Cerićevim stazama revolucije
U doba izbora za reisu-l-ulemu Mustafa Cerić je javno obznanjivao da je Muamer Zukorlić njegov favorit pokazujući svoju odlučnu namjeru da bude reis iz sjene ukoliko neko od njegovih istomišljenika bude izabran. U isto vrijeme, Fatmir Alispahić je u Saffu pisao U potrazi za mutavim reisu-l-ulemom potencirajući da će novi reis ako ne nastavi Cerićevu retoriku biti mutav i nepodoban za muslimane. Istovremeno u knjizi Reisofobija obračunao se sa svima koji su se usudili misliti drugačije od reisa Cerića. Zašto Alispahić, koji je do jučer tvrdio da je napad na instituciju reisu-l-uleme napad na islam, napada reisa Kavazovića?
Prije par godina je objavljena knjiga koja predstavlja jednu od najvećih uvreda muslimanima u BiH. Iznenađujuće, nije riječ o knjizi nekog sa čuvene top liste islamofoba, kojom je Cerićev saziv Rijaseta na stub srama stavljao sve one koji su se usudili da drugačije misle bili oni mladi književnici, etablirani reditelji, studenti, profesori, političari, ljekari ili novinari. Riječ je o knjizi koju je napisao Fatmir Alispahić a koja se zove Reisofobija.
Ideološki spin ove knjige je u tome što je ona poistovjetila pojavu islamofobije sa kritiziranjem stavova i ponašanja Mustafe Cerića koji se trudio da više bude šoumen nego reisu-l-ulema. Tada je Alispahić ustao protiv kritiziranja aktuelnog reisu-l-uleme, jer se kritiziranjem njega zapravo kritizira institucija reisu-l-uleme i posljedično svi muslimani, budući da on predstavlja instancu koja otjelovljuje muslimane u BiH.
Tako je govorio Fatmir
“Stoga se konfrontacija Bošnjaka i islama nameće kao suštinska intencija dejtonskog režima, a carski rez te operacije jeste proizvodnja bošnjačke mržnje prema svome vjerskom poglavaru, odnosno, prema instituciji i hijerarhiji Islamske zajednice” – tako je nekada govorio Alispahić koji je ovih dana – potpuno promijenio priču. U otvorenom pismu, koje je uputio medijima zajedno sa dizajnericom Selmom Rizvić, optužuje reisa Huseina Kavazovića da je Fondacijom Popis 2013. godine upravljao nečasno i da je Fondacija finansirana iz Turske kako bi se popisom legitimirali rezultati genocida i RS bila srpski supstituent Kosovu. Alispahić ovo naziva “kuloarskim informacijama” što samo po sebi isključuje jedno drugo.
Iako smo od maštovitog Alispahića (koji nas je onomad obavještavao o tome kako nije uspio plan tuzlanskih zavjerenika da rastave njega i suprugu, koja je trudna što dokazuje njihovu ljubav) navikli na ovakve pisanije, situacija je ipak malo složenija.
Naime, postoje ozbiljne indicije da se ovdje zapravo radi o Alispahićevom otklonu od reisa Kavazovića, budući da Kavazović nije nastavio Cerićevu retoriku, čime je Alispahić izgubio utjecaj koji je nekada imao u Islamskoj zajednici kada je omladini po džamijama vazio o suštinskoj podjeli svijeta na pedere i nepedere.
Kako drugačije objasniti napade nekoga ko je do jučer tvrdio da je napad na instituciju reisu-l-uleme napad na islam, nego kao napade koji su nečim duboko izazvani? A danas reisu-l-ulemu napada čak i zbog toga što je čestitao pobjedu nogometnoj reprezentaciji BiH. Ideološka pozicija Fatmira Alispahića je uvijek bila na stajalištima desničarskog bošnjačkog nacionalizma, zbog čega i jeste bio blizak Ceriću, čak to ni ne krijući.
Kada je osnovana Fondacija Popis 2013, dok je Cerić bio reis, bila je to idealna platforma za homogenizaciju Bošnjaka i to na ideološkoj osnovi zloupotrebljavajući religiju. Kavazović je nastavio u istom tonu, da je bitno biti Bošnjak, ali bez ikakvih radikalizacija kojima je Cerić bio sklon.
