Komentar predsjednika Svjetskog bošnjačkog kongresa reisuleme emeritusa dr. Mustafe Cerića na izjave predsjednika RS-a Milorada Dodika povodom izjave reisu-l-uleme Huseina Kavazovića u Švicarskoj.
Ovih dana zvali su me mediji da komentiram izjavu reisu-l-uleme Kavazovića u Švicarskoj. Odbio sam ponudu zato što se tu nema šta komentirati. Reisu-l-ulema je rekao ono što je imao reći. Uvijek je bilo da se govor duhovnog poglavara u Bošnjaka nekima sviđa a nekima ne sviđa. No, uvijek je bilo i najbitnije da to što govori vjerski poglavar ima uporište u duhovnim vrelima vjere i morala, kao i da izražava brigu muslimana. I uvijek je najbitniji iskren nijjet i pošten odnos.
Međutim, kad se pojavio Milorad Dodik sa svojim nesuvislim komentarom na izjavu reisu-l-uleme, našao sam se prozvanim da komentiram Dodikov komentar. Prije svega, Dodik je zadnji čovjek na svijetu, koji ima pravo ocjenjivati izjave i besjede duhovnog poglavara u Bošnjaka. Ali, Dodik ima naviku da to radi, jer mu je dosada prolazilo s uspjehom da unosi sumnju, pometnju i nepovjerenje među Bošnjake prvake. On, u stvari, ima potrebu da ocjenjuje ko je u Bošnjaka prvi, ko je najvažniji, ko je najpodobniji, ali i ko je najnepoželjniji… Zna Dodik da je ljudska sujeta otrovna igla kojom se može ubosti u dušu i srce Bošnjaka. Osjetio sam to na vlastitoj koži kad je Dodik danima ponavljao da je u Bošnjaka reisu-l-ulema bitniji od političara. Nažalost, mnogi političari u Bošnjaka su mu povjerovali, odnosno nasjeli su na tu Dodikovu igru, kojom je on ciljano udaljavao Bošnjak na duhovnom i političkom vrhu jedne od drugih, hraneći sujetu kod onih koji su bili malodušni i nedorasli da se izdignu iznad Dodikove zle namjere.
Osobno, bio sam svjestan te Dodikove igre. Ali, nije bilo načina za antidot protiv njegove otrovne igle. Sujeta, pakost i zavidnost su opasne bolesti duše, koje nije lahko liječiti. I što je još najgore te bolesti su prenosive. Te bolesti su prelazne. Očito, Dodik se vraća svom oprobanom receptu, vjerujući da će opet uspjeti. On čita moralnu lekciju reisu-l-ulemi Kavazaviću, hvali ga i kudi. Hvali ga što se odrekao “govora mržnje” svog prethodnika, ali ga kudi što najavljuje da odustaje od toga. Dodik traži definitivnu abjuraciju od reisu-l-uleme Kavazovića od svega što ga podsjeća na njegovog prethodnika. Zna Dodik da to nije moguće i sve kada bi reisu-l-ulema Kavazović htio, kao što nije moguće da se njegov prethodnik odrekne njega i sve kada bi to htio. Zato valja Dodiku izbrizgrati novi otrov iz svojih usta, jer osjeća da je antidot protiv njegovog otrova jak i efikasan. Shavtio je Dodik da su Bošnjaci našli antidot, bar njihovi duhovni autoriteti, bar njihov bivši i sadašnji živi reisu-l-ulema, a to je da nema časti ni slobode ako se sjeće grana na kojoj se sjedi, da nema sreće ni uspjeha ako se ruši jedan radi uspona drugoga, da nema mira i sigurnosti ako se širi fitna, da nema zajedništva ni jedinstva ako se ništi povjerenje među ljudima, da nema spasa ni uspjeha ako se gazi čast i ponos muslimana.
Shvatio je Dodik da je najjači antidot protiv njegovog zmijskog otrova svijest Bošnjaka da se Bošnjak ne smije nikome izvinjavati nakon genocida, posebno ne onima koji negiraju genocid. Bošnjak ima pravo da kaže što mu je na srcu i duši, posebno njihov duhovni poglavar, sve dok je crkva u Fatinom dvorištu, sve dok Ivanić ne poštuje ustav države kojoj predsjedava, negirajući bosanski jezik, sve dok srpska politika iz Beograda i Banja Luke ne prihvata činjenice o popisu stanovništva u Bosni i njenoj Hercegovini i sve dok Dodik i njemu slični čorluće sa svojim kandidatom za načelnika u Srebrenici, gdje su Srbi počinili najveći genocid nakon Holokausta nad Bošnjacima muslimanima, odnosno Mladićevim Turcima-vješticama.
Je li ikad iko čuo da su se Jevreji izvinjavali njemačkim nacistima zbog njihovih pobuna u nacističkim logorima i njihovih oštrih riječi osude Holokausta? Nije nikad niko čuo. Zato, nikad niko ne treba da čuje da se Bošnjaci izvinjavaju srpskim četnicima zbog njihove pobune protiv genocida, kao ni zbog njihove oštre retorike i jasne osude genocida i onih koji negiraju genocid unatoč međunarodnim sudskim presudama. Inat srpske politike ako se ostvari na sljedećim lokalnim izborima u Srebrenici, nije poraz Bošnjaka, već još jedna najava genocida nad Bošnjacima od Dodika. Zato je vrijeme da mu se kaže: Dodiku, put up or shut up, progovori suvislo ili zaveži, dosta je bilo tvoje igre i tvog zmijskog otrova.
Bošnjaci, ma gdje bili i ma koju dužnost obnašali u svom narodu, shvatite da je najefikasniji antidot protiv Dodikove otrovne jezičke igle kontinuitet našeg pamćenja i naše svijesti da svijet ne počinje od nas, već da se nastavlja s nama od naših prethodnika do naših potomaka pa sve do Sudnjeg Dana.
Naša snaga je u međusobnom poštivanju i afirmaciji dobrog i korisnog u svakom od nas.
Allahu, Milostivi omili nam međusobnu ljubav i poštovanje uvijek i na svakom mjestu.
(SBK)
