Od početka cionističkog rata istrebljenja u Gazi, Palestinska uprava na čelu sa predsjednikom Mahmudom Abasom zadržala je svoju suštinsku sigurnosnu funkciju zbog koje je i stvorena kao jeftin agent za okupaciju za održavanje sigurnosti ‘Izraela’.
Sigurnosne službe Palestinske uprave nisu uspjele od svog osnivanja zaštititi Palestince od izraelske vojne okupacije, umjesto toga podržale su izraelsku okupaciju u razbijanju infrastrukture palestinskog otpora. Palestinske vlasti su doprinijele kriminalizaciji palestinske borbe za slobodu i nezavisnost i delegitimizirale proces otpora okupaciji. Palestinske vlasti su se identificirale s izraelskom i američkom klasifikacijom palestinskog otpora i označile ga kao terorizam, smatrajući otpor terorističkom ‘pobunom’ koja podriva ‘stabilnost’ i prijeti ‘miru’, u kontekstu globalizacijskog diskursa ‘ rat protiv terorizma’ koji kriminalizuje sve oblike otpora.
Izraelski genocidni rat u Gazi i njegovo prebacivanje na Zapadnu obalu nisu promijenili ulogu palestinske vlasti, koja je zadržala svoje stavove i ponašanje koji su proizraelski i proamerički.
Genocidna agresija u Gazi nije potaknula palestinsku vlast u Ramallahu da promijeni svoj stav, uprkos više od 134 hiljade ubijenih i ranjenih Palestinaca, većinom djece i žena, i više od 10 hiljada nestalih, usred masovnog razaranja i gladi.
Širenjem izraelskog rata na Zapadnu obalu, Palestinska uprava je odlučila da podrži izraelsku vojsku i policiju na nekoliko načina. Vojni pohod okupacije na Zapadnoj obali, uključujući Jerusalem nakon 7. oktobra imao je za posljedicu ubistvo oko 700 Palestinaca, uključujući 150 djece, te ranjavanje više od 6 hiljada drugih, te hapšenjem više od 10 hiljada Palestinaca.
U kontekstu posvećenosti svojoj osnovnoj funkciji održavanja sigurnosti Izraela, palestinske vlasti su u najvećoj mogućoj mjeri izvršile dodijeljenu ulogu, razmjenjujući obavještajne podatke s okupatorom, intenzivirajući potjeru za borcima otpora, pokrenuvši kampanju hapšenja, izvođenjem oružanih akcija na pripadnike otpora u Jeninu i Tulkarmu, progoneći neke od njih čak i dok su bili ranjeni u bolnicama, i demontirajući eksplozivne naprave koje su postavili pripadnici otpora.
Nakon stidljivog odgovora na izraelske masakre i rat istrebljenja, palestinska vlast je odbacila izraelsku agresiju i zatražila da ona prestane. Međutim, last se brzo vratila svojoj zadatoj ulozi. Kada je Abbas Zaki, član Centralnog komiteta Fataha, rekao u intervjuu za Al-Mayadeen TV da podržava palestinski otpor i ono što se desilo 7.oktobra, palestinske vlasti su odmah odbacile njegove stavove. U ime palestinskog rukovodstva izdato je zvanično saopštenje u kojem se navodi da “Hamas” ne predstavlja palestinski narod. Izjava je kasnije izmijenjena brisanjem riječi “Hamas” i zamijenjena je izjavom da frakcije ne predstavljaju palestinski narod i da je PLO jedini legitimni predstavnik.
Mahmoud al-Habbash, savjetnik Mahmuda Abbasa, otkrio je u intervjuu za Times of Israel 7. decembra 2023. da Abas osuđuje Hamas u svakom pozivu i sastanku koji je održao sa svjetskim liderima nakon operacije Poplava Al-Aksa, ali on to neće učiniti javno dok traje rat u Gazi.
Predsjednik Abas je 8. decembra 2023. godine u intervjuu za Reuters potvrdio svoju čvrstu poziciju da se drži pregovora radije nego oružanog otpora radi okončanja okupacije. Abbas se sastao s američkim državnim sekretarom Anthonyjem Blinkenom u Ramallahu 5. novembra 2023., Abbas je izrazio spremnost da ‘pomogne u upravljanju Pojasom Gaze’ nakon ‘izolacije’ Hamasa. Američki državni sekretar zahvalio je palestinskom predsjedniku Mahmudu Abbasu na ‘kritičnoj’ ulozi koju PA ima u kontroli Zapadne obale i sprečavanju da ona postane još jedna žarišna tačka.
