U BiH je do sada registrirano oko 650 mjesta zatočenja – zatvora i logora, među kojima su naročito poznati: Manjača, Omarska, Luka Brčko, Batković, Dretelj, Heliodrom, Gabela, Drmaljevo, KPD Foča, Sušica-Vlasenica, Kula-Sarajevo, Žepče…
Imami i službenici Islamske zajednice također su tokom agresije prolazili kroz kazamate svih agresora. Iako su, kao vjerski službenici, bili zaštićeni međunarodnim pravom i Konvencijama, neprijatelji su prema njima bili posebno okrutni i nemilosrdni.
-Njihovo mučenje, proganjanje, klanje, krštenje, trebalo je zastrašiti narod, sasjeći svaki vid pobune. Dogodilo se upravo suprotno – imami nisu poklekli, ostali su uspravni, i bez obzira na sve golgote kroz koje su prolazili, nisu dopuštali da ahmedija bude ponižena – kaže Mensur ef. Pašalić, predsjednik Udruženja Ilmijje.
Status logoraša
Udruženje Ilmijje Bosne i Hercegovine je, nakon više dokumentarnih filmova o ulozi imama u odbrani BiH, izdalo još jedan dokumentarni film: “Imami logoraši”.
O tome ef. Pašalić za RTV BIR kaže:
“Nažalost, stradanja imama logoraša nisu bila predmetom ozbiljnije studije ili istraživanja, i oni i tu dijele sudbinu svojeg naroda. Treba li i podsjetiti da u Bosni i Hercegovini još nije riješen status logoraša? Stoga je i izlišno govoriti o potrebi za produkcijom dokumentarnog filma o imamima koji su prošli strahote logora diljem Bosne i Hercegovine. Naravno, ni u jednom filmu do sada nismo prenaglašavali ulogu imama, ali smo htjeli kazati da su bili uz svoj narod. Tražili smo objektivnost, i čini mi se da smo je dobili, kao što smo dobili i donekle preciznije podatke o broju i imenima imama koji su prošli kroz kazamate tokom agresije na BiH. Da se odmah poslije agresije pristupilo studioznijem istraživanju i prikupljanju podataka o braniocima naše domovine onda bi ti podaci bili dosta precizniji”.
Dokumentarni film “Imami logoraši”, čiji su autori Nedim Hrbat i Muhamed Halilović, sniman je na lokacijama širom Bosne i Hercegovine.
– Ovaj film nije bilo lahko realizirati. Prvo, teško je biti objektivan, a moraš biti objektivan, jer se radi o dokumentu. Drugo, bilo je imama koji uopće nisu mogli govoriti. Gledaš mu lice, brada drhti, zjenice se šire, vadi tablete.. Bilo je i problema tokom snimanja na pojedinim lokacijama, završili smo u policijskoj stanici u Velikoj Kladuši, naprimjer, a u dva-tri grada smo se sakrivali, tajno snimali, i slično. Ipak, film je završen, i nadam se da će biti poticaj drugima da se ozbiljnije pozabave ovom temom – kaže Nedim Hrbat.
– Svaki od tih imama čija smo iskustva, mučenja i strahote zabilježili ispričao nam je svoju kompletnu priču vezanu za dolazak i boravak u logoru i izlazak iz istog. Snimanja su znala trajati satima, samo da se zabilježi ispovijest dotičnog imama. Samo mali dio tih priča uvršten je u film, a ostatak čeka neke buduće istraživače ove zanemarene epizode iz zadnje agresije na BiH – dodaje Muhamed Halilović.
Strahote logora
U filmu sudjeluju imami koji su preživjeli strahote logora, a među njima i današnji reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović, tadašnji muftija tuzlanski. On je bio zatočen u logoru kod Konjica i u filmu govori o iskustvu iz logora i detaljima zatočenja.
– Naš reisu-l-ulema je bio uz svoj narod i u filmu svjedoči o svom iskustvu, na svoj način. Reisu-l-ulema Kavazović je naš gazija i drago nam je, svakako, da je možda prvi put otvoreno govorio o iskustvu iz logora – kaže Hrbat.
– Svaki od imama je prošao strašne torture, mnogi su prošli i više logora. Oni su mučeni, ubijani, izgladnjivani, ponižavani, od strane svih agresora, u logorima diljem BiH pa i u susjednim zemljama, što je također prikazano u filmu. Nečiji je dan bio duži i sporiji, nečija muka preteška… Ovo je jedan potresan film, istina, i tuga, ali i ponos, istovremeno. Ponekad zaboravimo šta su i koliko su neki ljudi ugradili u temelje ove zemlje – zaključio je ef. Pašalić.
Mensur ef. Pašalić najavljuje i skore promocije dokumentarnog filma “Imami logoraši”, u džematima i zajednicama u Bosni i Hercegovini i dijaspori.
