Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Vjerovatno nikada niste čuli da negdje na svijetu postoji džamija koja se zove ”Kao da sam jeo”. E, takva džamija ipak postoji i to u mjestu Fatih blizu Istanbula i za nju je vezana nadasve zanimljiva i poučna priča koja svjedoči o spremnosti na žrtvu u ime Allaha, a za opće dobro. Ovu priču spomenuo je profesor Orhan Muhamed Ali u svojoj knjizi ”Zanimljivosti iz Osmanske povijesti”. Priča je vezana za jednog siromašnog, ali izrazito pobožnog i darežljivog muslimana po imenu Hajrudin Efendi. Naime, njegov životna želja bila je da od vlastitih sredstava sagradi džamiju. Pošto nije imao potreban novac, a da bi ostvario svoj san, on je donio sljedeću odluku. Kad god bi, sa ono malo novca što je imao, otišao u grad i kad bi naiđi pored mesnice ili slastičarnice ili pijace na kojoj se prodavalo raznovrsno voće, i kada bi mu duša poželjela nešto od toga, on bi joj to uskrati i taj iznos je ostavljao u svoju kasu, govoreći: ”Kao da sam jeo.” Hajrudin Efendi je, danima, mjesecima i godinama, strpljivo sakupljao novčić po novčić sve dok nije sakupio dovoljan iznos da može napraviti džamiju u svom rodnom mjestu. Ta džamija i danas postoji, i iako nema ni zidova ni krova kao ostale džamije, muslimani tog mjesta svakodnevno u njoj klanjaju pet dnevnih namaza i džuma-namaz, čuvajući tako uspomenu na pobožnog i iskrenog muslimana Hajrudin Efendiju. Ovo je dokaz da sadaka, udijeljena iskreno u ime Allaha, ne propada i da se njenom vlasniku pišu sevabi i dobra djela i nakon njegove smrti. Kamo sreće da danas ima takvih muslimana. U našem vremenu mnogo je onih koji i kad se dobro najedu kažu: ”Kao di nisam ni jeo.” Kao da je nestalo berićeta u našim životima, a berićet nestaje onda kada ljudi zaborave da Allah daje nafaku.