Međutim, izraelska okupacija je odbacila bilo kakvu ulogu Palestinske uprave u Gazi, odbila je bilo kakvu mogućnost uspostavljanja palestinske države, upala je na Zapadnu obalu i insistirala da PA izvrši svoju suštinsku funkciju održavanja sigurnosti Izraela kroz sigurnosnu koordinaciju. To je navelo Sjedinjene Države da pohvale i naglase važnost uloge Uprave i pohvale njene pozicije. Američki State Department je 18. decembra 2023. objavio zanimljivu izjavu u kojoj je rekao: “Vidjeli smo da palestinske vlasti igraju konstruktivnu ulogu u održavanju stabilnosti na Zapadnoj obali nakon događaja od 7. oktobra.”
Uprkos genocidnim ratovima u Gazi i na Zapadnoj obali, Palestinska uprava nije napustila funkciju sigurnosne koordinacije. O nastavku bezbjednosne koordinacije govorio je Izraelski institut za studije nacionalne sigurnosti, a list Haaretz potvrdio je nastavak sigurnosne koordinacije između Uprave i okupacije. U izvještaju koji su objavile francuske novine Le Monde 11. decembra 2023., navedeno je da je sigurnosna koordinacija u toku, a visoki američki zvaničnik je rekao da su snage Palestinske uprave izuzetno radile kako bi spriječile pokret Hamas da izvrši ‘nasilne akte’ na Zapadnoj obali nakon operacije 7. oktobra.
Jedina svrha zbog koje su palestinske vlasti osnovane je održavanje sigurnosti Izraela i posvećenost borbi protiv otpora
Kada je PLO ušao u proces u Oslu, Sjedinjene Države i Izrael su imali partnera za kojeg su vjerovali da je bio spreman provesti “pragmatičnu” cionističku viziju koja je dugo bila pripremana za Palestince i bila poznata kao “Alonov plan”. Riječ je o planu po kojem bi nad nad Palestincima upravljao posredni politički autoritet u okviru demilitarizirane organizacije i geografski podijeljenog područja “Bantustan”, čiju zemlju kontrolira Izrael, bez da Palestinci imaju međunarodnu kontrolu nad granicama, niti da povrate Jerusalem, i bez priznavanja prava povratka izbjeglica.
Osnova na kojoj su palestinske vlasti uspostavljene kroz sporazum iz Osla, koji je potpisan u septembru 1993. godine, bio je stvaranje vlasti koja je sarađivala s izraelskim režimom aparthejda pod američkim pokroviteljstvom, kako bi održala sigurnost Izraela i razbila otpor. Nakon sporazuma iz Osla uslijedio je sporazum iz Kaira maja 1994. godine, koji je pod naslovom “Palestinska sigurnost” predviđao da će “palestinska policija djelovati pod nadzorom Palestinskih vlasti i biti odgovorna za unutrašnju sigurnost i javni red. Palestinci će raditi na sprečavanju terorizma protiv Izraelaca u područjima pod njihovom kontrolom.” To su bili temelji za formiranje sigurnosnih službi Palestinske uprave, koje su Izraelci zadužili za suzbijanje i ubijanje palestinskih boraca otpora.
Navedeni sporazumi su ponovo formalizirani i prošireni drugim sporazumu u Oslu, potpisaim u Tabi septembra 1995. godine. Prema tom sporazumu, izraelska okupaciona vojska proširila je svoj mandat “palestinske policije” sa “odgovornošću za javni red i unutrašnju sigurnost”, koja je u to vrijeme uključivala Gazu i Jerihon, na ono što je postalo poznato kao “Oblast A” Zapadne obale. Sjedinjene Države i Evropska unija su se obavezale da će financirati i obučavati palestinsku policiju, koja je imala zadatak da potisne palestinski narod i zaštiti jevrejske naseljenike.
