KKD: Profesore Avdiću, običnim jezikom rečeno, o čemu se radi u pomenutom Zakonu koji ste predali u Parlamentu BiH?
Avdić: Vrlo jednostavno, znam gdje je sakriveno 100 milijardi KM – u državnoj imovini. Bosna i Hercegovina ima nešto više od 51 hiljadu kvadratnih kilometara površine, od čega je 54% državna imovina u koju spadaju društvena dobra, šume, rijeke, rudna bogatstva, jezera, putevi, nekretnine itd… Državna imovina prema stručnim procjenama vrijedi oko 100 milijardi KM, a možda i puno više. Taj potencijal stoji neiskorišten, a zemlja se nalazi u teškoj krizi. Grupa profesora i akademskih građana iz različitih naučnih disciplina, kojoj i sam pripadam, napravila je Elaborat o društveno-ekonomskoj opravdanosti projekta ukljujući i Nacrt Zakona o korištenju i upravljanju sa imovinom u drzavnoj svojini. Realizacijom ovakvog projekta taj potencijal bi se stavio u funkciju razvoja lokalnih zajednica i građana BiH, a da se ništa ne prodaje. Državna imovina pripada državi i njenim građanima, a potencijali se stavljaju u funkciju razvoja.
KKD: Ukratko, koja je direktna i indirektna korist za bh. privrednike i građane u slučaju da se usvoji taj Zakon?
Avdić: Korist je višestruka i nemjerljiva. Brojni strani investitori se raspituju za ulaganja u Bosnu i Hercegovinu ali isto tako uvijek pitaju koje garancije pruža naša zemlja. Moramo biti svjesni svoje pozcije i činjenice da mi nismo veliko tržište i da još uvijek imamo političku nestabilnost. Sa ovakvim pristupom osnivajući Fond za razvoj BiH u koji bi stavili državnu imovinu kao garant, naš rejting bi skočio i zasigurno bi privukli prave investitore. Ubrizgavanjem više novca u finansijski krvotok Bosne i Hercegovine, svi bi rasli od firmi do građana. To dalje znači rast ukupnih prihoda, zatim penzija, plata i svih drugih ekonomskih pokazatelja.
KKD: Zar nije državna imovina još uvijek teško i neriješeno političko i pravno pitanje u BiH? Manji bh. entitet tvrdi da ona pripada entitetima i da je potrebno podjeliti. Kako to riješiti?
Ono što je najvažnije pravni aspekt državne imovine je sasvim jasan i definisan. Državna imovina pripada Državi Bosni i Hercegovini. Prema Sporazumu o sukcesiji bivše Jugoslavije sva imovina bivše SFRJ kao i republika nastalih njenom disolucijom, pripada onoj republici na kojoj se ta imovina nalazi. Dakle, sva imovina bivše Jugoslavije koja je bila na teritoriji BiH pripada našoj državi, kao i imovina Republike BiH. Član 1. Dejtonskog ustava jasno kaže da Država BiH nastavlja svoje pravno postojanje kao Država Bosna i Hercegovina. Prema tome tu nema ništa nejasno, to je imovina Bosne i Hercegovine. Politika valjda treba da poštuje Ustav i zakone ove zemlje, a ne da ih krši. Na koncu presude najviših sudskih instanci kao i druga praksa pokazali su moje navode kao i put na koji način se mogu riješavati sva pitanja vezana za državnu imovinu. Istina, a i nažalost, bilo je političkih snaga iz svih naroda koje su htjele to podjeliti, ali na svu sreću nisu uspjeli zahvaljujući dovoljnom broju patriota koji su tada djelovali u državnom aparatu. Nadamo se i vjerujemo da svjesnih ljudi ima dovoljno kako bi stavili svoje potencijale u svrhu razvoja. Svi ostali pokušaji su samo održavanje trenutne situacije koja nikome ne donosi dobro.
KKD: Mislite li da će Dodik i Ivanić, kao predvodnici trenutne politike koja dolazi iz manjeg bh. entiteta pristati na takav zakon?
Avdić: Iako ne volim personalno govoriti o ljudima, ovdje ću se morati dodirnuti nekih imena zbog načina na koji ste postavili pitanje. Dodik je trenutno manje bitan jer nema kapacitet na državnom nivou da to zaustavi. On je blokirao ukupan razvoj Bosne i Hercegovine pa između ostalog i upotrebu državne imovine na pravi način za svakog građanina u cijeloj državi. Pošto je gospodin Ivanić ekonomista i doktor nauka, vjerujem da će bolje svhatiti značaj ovog zakona i njegovu korist za svakog građanina i u entitetu RS. Prema našem prijedlogu zakona, lokalne zajednice bi imale najviše koristi od njegovog usvajanja i koristili bi imovinu u svrhu lokalnog razvoja. Vlasništvo koje je neprikosnoveno bi ostalo u rukama Države BiH, gdje ponovo svi narodi i gradjani ravnopravno imaju svoje zastupnike. Prema tome ne postoji šteta ni za koga ko je dobronamjeran, nego samo opšte dobro. Zakon jedino može remetiti apetite pojedinaca koji su vidjeli priliku za lično bogaćenje. Ne vjerujem da je takav ni Ivanić, niti Šarović niti ljudi slični njima. Dobro bi bilo da svi prouče objektivno zakon i onda se odrede prema njemu.
KKD: Kakav stav očekujete od stranaka iz Federacije BiH?
Avdić: Mislim da je prošlo vrijeme kad su neki političari djelili državnu imovinu, pa čak i prednjačili u prijedlozima kako je podjeliti entitetima. Vidio sam da je u nekom od koalicionih sporazuma gospodin Izetbegović potpisao da će štititi državnu imovinu, pa stoga vjerujem da će i predstavnici partije čiji je predsjednik kao i federalni koalicioni partneri dati podršku ovom zakonu. Razgovarali smo sa uglednim članovima i opozicionih partija iz većeg bh. entiteta koji su dali svoju saglasnost da se Nacrt zakona stavi u proceduru. Nisu vidjeli ništa loše u tome.
KKD: Gospodine Avdiću poruka za kraj intervjua, za čitaoce portala „Kupujmo domaće“?
Avdić: Nacrt zakona o državnoj imovini koji smo predali u parlamentarnu proceduru i ono čime se vi bavite 10 godina podižući svijest građana BiH o značaju kupovine domaćih proizvoda i korištenju naših usluga, su kompatibilne stvari. Suština je jednostavna i vrlo jasna, ako ne pomognemo sami sebi, drugi nam neće pomoći. Surovost politike i vremena u kojem živimo i svega što smo preživjeli, govori da smo sami sebi najpreči. Imati sve na raspolaganju a održavati siromaštvo, za mene kao univerzitetskog profesora, je ravno vrijeđanju naše inteligencije. Buduće generacije će postavljati pitanja šta smo to uradili za njih i šta smo im ostavili. Ja bih bio sretan da ostavimo prosperitetnu zemlju. Žalosno bi bilo i pogubno, ako ništa nismo naučili iz proteklih dvadeset godina, da ne idem dalje. U posljednje vrijeme moram istaći da je ministar Mirko Šarović svjetla tačka kako raditi za državu, a time ne oštetiti interese svoga naroda.
