Izvor: Asharq Al-Awsat/ pripremio: Abdullah Nasup
Iako Druzi čine manjinsku zajednicu na Bliskom istoku, oni imaju važnu političku ulogu u zemljama u kojima žive, kao što su Liban, Izrael i Sirija, nastojeći pritom sačuvati svoju vjersku i društvenu posebnost.
Tokom proteklih dana izbili su oružani sukobi između naoružanih druzijskih grupa i pripadnika beduinskih plemena u provinciji Suvejda na jugu Sirije, što je rezultiralo smrću oko stotinu ljudi. U utorak rano ujutro, sirijske vladine snage su ušle u grad Suvejda i proglasile prekid vatre, dok je Izrael objavio da je izveo zračne napade na te snage, podsjećajući da se prethodno obavezao da će štititi pripadnike ove vjerske manjine i spriječiti vojno prisustvo sirijskih vojnih snaga na jugu Sirije.
Ko su Druzi i šta znamo o njihovom vjerovanju i ulozi u društvu i politici
Vjerska učenja
Vjerska zajednica Druza pojavila se početkom 11. stoljeća i proistekla je iz ismailijskog pravca, drugog po veličini unutar šiijskog pravca, odmah nakon dvanaestoimamijskog.
Pripadnici zajednice se nazivaju i „muvehidun“ (monoteisti), jer vjeruju da je Bog jedan, Stvoritelj nebes i Zemlje, s tim da je njihov koncept monoteizma drugačiji od klasičnog islamskog koncepta. Također, vjeruju u meleke, poslanike i vjerovjesnike, kao i u Sudnji dan.
Druzi zagovaraju poštivanje sedam osnovnih načela, među kojima su: iskrenost u govoru, čuvanje bratstva, odricanje od sila zla i tiranije. Također vjeruju u reinkarnaciju, koja je sastavni dio njihove vjere, kao i u teofaniju.
U svakodnevnom životu, učestvuju i u nekim vjerskim manifestacijama s drugim vjerskim skupinama. Među njima je desetodnevno okupljanje uoči Kurban-bajrama, koje uključuje vjerska čitanja, određene obrede, duhovne pjesme i deklamiranje osnovnih sedam načela, čijim prakticiranjem, vjeruju, čovjek ispravno ostvaruje monoteizam.
Druzi također obilježavaju Novu hidžretsku godinu, a zekat daju na dobrovoljnoj bazi, prema mogućnostima i želji.
Njihove vjerske starješine, koje se nazivaju šujuhul-akl, okupljaju se svakog četvrtka navečer radi zajedničkih obreda, molitvi i čitanja, što predstavlja izraz bratstva i međusobnog povezivanja. Učenja se prenose isključivo unutar zajednice, a nije poželjno ni sklapanje braka s osobama izvan njihove zajednice, iako postoje pojedinačni slučajevi mješovitih brakova.
Brojnost i rasprostranjenost
Procjenjuje se da broj Druza prelazi milion. Vjerski predani muškarci među njima obično nose crnu odjeću i bijelu kapu, dok žene prekrivaju dio glave i dio lica bijelim šalom, uz dugačku crnu haljinu.
Najveći broj Druza živi u planinskim predjelima Sirije, Libana, Izraela i Jordana. U Siriji ih ima oko 700.000, većinom na jugu zemlje, gdje je provincija Suvejda njihovo glavno uporište. Osim toga, prisutni su i u predgrađima Damaska, u mjestima Džeremana i Sahnaja, te u manjem broju u pokrajini Idlib na sjeverozapadu zemlje.
U Libanu ih ima oko 200.000, uglavnom u centralnim planinskim regijama, te duž zapadne padine planine Hermon (Džebel eš-Šejh).
U Izraelu su rasprostranjeni u više od 20 naselja različite veličine na području Galileje, planine Karmel i okupirane Golanske visoravni. Broj državljana Izraela među njima iznosi oko 153.000 prema izraelskom Centralnom birou za statistiku, dok ih je još oko 23.000 na Golanu, većinom sa stalnim izraelskim boravkom.