U svojoj knjizi The Burning East iz 2004. Gilbert Achcar je pokazao kako su sporazumi iz Osla u potpunosti zasnovani na planu koji je formulirao Yigal Allon, jedan od najistaknutijih članova vlade koja se borila u junskom ratu. “Allonov plan” je predviđao da cionistička država pripoji strateške oblasti na Zapadnoj obali, uključujući dolinu Jordana, i da vrati područja s velikom gustinom palestinskog stanovništva pod arapski nadzor (Jordan).
Godine 1977. Allon, koji je do te godine bio ministar vanjskih poslova, upitan je da li misli da je moguće da se cionistička država obračuna s PLO-om. Odgovorio je: “Naravno, ako PLO prestane biti PLO, možemo ga prestati gledati kao takvog. Drugim riječima, ako se tigar pretvori u konja, možemo ga jahati.” Tigar se pretvorio u konja, što je omogućilo cionističkoj državi da ga jaše preko vlasti u Oslu. Pod vlastima iz Osla, cionistička država je bila u mogućnosti da udvostruči broj naselja i njihovih stanovnika i završi svoju stratešku kontrolu, uključujući završetak izgradnje odgovarajuće infrastrukture na Zapadnoj obali.
Rukovodstvo Palestinske oslobodilačke organizacije prestalo je da se bori za oslobađanje Palestine i zamijenilo je taj historijski san drugim snom koji se ubrzo pretvorio u noćnu moru, iluzijom postizanja “nezavisne palestinske države” na teritorijama koje je okupirao Izrael 1967. godine. Tigar se pretvorio u konja, dozvoljavajući cionističkoj državi da ga jaše, a kada se Yasser Arafat prekasno probudio i poželio da ponovo preuzme ulogu tigra, cionisti su ga se riješili.
Nakon potpisivanja sporazuma izOsla i njegovih aneksa, palestinske vlasti su bile zainteresirane za sigurnosnu koordinaciju s Izraelom, što je dovelo do uništenja i razbijanja otpora na okupiranim teritorijama. Vlast se hvalila da je osujetila mnoge operacije otpora u kojima je pokrenula opsežne kampanje hapšenja usmjerene na vođe i aktiviste pokreta otpora, prije svega Hamasa. Hapšenja su dostigla vrhunac u zimu 1996. godine, kada je uhapšeno 2.000 lidera i članova Hamasa, uz potpuno zatvaranje njegovih institucija na Zapadnoj obali i u Gazi.
Nakon što se Izrael riješio Yassera Arafata koji se otrgao kontroli u periodu od 2000.godine do kraja, dok nije ubijen 2004.godine, cionisti su izabrali njegovog nasljednika.
Mahmoud Abbasova era svjedočila je procvatu sigurnosne koordinacije i porastu autoritarnih tendencija. Abbas je ostao apsolutno protiv oružane akcije protiv okupacije i žestoko je branio sigurnosnu saradnju s Izraelom kao palestinski ‘nacionalni interes’, bez obzira na ponašanje Izraela prema Palestincima. Tokom njegovog mandata, oružano krilo pokreta Fatah (Brigade mučenika Al-Aksa) raspušteno je 2007. godine. Formirano je tokom Intifade po naređenju Arafata. Abas nije dozvolio da njegov pokret (Fatah) igra bilo kakvu stvarnu ulogu u doprinosu usvajanju otpora u suočavanju s projektom naselja i osporavanju izraelske politike na okupiranim teritorijama. Bezbjednosne službe povezane sa Vlašću također su nastojale da se suprotstave svim oblicima otpora, pa i mirnom narodnom otporu, i potpuno su ga osujetile.
Sjedinjene Države su odigrale presudnu ulogu u izgradnji i jačanju sigurnosne koordinacije kako bi se osigurala sigurnost Izraela. 2005. godine, po prvi put, Sjedinjene Države su preuzele aktivnu ulogu u organiziranju i institucionalizaciji sigurnosne saradnje između Izraela i Palestinske uprave. Washington je formirao vijeće za koordinaciju sigurnosne saradnje između Uprave i Izraela, na čelu sa američkim generalom Keithom Daytonom, koji je lično nadgledao pripremu i obuku sigurnosnih snaga palestinskih vlasti da poboljšaju njihovu sposobnost da osujeti operacije oružanog otpora. General Dayton ne samo da je radio na institucionalizaciji sigurnosne saradnje između Izraela i vlasti i da je učini efikasnijom, već je također osigurao da kursevi obuke koje je nadgledao doprinesu nametanju nove doktrine sigurnosnom establišmentu u Upravi. Cilj takvog pristupa je bio odgoj, odnosno “stvaranja novog Palestinca”, koji će biti spreman da spriječi aktivnosti otpora protiv izraelske okupacije i koje će to vidjeti kao palestinski nacionalni interes. Izraelska vojska je priznala ulogu „reformi“ palestinskog političkog sistema u povećanju efikasnosti sigurnosne saradnje i doprinosu poboljšanju uslova projekta naseljavanja na Zapadnoj obali.
