Javno samoponižavanje Milorada Dodika postalo je već burleska, u kojoj Glavni Junak svojom voljom prelazi put od samoproglašenog i samozvanog heroja do istinskog intelektualnog, političkog i mentalnog patuljka, što je transformacija dosad neviđena na ovim prostorima. A nema šta se sve ovdje nije vidjelo (”Dva u jedan: Ratni bubnjevi i Bijele zastave”, 22.07.2015.)
Bloger i novinar Slobodan Vasković naveo je zapažanja u 18 tački. Tekst prenosimo u cjelosti:
1.
Milorad Dodik je javno i bezuslovno kapitulirao; Potvrdio je da će suspendovati odluku o raspisivanju referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiH: “Ako se ovih dana objavi ta odluka u Službenom glasniku RS, SNSD ce ući u parlament i izglasati tu suspenziju”!
2.
Milorad Dodik bi, nakon javne kapitulacije njegovog antinacionalnog projekta, trebalo da podnese ostavku, jer je institucije Republike Srpske izvrgao ruglu, pokazao da su njegovo privatno vlasništvo; Jer je, zbog sopstvene avanturističke politike narod doveo u izolaciju, podijelio Društvo i građane i zamalo prosuo krv u Narodnoj skupštini; Jer je RS pretvorio u Gulag; Jer je, riječju, Lagao nemilosrdno, brutalno, bezočno…, samo kako bi prevario birače i dobio izbore; Njegov jedini cilj je bio sačuvati plutokratsko društvo/oligarhiju/oteto.
3.
Dodik i dalje govori neistine: Nije RS donijela Odluku o suspenziji referenduma, već on lično, što je dodatni dokaz, u, ionako, predugačkom nizu sličnih, da su institucije uzurpirane i da je on Uzurpator.
Nikakvi “međunarodni odnosi” tu ne igraju ulogu, jer su slični bili i prije dvije godine, kada je donešena ta antinarodna odluka; Sam Dodik je to potvrdio svojim kapitulantskim potezom.
4.
Dodikov potez je Slom Režima; Dokaz da je ta Oligarhija, u političkom smislu, Ništa. Nula.
Ostala im je još Gola Sila.
5.
Dodikov potez je i dokaz njegovog potpunog poraza u sukobu sa SAD-om, njihovim predstavnicima u BiH, koji se nisu još ni zagrijali, a lider SNSD-a je već predao borbu.
Dodik je kapitulirao, povukao sve svoje referendume, a zauzvrat nije dobio ništa. Štaviše, stavljen je na “Crnu listu”.
6.
“Dodikovog referendum neće biti, jasno je to sada; Neće biti ni kompromisa sa njim, jer ga nema ko napraviti. Niko sebi neće da dozvoli dalje prljanje”, napisao sam još 22. jula 2015. godine u tekstu ”Dva u jedan: Ratni bubnjevi i Bijele zastave”.
Pokazalo se ispravnim, kao što se pokazalo da je Dodik obesmišljen i da treba da ide.
7.
Dodikovo visoko podizanje Bijele zastave, predaja, dok kraj njega stoji Aleksandar Vulin, ministar odbrane Srbije (Beograd je, bez sumnje, bio, za razliku od Dodika, konstruktivan), najveće je poniženje koje je bilo ko od visokih funkcionera RS režirao sam sebi; Ujedno, to je vrhunac iznimnih napora Režima da spriječi Opoziciju da istraje u zahtjevima koji bi Narodnu skupštinu RS vratili iz pozicije Privatne prćije Skupštinske većine i njenog Vlasnika u prirodno stanje navišeg zakonodavnog tijela u ovom entitetu.
8.
Shodno tome, ključna tačka je bila objavljivanje Odluke o održavanju referenduma o radu Suda i Tužilaštva BiH u Službenom glasniku RS; Odluku je parlament donio 15.07.2015., a ona nije objavljena do danas.
Dodik je kapitulirao – prihvatio je da Skupština poništi sopstvenu odluku o referendumu. Čim se, konačno, objavi. I tako je još jednom ponizio Parlament.
9.
Vladajućoj većini, koja je Uzurpirala nadležnosti svih institucija, isisala ih iz njih i prenijela na Pojedinca, objavljivanje Odluke i sprovođenje Referenduma nikako nije odgovaralo – uzrokovalo bi nove teške sukobe sa Zapadom i dovelo do Krize unutar BiH, koju bi bilo gotovo nemoguće kontrolisati i koja bi uzdrmala cijeli Region!
Režim, ma koliko osion bio, nije bio spreman ići u takvu vrstu sukoba, jer bi imali, otvoreno, i Srbiju potiv sebe. Ta varijanta gubitnička je u svakom pogledu.
10.