Prema izraelskom „Centru za nasljeđe Druza“, država Izrael priznaje Druze kao poseban entitet, sa sopstvenim vjerskim sudovima i duhovnim vođstvom.
Historičar Sami Nasib Makarem u svojoj knjizi The Druze Faith navodi da su neki Druzi, naročito iz Libana i sjevera Sirije, početkom 16. stoljeća migrirali na planinu Hauran, koja je s vremenom dobila naziv „Druška planina“. Odatle su se kasnije preselili i u Jordan, gdje ih danas ima između 15 i 20 hiljada, većinom na sjeveru.
Manje zajednice su migrirale i širom svijeta, u Latinsku Ameriku, Jugoistočnu Aziju, Australiju, Sjedinjene Američke Države, Kanadu i Meksiko.
Uprkos toj raspršenosti, Druzi su nastojali zadržati bliske međusobne veze. Historičar Makram Rabah s Američkog univerziteta u Bejrutu u svojoj knjizi o Druzima i Maronitima navodi da Druzi nerijetko ignoriraju državne granice koje su s vremenom uspostavljene.
Politička uloga
Iako čine manjinu, Druzi su imali značajnu, pa čak i vodeću ulogu u političkom, društvenom i ekonomskom životu regije, prema riječima istoričara Makarema.
To se često povezivalo sa moćnim porodičnim ili feudalnim liderima, koji su znali oblikovati politički položaj zajednice izvan njene brojčane snage.
U Libanu je lider Kamel Džumblat bio ključna politička figura od 1950-ih do početka građanskog rata (1975–1990), sve do njegovog ubistva 1977.
U Siriji je francuski mandat 1921. godine dao Druzima upravnu autonomiju u njihovom planinskom području, koja je trajala do 1937. Tokom tog razdoblja, Sultan Paša el-Atreš, jedna od najistaknutijih ličnosti među Druzima, predvodio je veliki ustanak protiv francuske vlasti koji je izbio 1925. godine.
U Izraelu, prema Rabahu, Druzi su uključeni u državni sistem, uključujući služenje u vojsci, što im daje veći politički prostor i pristup državnim institucijama.
Nakon izbijanja sukoba u Siriji, Druzi su uglavnom ostali po strani, ne uplićući se ni na stranu režima ni opozicije, uz manji broj koji je dijelom podržavao Asadov reži, a dijelom se priključio opoziciji.
Grupe Druza koje djeluju u različitim dijelovima zemlje još uvijek nisu postigle konačan dogovor s novim vlastima koje su došle nakon svrgavanja režima Bašara al-Asada.
U sukobima koji su izbili krajem aprila u oblastima blizu Damaska, a potom se proširili i na Suvejdu, poginulo je najmanje 119 osoba, među njima pripadnici Druza i snaga sigurnosti. Izrael je intervenirao vazdušnim udarima.
U neobičnoj političkoj raznolikosti, stavovi o tim događajima među samim Druzima su različliti: libanski lider Valid Džumblat, sin Kamela Džumblata, upozorio je na uvlačenje Druza u „beskonačni rat“ s muslimanima i pozvao Druze na lojalnost novim sirijskim vlastima, dok je jedan dio vjerskih autoriteta i vojnih frakcija sirijskih Druza istakli da su „neodvojivi dio zemlje“ i spremni na saradnju sa novim vlastima, dotle je jedna skupina predvođena moćnim vjerskim autoritetom Hikmetom el-Hedžerijem odbijala bilo kakav dogovor optužujući nove vlasti da su ekstremisti. Hedžeri je opetovano pozivao na „međunarodnu zaštitu“, dok je potajno komunicirao sa izraelskim vlastima. Duhovni poglavar izraelskih Druza, šeik Muvakkaf Tarif, pozvao je na zaštitu sirijskih Druza.
Rabah zaključuje da te strane „imaju različite agende, a suštinski se radi o borbi za utjecaj koja se odvija u tri različite države“.
