Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić / Saff.ba
U kura'nskoj suri El-Kasas, nalazi se ajet: “O oče moj,” – reče jedna od njih – “Uzmi ga u najam, najbolje da unajmiš snažna i pouzdana.” (El-Kasas, 26.)
Ovo su, zapravo, riječi jedne od kćerki Šuajba a.s., koje je izgovorila onda kada je Musa a.s., koji je pobjegao od faraonovog zuluma i obreo se kod izvora u Medjenu, njoj i njezinoj sestri pomogao da napoje stoku, primjetivši da čobanska rulja ne obraća pažnju na njih dvije i da im, iako su žene, ne žele pomoći.
Šuajbova kćerka primjetila je kod Musaa a.s. dvije izvanredne osobine, a to su: snaga (sposobnost) i poštenje (povjerljivost, pouzdanost).
Ona je bila zadivljena Musaovom fizičkom snagom i sposobnošću, jer je podigao kamen sa izvora koji obično podiže grupa ljudi kada dođu da napoje stoku, ali i snagom njegovog morala, jer je, nakon što im je napojio stoku sjeo pod drvo i od njih ništa nije tražio niti ih je pogledao. I čim je došla kući, djevojka je rekla svome starom ocu: ”Oče, unajmi ga, najbolje je da unajmiš snažnog i pouzdanog (povjerljivog).”
Na ova dva svojstva temelji se uspjeh, napredak i prosperitet svakog društva i države. Ova svojstva posjedovali su, prije svih, Allahovi poslanici i zato Kur'an spominje njihove primjere, jer su oni uzori i vođe ljudima. Osim Musaa a.s., Kur'an spominje i primjer Jusufa a.s., kojem je, nakon što se uvjerio u njegovu sposobnost i povjerenje, vladar Egipta rekao. ”Ti si od danas kod nas pouzdanik i povjerenik” (Jusuf, 54.) Jusuf a.s. je na to odgovorio: ”Postavi me za čuvara državne blagajne, zaista sam ja čuvaran i znan.” (Jusuf, 55.)
Sposobnost i moral, odnosno emanet, naveli su Jusufa a.s. da se ponudi da nosi odgovornost u najtežem vremenu, u toku najveće krize, u vrijeme sedam ”gladnih godina”. Jusuf a.s. je izašao hrabro i odlučno naprijed, da se nosi sa velikim iskušenjem, da bude sa narodom i uz narod, da im pomogne onda kada im je pomoć sposobnih i poštenih vođa najpotrebnija, i to je svojstvo ljudi koji poziciju i vlast doživljavaju kao teret i odgovornost, a ne privilegiju.
Bošnjački političari su izvor naše nesigurnosti i neizvjesnosti
Spomenuta dva svojstva nisu nužno povezana, jer nekada ćemo sresti čovjeka koji je povjerljiv, ali nema snage i sposobnosti, ili ima snagu i sposobnost a nije povjerljiv, a nekada, Boga mi, i one koji nisu ni sposobni, ni povjerljivi. Nažalost, većina današnjih bošnjačkih političkih vođa i predstavnika (čast izuzecima) nema ni snage i sposobnosti, ni povjerenja i morala, pa nije čudo što nam je situacija dramatično teška i mnogo gora nego u vrijeme Jusufovih a.s. ”gladnih godina”, jer su naše političke vođe među glavnim proizvođačima sveopće krize u našoj državi.
Slike fesada i nereda, beznađa, straha i obezglavljenosti bošnjačkog naroda, posljedica su odstupanja od spomenutog Božanskog zakona i nedostatka spomenutih svojstva, jer se na poziciju dolazi prevarama, nepotizmom, korupcijom, sihrom, mitom, izdajama, kriminalom i koketiranjem sa neprijateljima i rušiteljima države, a vlast se koristi kao privilegija bez ikakve odgovornosti i brige za narod i državu.
Zbog toga nije čudo što su bošnjački političari državu Bosnu i Hercegovinu prepustili na milost i nemilost srpskom ”ifritu” Miloradu Dodiku (ifrit u islamskoj literaturi simbolizira čovjeka koji ima snagu i sposobnost, ali je pokvarenjak i zulumćar) koji je nadomak svoga cilja, rušenja države Bosne i Hercegovine za koju je palo hiljade njenih najboljih sinova. Bošnjački politički lideri dozvoljavaju raznim, veliko-srpskim i veliko-hrvatskim, zulumćarima i ahmacima da probuše lađu na kojoj svi plovimo, a onda se pravdaju kako nisu mogli ništa učiniti, a prije toga su se svim silama borili da se dograbe pozicije kormilara.