Sama činjenica da Odluka Narodne skupštine nije objavljena u Službenom glasniku duže od dvije godine svjedoči ko zaista ruši parlament (da ne navodim druge brojne događaje), a to, svakako, nije Opozicija; Štaviše, Opozicija zaslužuje najoštrije kritike što je duže od dvije godine bila bez adekvatne reakcije na javno urušavanje Parlamenta.
Sama činjenica da Dodik, lično, najavljuje poništenje Odluke koja još nije ni objavljena u Službenom glasniku, svjedoči da je Narodna skupština definitivno srušena. I da je i Dodik srušen.
Sam sebe je srušio.
11.
Uzurpatorove Priče o “čekanju konsenzusa” u vezi sa održavanjem referenduma su jeftini trikovi, šibicarenje, puzanje, bježanje od preuzimanja odgovornosti za teške političke promašaje, rušenje institucija i entiteta; To je kukavičluk, koji se prikriva snažnom medijskom agresijom i pojačanom policijskom represijom; Režim je donio Odluku; Režim je trebalo i da je objavi i sprovede, ali nisu smjeli.
Pokazali su sami, lično, kroz svoj “Brend”, da nikada nisu branili ničije interese, sem svojih.
12.
Dodikova Kapitulacija ne smije biti tačka na ovu užasnu antinarodnu platformu: Režim posebno želi da što prije i što dublje “zatrpa” prisustvo uniformisane naoružane policije u parlamentu, jer je to djelovanje Hunte, a ne “odbrana institucija”, koje niko nije ni napao (sem Režima, naravno);
Režim najviše želi da zaustavi nastavak pasivnog fizičkog otpora Opozicije u parlamentu (sprečavanje održavanja sjednica tijelima): Zbog toga je javnost u RS doslovno zatrpana nepostojećom odbranom od izmišljenih Obojenih revolucija, lažnih državnih udara, raznoraznih nepostojećih opasnih scenarija…
Klimaks je Dodikova javna Kapitulacija!
13.
Jednostavnije rečeno, Režim, prilično histerično, teži ka tome da Opoziciju vrati Iza skupštinskog stola rukovodstva na taj isti sto/u salu; Ukoliko to Opozicija, i nakon Dodikove kapitulacije/poništenja referenduma, dozvoli, biće opet na meniju, kao i prethodnu deceniju i, realno, pojedeni do izbora.
Odlazak Opozicije Iza Stola u Salu sa Dnevnim redom, bez ispunjenja zahtjeva koji se odnose i na smjenu Nedeljka Čubrilovića, predsjednika skupštine, što je parlament pretvorio u policijsko vježbalište (zasad) i smjenu Dragana Lukača, ministra unutrašnjih poslova, jer je zaprijetio prosipanjem krvi i pripremio scenu za taj akt, značio bi njenu Kapitulaciju!!!
I dobrim dijelom bi pokrio Dodikov potpuni debakl – poništenje referenduma o radu Suda i Tužilaštva BiH i odustajanje od referenduma o samostalnosti RS, koji je u svojim aktima donio SNSD!
14.
Opozicija, njen najbitniji dio, u koji, svakako, ne ubrajam Mladena Ivanića, po svemu sudeći, razumije da će veoma pogriješiti ukoliko se povuku Iza Stola i to je ono što najviše brine Režim.
Moraće reagovati, ali je pitanje kako i na to pitanje Režim nema odgovor!
15.
Ukoliko postupe po Lukačevom najavljenom scenariju, to znači krvoproliće; Režim takav rasplet i pritisak, koji bi proizveo, ne može izdržati.
Pokazuje to i nagli nestanak iz javnosti samog Lukača, koji je “nastupe” prepustio epigonima, uz Kompletan Orkestar Propagandističke Mašinerije!
Pokazuje to i Dodikov javni slom!
16.
Dokaz je to i svijesti da su počinili vrlo vrlo glupu i opasnu grešku uvođenjem uniformisane naoružane policije u Parlament, nadograđenu Lukačevim krvavim prijetnjama; Režim nikada nije javno priznao nijednu grešku, neće ni ovu, što ih dodatno sapliće u traženju rješenja za vraćanje Opozicije Iza Stola na Meni!
17.
Ukoliko Režim, pak, dozvoli Opoziciji da nastavi stajati Iza Stola, a oni – Uzurpatori institucija – i dalje budu nastavili, sami za sebe, sa ekspresnim zasjedanjima, pokazaće veliku slabost, ali i strah od objavljivanja Odluke o referendumu; To će, opet, rasplamsati Krizu do gigantskih razmjera; krizu koju neće kontrolisati Režim, što je, po njih, dodatno kompromitujuće i veoma ih slabi.
Neminovan je, po Režim, gubitak u biračkoj supstanci.
18.
Iako je kapitulirao, Dodik neće otići sam; Još manje, tek sada, će dozvoliti da ode voljom birača.
Bio bi to izvrstan epilog, ali nijedna plutokratska vlast u ovom vijeku nije otišla svojom voljom. Neće ni ova.
