Piše: Sead Zubanović
Šta se događa sa psihom pojedinca koji bez imalo razmišljanja vojničkom čizmom doslovno zgnječi tek rođeno dijete i na takav način ga ubije dok je još pupčanom vrpcom vezano za svoju majku? Kakav je mentalni sklop bio u pitanju kod drugog četnika, kojeg je nervirao plač jednogodišnjeg dijeteta toliko da ga je otrgnuo majci Bošnjakinji iz naručja, jednim potezom velikog noža, takozvane bajonete, ga obezglavio pa krvavo truplo „vratio“ okamenjenoj ženi?
Ovo su samo dva vjerodostojna primjera u moru nezapamćenih zločina počinjenih tokom genocida, izvršenog 1995. Godine, prilikom pada Srebrenice u krugu tvornice akumulatora Potočari, vojnoj bazi Unprofora. O silovanjima malodobnih kćerki pred majkama, iživljavanjima nad bespomoćnim ženama i višednevnom strijeljanju muškaraca vezanih ruku i očiju nikada se neće sve reći. Do genocida nad bošnjacima širom BiH dovela je mržnja. To neprirodno stanje ljudske psihe direktna je posljedica laži. A najveće laži su mitovi. Njih velikosrpka književnost maksimalno koristi kao svoju osnovnu matricu. Ti stotinama godina izmišljani i dorađivani događaji po kojima su Srbi, počev od Kosovske bitke, najzlostavljaniji narod na ovim prostorima pretočeni u recitacije i pjesme usađuju se u memoriju predškolske djece kroz vjeronaku. Kasnijim obrazovanjem velikosrpski, nazovi istorijski romani, posebno Ive Andrića i Meše Selimovića, kao obavezna školska lektira, svojim falsifikovanim sadržajima ciljano truju svijest i savjest njihovih čitalaca dovodeći ih na ivicu kolektivne šizofrenije. Na kraju se po scenarijima istih snimaju filmovi i televizijske serije što je vrhunac indoktrinacije pučanstva zlom. Na takav način Srbi kroz generacije postaju ubijeđeni u pravo i obavezu osvete zbog navodne patnje svojih predaka. Pošto Otomana na ovim prostorima već dugo nema, sav gnjev i mržnja usmjeren je na dušmane, Bošnjake iz razloga što je i njihova vjera Islam.
Velikosrpska književnost je glavni generator konstantne nacionalne histerije. U ratnim pohodima dodatno unaprijed dat oprost svetosavske crkve za sve počinjene buduće zločine nad drugačijim od sebe uz obavezno redovno konzumiranje alkohola, doslovno rezultira ubijanjem ljudskih emocija i kolektivnim pretvaranjem pripadnika te nacije u monstrume. Klanje „ poturica“ je po Njegošu pokrštenje istih krvlju koje i zločinca kao i žrtvu odvodi u raj. Iz tog razloga je posebno preporučeno zaklati i trudnicu. Nasuprot Bošnjaka nalazi se narod koji je slijep pored očiju i gluh pored ušiju. Kao takav on priznaje samo zakon sile!
Saff.ba