Ko onda danas može kazati da Milorad Dodik nije, ne samo politički lider broj jedan u cijeloj BiH, već i karizmatični ideolog koji svoju ideologiju bez problema nameće, kako Srbima, tako isto i mnogim Bošnjacima, prije svega bošnjačkim političarima i islamofobičnim medijima. Jer, kad Dodik, naprimjer, kaže da je nešto terorizam, to se bez sumnje i bez komentara prihvata kao nepobitna istina. Sve što ideolog Dodik kaže to su aksiomi o kojima se ne raspravlja, oni se jednostavno prihvataju.
Da su bošnjački političari do perfekcije doveli disciplinu povijanja kičme pred ifritima kakav je Dodik, pokazali su i prilikom nedavnog oružanog napada i ubistva srpskog policajca u Zvorniku, kada su horski ponavljali riječ terorizam i svojim izjavama još više nadolijevali ulje na vatru, dramatizirali situaciju i stvarali napetost, paniku i strah kod Bošnjaka povratnika u manji bh. entitet.
Bošnjački politički predstavnici su svoju nesposobnost i moralnu hipokrizuju pokazali i kada je, prije nekoliko dana, Milorad Dodik posjetio Potočare da, kobajagi, oda počast žrtvama genocida koji su Srbi počinili nad Bošnjacima, a u stvari ih je, svojim cinizmom, malicioznošu i drskošću, ponovo poubijao, dok su bošnjački predstavnici samo slijegali ramenima i potvrdili, pred nekoliko hiljada nišana bošnjačkih šehida, Dodikovu bezobraznu izjavu da je broj naših žrtava ipak preuveličan.
Zbog svega toga, mi Bošnjaci moramo biti zabrinuti i moramo se bojati političkih vođa koji ne posjeduju ni sposobnost ni poštenje, kao i islamofobičnih medija, jer oni, svjesno ili nesvjesno, uveliko pomažu četnicima da trasiraju put za nove pokolje i genocid nad Bošnjacima.
Ovih dana smo se, po kozna koji put, uvjerili da islamofobičnim medijima treba samo mala varnica da pokažu i dokažu koliko mrze islam i sve što je vezano za islam. U svim medijima u Fedarciji BiH, printanim i elektronskim, nakon ubistva srpskog policajca u Zvorniku, riječ terorizam spomenuta je više puta nego poslije terorističkog napada na WTC u New Yorku, 2001. godine. Dok je o njihovim sramnim i kukavičkim eufemizmima, onda kada se, poput glinenih golubova, ubijaju Bošnjaci povratnici u manji bh. entitet, suvišno i govoriti. Veliko-srbi, koji su jučer poklali sve što su mogli poklat, sada ponovo žrtvu imaju u šaci, sada će tek krenuti hajka na Bošnjake. Nema sumnje da će u Bosni i Hercegovini biti općeprihvaćena činjenica da je terorizam svojstven samo Bošnjacima, odnosno onima koji nose muslimanska imena, pa makar bili i ateisti i makar nikada nogom u džamiju ne kročili.
Dodika i njegovu bratiju više uopće ne zanimaju ubijeni Nerdin Ibrić i srpski policajac, jer on, kako je sam izjavio, kreće u rat protiv onih ”koji su edukovali mladića koji je ubio policajca u Zvorniku”. I što je najgore, za taj rat mu ne fali podrške, ni u Srbiji, ni u manjem bh. entitetu, ali ni u Federaciji BiH, kod bošnjačkih političkih predstavnika i islamofobičnih medija.
Mi Bošnjaci nećemo stati na zelenu granu, niti ćemo ugledati svjetlo na kraju bh. tunela, sve dok nas vode i predstavljaju nesposobni, nemoralni i neodlučni političari i vođe, koji, zbog vlastitih kompleksa i kukavičluka, u srpskom ifritu Dodiku, vide gromadu i političkog Golijata, a ne moralnog i političkog patuljka, što on u suštini i jeste. Stoga nam ne preostaje ništa drugo nego da na temeljima Kur'ana i sunneta odgajamo mlade generacije, istinske vođe koje će krasiti sposobnost, poštenje i hrabrost, a do tada, možemo samo učiti dovu koju je često učio halifa Omer r.a.: ”Moj Allahu, Tebi se žalim na snagu prevaranta i pokvarenjaka i slabost povjerljivih ljudi.”
