Sulejman-ef. Halilović je rođen 1956. godine u mjestu Koprivci, Teslić. Nakon završetka Gazi Husrev-begove medrese i angažmana u različitim džematima u Trepče, Medžlis Tešanj, doselio se 1987. godine gdje je do danas imam, hatib i muallim. Razbolio se prije osam godina. Godinu i po se pokušavao lijekovima izliječiti od bolesti bubrega, ali, ipak, dijagnoza je bila loša i morao je krenuti s procesom dijalize bubrega. Šest godina je išao na dijalizu. Posjetili smo ovog imama i zabilježili njegovu životnu priču radi pouke i ibreta svim ljudima.
«Život mi se svodio na kuću, bolnicu i džamiju. Svaki drugi dan sam išao u bolnicu. Triput sedmično po četiri sata. Klanjao bih sabah u džematu i spremio se za bolnicu. Vratio bih se do podne-namaza. Rijetko sam kada mogao klanjati podne u džamiji. Bio bih potpuno iscrpljen. Dan poslije bio bih malo bolji, ali već prekosutra pripremam se za novu dijalizu. Takav mi je život bio», prisjeća se Sulejman. Nakon tri godine dijalize Sulejman-efendiji je bilo sve teže. Koža je počela crniti.
Džometne džematlije
Džematlije Trepča su bili puni razumijevanja. Nikada se nije postavljalo pitanje zašto nema imama u mihrabu, ali i Sulejman je cijeli svoj život posvetio džematu. Shvatajući o kakvom teškom iskušenju je riječ, džematlija Raif Ljevaković je odlučio dati svom imamu bubreg. Izvršio je sve medicinske pretrage i pripreme. Ipak, dva dana prije operacije presađivanja bubrega Raif i Sulejman-ef. nisu se našli na operacionom stolu.
«Išao sam na dijalizu do 25. novembra 2014. godine. Žena mi je htjela dati bubreg, ali nije odgovarala krvna grupa. Moglo je jedino s rizikom mijenjanja moje kompletne krvi. Džematlija Raif je odlučio dati mi bubreg. Ipak, jednu večer pozvala me doktorica iz Sarajeva i kazala da sam dobio bubreg. Nisam vjerovao, jer godinama sam čekao bubreg i nisam očekivao pogotovo da me zovu iz Sarajeva, već iz Tuzle. Za sat vremena zvali su me iz tešanjske bolnice i kazali da se spremam za Sarajevo. Opet nisam vjerovao. Mislio sam da idem na neka ispitivanja. Kada sam bio na putu kod Žepča, shvatio sam da je sve realnost. Tu noć sam operisan. Dobio sam novi bubreg», prisjeća se Sulejman-efendija.
Džematlija Raif nije vjerovao da je efendija operisan.
«Došao sam kući i žena mi je kazala da je efendija dobio bubreg. Rek'o sam joj da to selo priča, jer su načuli da idemo na operaciju prekosutra. Ipak, to je bilo tačno. Efendija je dobio bubreg, ali ne od mene», prisjeća se Raif.
Na naše pitanje da li je bilo kolebanja, Raif je bio iskren: «Vjerujte, šejtan radi svoje! Kad sam odlučio da dam bubreg stalno mi je šejtan došaptavao zašto dajem, hoću li se ja razboljeti, hoće li zatrebati mojoj djeci itd. Ipak, čvrsto sam bio odlučio, dogovorili smo operaciju i eto, Bog odlučio da bude drukčije».
Mnogi Raifa porede s Ibrahimom, alejhi-s-selam. Ibrahim je čvrsto odlučio da žrtvuje svog sina i Allah, dž.š, za žrtvu je odredio ovna, umjesto sina Ismaila. I Raif kada je čvrsto odlučio da pokloni bubreg, efendija je dobio bubreg od nekoga drugog.
