Piše: Fatmir ALispahić
Dejtonske hijene pokušavaju iskoristiti tragediju Mahira Rakovca, kao što su 2008. iskoristile tragediju Denisa Mrnjavca, kada su organizirane nasilne demonstracije za rušenje vlasti. U kolumni od 15.02.2008. godine, u vrijeme tih događaja, upozorio sam na morbidnu manipulaciju građanima, a što nam se može dogoditi i sada, ako bude u stranačke svrhe zloupotrebljena tragedija Mahira Rakovca.
Drugo ubistvo Denisa Mrnjavca
Već godinama na ovim stranicama pišemo o strateškoj proizvodnji haosa u krajevima sa bošnjačkom većinom, kako bi se od bosanske preostalosti stvorila izgubljena i isprepadana masa, željna odlaska i asimiliranja u sređenije društvene mehanizme. U kritične mase Bošnjaka je već ustanovljena volja da se bude neko drugi, jer je instalirano uvjerenje da bošnjački problemi proizilaze iz toga što su Bošnjaci muslimani. Otud bi uskoro u katoličkim školama moglo biti više bivših muslimana nego katolika. Ojađenim bošnjačkim ljudima ne treba zamjeriti što se priklanjaju jačima i sređenijima, ali, zamjeriti treba bošnjačkoj politici koja u ovaj problem bleji k'o tele u šarena vrata.
Dugoročni genocidni program, sažet u sintagmi – nestanak Bošnjaka – danas se realizira na mnoštvo sofisticiranih frontova, a jedan od njih je bezbjednosni haos. Ne pamtimo vremena komunističkog zla 40-tih i 50-tih godina, da bismo mogli praviti tačnu usporedbu, ali, slutimo da danas u bosanskoj havi lebdi više straha nego tada. Jer, tada si mogao stradati samo ako misliš, a danas možeš biti ubijen i kad ništa ne misliš. Pogrešno vrijeme i pogrešno mjesto mogu te strefiti i u rođenoj kući. Tada si se morao pokoravati jednopartijskom sistemu, a danas moraš čitavom lancu mafijaškog nasilja koji se prostire od OHR-a do posljednje ulične barabe. Etika ne postoji, jednako stradavaju djeca i starci, mačke i golubovi, pošteni i prolazni, jednostavno svi na kojima se može izraziti estetika nasilja.
„Estetika nasilja“ je naslov iz moje kolumne u „Oslobođenju“ koju sam objavio 31. X 2000., a u povodu istraživanja studenata Fakulteta kriminalističkih nauka Zlatana Hozića i Samira Ibrišimovića koji su u seminarskom radu na temu “Nasilje u (srednjim) školama” ustanovili da je 58% učenika doživjelo oblike nasilja, da 61% ispitanih tvrdi da u njihovoj školi ima fizičkog zlostavljanja, a 32% da su u školi prisutne razne vrste droga. Problem, dakle, nije od jučer, kako se nastoji predstaviti, ali od jučer jeste politikantsko interesovanje da se za aktuelno nasilje optuži baš ova vlast. Sumnjivo, nejasno, šuplje i smrdljivo.
Nije moguće da se nonšalantno ubistvo u tramvaju jednog finog i mirnog mladića, kakav je, vele, bio pokojni Denis Mrnjavac, nastoji iskoristiti u političke svrhe?! Koji bi kreteni mogli suosjećanje u boli zamjeniti za monstruoznu računicu – da se pokoriste jednom tragedijom kako bi suze, strah i gnijev usmjerili na svoje političke protivnike?!
Mafizacija policije i pravosuđa
Ljudski je podržati organiziranje protesta u povodu porasta uličnog nasilja u BiH. Jedinstveni smo u suosjećanju i traženju pravde i sigurnosti. Ali, organizatori, tzv. omladinski pokreti, traže ostavke gradonačelnice Sarajeva Semihe Borovac i premijera Kantona Sarajevo Samira Silajdžića! Kakve to veze ima?!
U skladu sa narastajućom neslobodom, indoktrinacijom i zaglupljivanjem narodnih masa, koje će razumjeti samo ono što im se medijski servira, pored javnosti prolazi ova bijedna fašizacija demokratskog prostora, koja ne preza ni od zloupotrebe pogibije jednog mladića, kako bi se pod plaštom protesta protiv uličnog nasilja otvorila predizborna kampanja, destabilizirala vlast i tražile smjene čelnika Grada i Kantona Sarajevo. Tih nekoliko tzv. omladinskih udruženja, koja djeluju iz fijoka SDP-a, dovoljno su pismeni da znaju kako Grad i Kanton Sarajevo nemaju nikakvog upliva u rad policije i pravosudnih organa, pa ne mogu niti šta narediti, niti šta promijeniti; mogu tek kazati svoj stav, uputiti protest, ponuditi pomoć. Jer, vlast je u ime tzv. depolitizacije odveć distancirana od utjecaja na bezbjednosne i pravosudne instance. Rezultat je – znamo! – idiotizacija i mafizacija policije i pravosuđa, koji efikasno djeluju samo kada treba izmišljati ili montirati tzv. islamski terorizam. U to ime su repolitizirani!