Hiljade pripadnika palestinskih snaga sigurnosti, koji su obučavani uz američko finansiranje u Jordanu, vodili su sigurnosne kampanje u gradovima Zapadne obale u kojima su uhapsili stotine pripadnika Hamasa, Džihada i frakcija otpora, a to je bilo urađeno na širokom nivou koordinacije između njih i Izraelaca.
Planovi generala Daytona krunisani su uspjehom na Zapadnoj obali, ali su propali u Gazi, nakon što je Hamas preuzeo kontrolu nad cijelim pojasom u julu 2007. godine. Sedamnaest mjeseci nakon što je Hamas pobijedio na parlamentarnim izborima u januaru 2006., general Dayton je imao zadatak da spriječi Hamas da preuzme kontrolu i nad Zapadnom obalom. To je važan trenutak koji je potaknuo palestinsku vlast da ojača sigurnosnu saradnju sa Izraelom. Izrael je iskoristio priliku da ucijeni palestinske vlasti i natjera ih da pokažu najveći stepen sigurnosne saradnje na Zapadnoj obali, pod izgovorom da je saradnja u suočavanju s pokretima otpora neophodna kako bi se osigurao nastavak Fatahove vladavine i spriječilo ponavljanje uspjeha Hamasa i na Zapadnoj obali.
Od osnivanja Palestinske uprave, američka i evropska pomoć toj vlasti premašila je 30 milijardi američkih dolara, što je pomoć usmjerena na jačanje sigurnosti okupacije. Primarni cilj američke pomoći Palestincima, prema dokumentima Kongresa, uslovljen je ‘odbijanjem i borbom protiv terorizma protiv Izraela’. Politika ‘Izraelska sigurnost na prvom mjestu’ znači upumpavanje miliona američkih dolara u palestinski sigurnosni establišment kako bi se ‘profesionalizirao’ njegov rad, odnosno kako bi se osigurala stabilnost i očuvala sigurnost ‘Izraela’, njegove okupacije i njegovih doseljenika i kolonijalističkih stada. Prema ovoj iskrivljenoj logici, palestinske vlasti su postale izvođač izraelske okupacije. Međutim, ova pomoć nije samo produžila izraelsku okupaciju, već ju je učinila i profitabilnom za Izrael, njegovu ekonomiju i njegove kompanije. I Izrael i zemlje donatori povezuju nastavak pregovaračkog procesa i nastavak međunarodne i finansijske podrške Palestinskoj upravo s njenom sposobnošću da zaustavi operacije otpora i to kroz saradnju sa izraelskom vojskom i obavještajnim sluižbama.
Ukratko, Palestinska uprava, koju je uspostavila izraelska kolonijalna okupacija, uz podršku američkog i evropskog imperijalizma, od početka je imala za cilj da potkopa sve oblike palestinskog otpora, a posebno oružani otpor. Palestinska uprava osnovana je da djeluje kao posrednik između izraelske okupacije i okupiranog palestinskog naroda. Palestinska vlast je preuzela zadatke održavanja “sigurnosti Izraela” preko sigurnosnih službi, i upravljanja Palestincima kroz birokratske aparate, prema neoliberalnim standardima i konceptima, i jeresima “izgradnje države” bez ikakvog horizonta za zamišljenu državu koja je demilitarizovana i suverena.
Unatoč ratu istrebljenja protiv palestinskog naroda koji je Izrael vodio uz podršku Sjedinjenih Država, Palestinska uprava ostaje vjerna svojoj suštinskoj funkciji održavanja sigurnosti cionističke kolonije i borbe protiv palestinskog otpora, kriminalizirajući ga i izjednačavajući ga sa terorizmom.
