Piše: Ezher Beganović
Rijetko kada su muslimani bili podijejeni kao danas. Najpogubniji primjer podjela među muslimanima danas nalazimo u Siriji i Iraku. Tamo imamo dvije grupe muslimana okupljene oko džihadskih pokreta IDIŠ i Al Kaida. Svjedoci smo koliko su pripadnici spomenutih pokreta okrutni jedni prema drugima. Zašto se oni međusobno kolju i odsijecaju glave jedni drugima uz tekbire, zašto se uopće sukobljavaju? Kada ostavimo po strani nebitne detalje ove podjele vidjećemo da se IDIŠ i Al Kaida bore jedni protiv drugih zbog stranačke pripadnosti, odnosno prestiža. Recimo, IDIŠ kaže da ubija pripadnike Al Nusre jer su ih ovi, navodno, prvi napali i jer neće da daju prisegu njihovom emiru, a i Al Nusra ima slične razloge. IDIŠ ne ubija Nusrine mudžahide jer su se ovi odmetnuli od islama, jer se bore proitiv islama i slično. Sve je stvar stranačkog interesa, ko će biti glavni na određenoj teritoriji. Ima dosta primjera koji ukazuju da su mnogi muslimani danas spremni zbog stranačkog interesa da nekome zaprijete ili ga prozovou nevjernikom, pa čak i da ubiju zbog toga. Dovoljno je da neko kaže da IDIŠ nije osvojio neki grad u Iraku već da su to uradili sunijska plemena, pa da ga pristalice IDIŠ-a odmah proglase munafikom, nevjernikom i da mu zaprijete metkom u čelo. Dakle, ne trebate reći ništa protiv islama, dovoljno je samo da se ne složiš sa svime onim što radi taj IDIŠ pa da odmah budeš proglašen nevjernikom. Nažalost, ideolozi ove opasne pojave među muslimanima vješto koriste moderna sredstva komunikacije za vođenje opsežnih kampanja protiv svojih neistomišljenika. Danas su mnogi muslimani zaraženi ovim virusom, oni su zakrvavljenih očiju spremni ubiti drugog muslimana jer se ne slaže sa njima da je njihov pokret najvažnija stvar za muslimane dananjšnjice.Neki idu čak dotle da pripadnost svom pokretu stavljaju ispred šehadeta.Džaba ti što vjeruješ u Allaha, ideš u džamiju, postiš, daješ zekat, sve postaje nebitno ako kažeš da IDIŠ nije u pravu, odmah si postao nevjernik kojem treba glavu odsjeći.
Ostrašćena stranačka pripadnost svojom isključivošću uvodi muslimane u neizvjesnu budućnost. Do sada je mnogo muslimanskih glava palo zbog te stranačke pripadnosti.
Iako su “ensarije” (stanovnici Medine, poslanikovi pomagači) i “muhadžiri” (stanovnici Mekke, koji su učinili hidžru iz Mekke u Medinu), šerijatske kategorije, koje je potvrdio Kur'an, i pripadnost i jednima i drugima predstavlja privilegiju i blagodat, ipak kada su upotrjebljene u pogrešne svrhe, međuplemenske razmirice, Poslanik, sallallahu alejhi ve selem je pozivanje na pripadnost jednoj i drugoj skupini okarakterisao kao “pagansku praksu”. Šta bi tek Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao za one koji lojalnost (prisegu) njihovim pokretima, organizacijama, “državama”, smatraju osnovnim uvjetom za ispravnost nečijeg vjerovanja i zaštitu života, časti.
Također, nije zabilježeno da su ensarije i muhadžiri, za Poslanikovog źivota i poslije njegove smrti, zahtijevali od ljudi u novosvojenim područjima da svoju pripadnost islamu dokazuju prisegom jednoj od te dvije skupine, da im se zaklinju na vjernost, da se odriču ovih ili onih. Dovoljna je bila njihova lojalnost halifi i muslimanskij zajednici, kao i izvršavanje propisanih obaveza.