Postoji jedan momenat u kome bismo se mogli složiti sa traženjem odgovornosti za čelnike Grada i Kantona Sarajevo. Činjenica je da oni nisu ništa učinili da makar iskažu suosjećanje sa građanima Sarajeva, a naročito mladima, koji svakodnevno pate i strahuju od novopečenih gospodara hodanja i umiranja na sarajevskim ulicama. Nevjerovatno djeluje spoznaja da gradonačelnicu Sarajeva ili kantonalnog premijera nije, kao (su)građane, zaboljelo to što im je grad postao leglo užasa i straha. Pa valjda imaju familiju koja zlotrpi taj užas! Kakva se to bešćutnost naselila u nosioce javnih funkcija pa da sebe doživljavaju kao novopečene faraone?! Mogli su imati makar toliko sluha da se pojave na protestima, obrate prisutnima i kažu kako oni ne komanduju policijom i pravosuđem. No, naš kritički osvrt o jalovim čelnicima Sarajeva, kilometrima je daleko od balvanskog zahtjeva za ostavkama. Poslušajmo kako to zvuči u saopćenju jednog od ovih SDP-ovskih omladinskih organizacija…
Crvena krava i crveni kmeri
„Vlasti su, više nego iko i išta drugo, krive što su trojica maloljetnika polila benzinom i zapalila staricu Ljubicu Spasojević, za brutalno ubistvo mladog Denisa Mrnjavca i teško ranjavanje 21-godišnjeg Sarajlije.“ Ili: „Dvoje navedenih (gradonačelnica i premijer) su direktno odgovorni za stanje u Sarajevu, gradu u kojem noževima ubijaju mlade… Ostavke očekujemo do srijede. Njihovim nasljednicima poručujemo da u minimalnom roku riješe pitanje sigurnosti u Sarajevu, ili će ih zadesiti mnogo gora situacija od ove u subotu.“
Kad bi izašao Zlatko Lagumdžija i izgovorio ove nasilničke i glupave poruke, mnogi bi pomislili da je pobudalio. Ali, kad se takve budalaštine utrpaju u usta tzv. omladinskim organizacijama, onda sve može biti pravdano mladošću i neznanjem. Čak šta više, „Oslobođenje“ podpiruje zabunu, pa umjesto da kanališe suštinu protesta, u naslovu izdvaja sljedeće: „Građani traže ostavke premijera i gradonačelnice“. Nije istina! Ostavke traže omladinski gelipteri, za račun svojih stranačkih šefova, a građani traže mir i sugurnost, i to od onih koji su za to odgovorni. Šteta, taman smo pomislili da se „Oslobođenje“ otrgnulo i partijske tupavosti.
Federalna TV je nastavila morbidnu manipulaciju pogibijom Denisa Mrnjavca, jer je u „Vijestima“ u 22 postavila anketno pitanje – da li je vlast kriva za bezbjednosni haos – čime je proračunato podržala zabunu, nastojeći da opravdani gnijev građana usmjeri na gradsku i kantonalnu vlast. No, od ove televizije, koju uređuje medijski prostak Bakir Hadžiomerović, nije se ničemu zdravome ni nadati.
Medijsko i političko siledžijstvo se nastavilo, uprkos tome što je iz Ureda Gradonačelnice razaslato jedno uljudno saopćenje u kome se objašnjava da Grad Sarajevo nema ingerencija u pogledu rada policije. Manipulatorski mediji su bez ograde i distance objavili novo saopćenje pokreta što se zove „Dosta!“ u kome ovi „crveni kmeri“ ponavljaju svoje glupave zahtjeve za ostavkama, te poručuju: „Moramo se okupiti u još većem broju i pokazati nesposobnim političarima da se ne šalimo.“ Nema nikakve sumnje, jer ne šali se ni krava kad se zaobada! Potom slijedi sramna i providna manipulacija tragedijom, koja glasi: „Nevladine organizacije, opozicija, demobilizirani borci, otpušteni i opljačkani radnici i svi ostali moraju da stanu na stranu građana i daju podršku protestima u srijedu.“ Pobogu, zar ovi protesti nisu organizirani zbog ubistva Denisa Mrnjavca, a ne zbog opozicije, boraca, otpuštenih i opljačkanih radnika?! Zašto bi se nasilje više ticalo radnika, nego intelektualaca, boraca nego neboraca – kad su svi žrtve?! A to „moranje“, ono je politički srušeno sa Berlinskim zidom. Na kraju, laž je da se odazivom „staje na stranu građana“, jer građani nisu ni tražili besmislene ostavke, već sigurnost koja svakako nije u nadležnosti lokalnih vlasti.
