajednice da ignoriše Srbe i njihovo demokratsko stečeno međunarodno pravo, kroz međunarodni ugovor koji se zove Dejtonski ugovor, sve ove godine je uvijek na neki način pravdano činjenicom da će to biti nekoliko dana galame — pa nikom ništa! Tako se i dešavalo, ali nisu očekivali da referendum bude odgovor na sve to. Godinama se protiv toga bore, kao što se i mi godinama borimo da ga sprovedemo. Zato on predstavlja neku vododjelnicu u političkom procesu i odnosima.
Srbi ne treba da oklijevaju da na svako uzurpiranje njihovih prava u BiH odgovore referendumom. Referendum je demokratsko pravo garantovano narodima i konvencijama UN. Kada se borite protiv referenduma kršite niz međunarodnih akata. Sada je to pitanje, naravno, našeg istrajavanja u borbi za naša prava i u tom pogledu apsolutno će referendum biti zapisan kao mjesto na kojem je jasno rečeno da nas niko ne može preglasati, da nam niko ne može nametnuti odluke, niti odlučivati u ime nas.
A šta ako Kancelarija visokog predstavnika u BiH odluči da poništi odluku Skupštine RS o održavanju referenduma?
— Visoki predstavnik se pretjerano miješa u stvari BiH. Kreirao je mnoga loša rješenja zbog čega je BiH zaglavljena u nemogućnosti da ide dalje. Da je ostalo sve u okviru dejtonskih izvornih principa BiH bi možda mogla da nađe sebe. Ovako, gradeći jedan kvazi sistem prevare, kojem je kumovao visoki predstavnik u BiH svih ovih godina, rušeći Ustav, rušeći Dejtonski sporazum, gradeći BiH po volji muslimana što više centralizovanu BiH, dovedena je BiH u glib iz kojeg se ona sigurno neće iščupati. OHR sada tvrdi da oni brane Dejton. Ako je iko rušio Dejton to su onda oni i ako je iko kriminalac međunarodnog karaktera na ovim prostorima, onda je to visoki predstavnik koji je kršio međunarodno pravo. Oni su ogrezli u tom kriminalu i ne bi ni bilo neko čudo da nešto tako urade. Ali nije samo to. Oni reaguju isključivo na zahtjeve muslimana i to će definitivno uništiti i ono malo autoriteta koje OHR ima, a koje Srbi posmatraju već sada sa podsmijehom jer se pokazalo da su institucija samo jednog naroda. I da im je svih ovih godina bio cilj ne da sprovode Dejtonski sporazum, već da ga unište i da sprovode BiH po principima koji odgovaraju muslimanima u BiH.
Da li postoji rješenje za probleme u BiH?
— Postoje samo dva načina. Da se vratimo na izvorne principe Dejtonskog sporazuma, što neće ni međunarodna zajednica ni muslimani, ili, iako će to duže traje, naravno, da dođe do raspada (disolucije). To će proizvesti procese, ne samo decentralizacije, nego i procese razdvajanja koje ne treba isključiti kao mogućnost u budućnosti. Svakako da je referendum način na koji će se odlučivati o svim važnim pitanjima ovde, pa i o statusima.
Ako sam dobro razumjela ako se nastavi politika kršenja izvornog Dejtona, Republika Srpska je spremna da u budućnosti sprovede i referendum o osamostaljenju?
— Niko to ne isključuju, ni oni, ni mi. To je apsolutno legitimna politička tema o kojoj se može razgovarati. Ona sada nije na dnevnom redu, ali u političko principijelnom smislu, nešto što apsolutno ne treba isključiti u budućnosti. Dakle, stvari će se rješavati ili poštovanjem izvornog Dejtonskog sporazuma ili referendumom kao verifikovanim najširim oblikom odlučivanja naroda. Imali smo apsurd da se britanski ambasador u BiH miješa u unutrašnje stvari i kritikuje referendum, a njegova zemlja je samo neku nedelju ranije sprovela referendum koji je potresao čitav svijet. Prema tome, ti različiti aršini će biti izgubljeni. Ali bez obzira što su međunarodnim aktima data univerzalna prava svima, mi ćemo ovdje za svoja, očito, morati da se borimo. Zato je pitanje referenduma, kao oblika izjašnjavanja, za nas jedno od ključnih pitanja ovog vremena i ove političke generacije u RS.
Da li je najavljeni referendum u RS, kako se tvrdi, uvod u raspad BiH u ovom obliku?
— Milim da oni šire paranoju, i to rade godinama, isto kao što godinama izmišljaju i nekakve kvazi pozicije kao što je ona da su Bošnjaci isključive žrtve u ratovima i da zbog toga imaju neka veća politička prava. Što nije tačno, jer ovdje su svi žrtve. I Bošnjaci, i Srbi, i Hrvati, ko god je živio u ono vrijeme rata ovdje, koji je očito bio besmislen, ali koji je kreirao Alija Izetbegović odlukom o otcjepljenju od Jugoslvije i majorizacijom Srba. I to je istina što se nas tiče. Bošnjaci imaju svoju istinu. Ono što je sada važno je da Bošnjaci ne odustaju od svog koncepta „rasplakane nacije“ koja šta god joj nije po volji diže dreku računajući na saosjećanje ili na položaj kod međunarodne zajednice da se uvijek njima udovoljava bez obzira šta radili. Prema tome, u tom pogledu jasno je da politika koja se vodi u RS nije politika sukoba. Kada se raspisivao referendum ni u jedom trenutku nije rečeno ništa što bi moglo biti preteće za bilo koga, već su pozvani svi građani, i Srbi, i Bošnjaci, i Hrvati, da izađu na referendum i da glasaju.
Može li doći do sukoba? Čuju se neke prijetnje sukobima?
— Prijetnje dolaze sa nekih drugih strana. Lično mislim da nema kapaciteta za takvu priču. To bi bio sumrak međunarodnog prava i naravno i mali incident te vrste definitivno bi Republiku Srpsku stavio na drugi kolosijek izvan BiH.