SDP je tvorac haosa
Kao što smo vidjeli, tzv. omladinci direktno optužuju gradonačelnicu i premijera za spaljivanje starice i ubistvo mladića. (Tako je Krug 99 optužio reisa Cerića za ubistvo koje je počinio Muamer Topalović!) Potom tvrde da su njih dvoje – direktno odgovorni za stanje u Sarajevu. Iako su u statusu udruženja ribara ili golubara, oni ultimativno traže ostavke do srijede, pa još i prijete. Sve je to ta demokratija i sve je to ta mladost na kojoj svijet ostaje! Vraga! Glasnogovornici tzv. omladinskih pokreta su tek jeftini poslušnici svojih perverznih stranačkih šefova, koji su svikli da manipuliraju sa ljudskom tragedijom. Onaj koji je mogao nevine ljude poslati na Kubu, takav može iskoristiti i ubistvo Denisa Mrnjavca da plasira nebuloze o ostavkama. Od SDP-ovih starmalih šupljikata treba odvojiti opravdane strahove i proteste građana Sarajeva, koji imaju pravo da danonoćno traže poboljšanje bezbjednosne situacije. Ali, pred kojim vratima?
Ključno je pitanje: Ko je odgovoran za bezbjednost građana? Policija i pravosuđe. Ko je uništio policiju i pravosuđe, koji su poslije rata kvalitetno radili svoj posao? Uništila ih je tzv. reforma pod komandom međunarodne zajednice. Kada se dogodila ta reforma? U vrijeme vladavine SDP-Alijanse, kada su u ime depolitizacije posmjenjivani stari kadrovi a dovedeni politički poslušnici. Prema tome, prava adresa za proteste je sjedište SDP-a! Uz pomoć OHR-a, SDP-Alijansa je napravila ovog monstruma koji djeluje kao glava organiziranog kriminala, gdje se tu trguje sa svim i svačim, pa i sa bezbjednošću građana. A kako? Pa tako što su bezbjednosne instance odgojile i pustile horde bijesnih kerova na našu djecu, na bespomoćne građane, kako bi se stvorila psihoza straha i beznađa, koju treba pripisati vladajućoj garnituri, e, da bi nam se SDP nametnuo kao alternativa. To je predstava koja se trenuto odigrava, uz emotivno učešće zbunjenih građana, čiji opravdani strah postaje gorivo ove zloćeste manipulacije. A ako sve ovo nije tačno, neka prozvani smognu snage pa objasne „direktnu odgovornost“ Grada i Kantona za eskalaciju nasilja.
U kontekstu ove teme bilo je zanimljivo pratiti napade SDP-a na Rijaset Islamske zajednice u povodu slučaja uvođenja vjeronauke u predškolske ustanove. Pod naslovom „NE DIJELITE djecu“ SDP poručuje da će „do kraja istrajati u borbi protiv svih podjela u ovom društvu“. Oni podrazumijevaju da Djed Božićnjak ne pravi podjele, a da vjerska edukacija muslimanske djece potencira podjele, čime svjedoče da je islam za njih faktor smetnje i pometnje, te da ne uvažavaju multikonfesionalni karakter ove zemlje. Za njih je islamski vjeronauk „radikalna islamizacija“, a ne podučavanje sistemu smirenosti i dobrote. Dakle: kreteni.
Ovaj slučaj pominjemo tek da bismo ilustrirali tu moralnu i etičku ćenifu iz koje izviru svakovrsne perverzije, kakva je i ova u kojoj se ideologizirane institucije dejtonskog s-h sistema udružuju da iskoriste jednu tragičnu smrt za hajcanje predizborne kampanje SDP-a. Tako je po drugi put ubijen Denis Mrnjavac, jednako hladnokrvno, bešćutno, sa prostom računicom – da je njegov život gorivo za oranje biračkog tijela i proizvođenje glasova.
Koje su ubice opasnije, prve ili druge?
Saff, br. 214.