Od Rijaseta islamske zajednice zatražili smo komentar o optužbama koje je na njihovu adresu uputio Alispahić i dobili smo sljedeći odgovor: “Na Trećoj tematskoj sjednici Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, održanoj 3. 10. 2012. godine u Sarajevu, pod predsjedavanjem reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića, vođena je rasprava o najavljenom popisu stanovništva. Rijaset Islamske zajednice je tada donio zaključak da podrži inicijativu o formiranju Fondacije Popis 2013 zajedno sa Vijećem kongresa bošnjačkih intelektualaca, Bošnjačkom kulturnom zajednicom Preporod i humanitarnim društvom Merhamet, nakon čega je ova Fondacija formirana.
Temeljem rasprave na navedenoj sjednici Rijaseta, Islamska zajednica je smatrala da je važno muslimanima objasniti važnost razlikovanja vjerskog i nacionalnog identiteta, odnosno razliku između univerzalni vjerske odrednice musliman i nacionalnog imena Bošnjak.
Rijaset Islamske zajednice podržava slobodu iznošenja javnih stavova i propitivanja aktivnosti i poslova koji su od interesa javnosti i doprinose progresu društva. Očekivati je da javna mišljenja i ocjene budu potkrijepljeni argumentima ili što je moguće jačim indicijama. U slučaju pisma koje ste spomenuli nismo mogli vidjeti te argumente ili ozbiljnost indicija.”
Hoćemo, hoćemo cenzuru!
Da Alispahićevo pisanje nije tek slučajno izlijevanje nacionalne brižnosti, pokazuje i činjenica da ljudi koji pišu u Saffu, čiji je Alispahić suradnik, sinhronizirano pišu tekstove protiv sadašnjeg saziva Rijaseta često spominjući i Dževada Hodžića, koordinatora za medije u kabinetu reisu-l-uleme. Između ostalog su naveli da on određuje apsolutno sve i nazvali su ga “sivom eminencijom” i “čovjekom bez čijeg znanja niko ne smije objaviti ni slovo u IZ-u”. Isto tako, novom sazivu se prigovara i kako se na radiju BIR promovira knjiga Marka Vešovića, koji je, po Cerićevim pulenima, dokazani islamofob.
Iako nimalo ne čudi što su prozvali baš Hodžića, zbog njegove funkcije, pitali smo Hodžića koliko u ovome ima istine: “Prvo bih htio kazati kako tekst objavljen u Saffu o kojem je ovdje riječ sadrži i neke elemente koji bi mogli zasluživati određenu pažnju, odnosno stanovito uzimanje u obzir, da nisu u službi potpuno neosnovane teze sadržane u naslovu, naime, da nisu u službi optužbe kako ja vršim cenzuru u medijima u Islamskoj zajednici.
Nikakve cenzure u medijima u Islamskoj zajednici nema. Kada je riječ o medijima i odnosima Islamske zajednice s javnošću, na djelu imamo samo nešto drugačiju koncepciju u odnosu na onu iz prethodnog perioda. Postoje oni koji bi radije da sve bude kao prije i oni se javno ili još uvijek prikriveno javljaju za riječ.
Sadašnju koncepciju, tačno je, karakterizira suzdržanost, odmjerenost i mirniji diskurs. Drugim riječima, reisu-l-ulema i stručne službe Rijaseta, pa tako i one nadležne za odnose sa javnošću, drže se pravila da je manje više i da je prvenstveno osjećaj za mjeru ključ dobrog stila.”
Preporod Saffa
Prema našim izvorima u Saffu radi i Mirnes Kovač koji je sa Muhamedom Velićem i Ekremom Tucakovićem, te Fatmirov Alispahićem kao vanjskim saradnikom, bio, kako ih je Cerić svojedobno nazvao – “mlada islamska zajednica”, a to su bili oni koji su dizali prašinu i napadali sve Cerićeve neistomišljenike. Kada je Aziz Kadribegović otišao u penziju, Mirnes Kovač, koji je magistrirao, očekivao je da je sasvim normalno da on po automatizmu postane glavni i odgovorni urednik Preporoda. Ipak, Rijaset islamske zajednice je odabrao imama Mehu Šljivu za urednika.
Nedugo nakon toga, Kovač je uradio krajnje kontroverzan intervju sa jednim od najpoznatijih islamskih učenjaka Jusufom Karadavijem, za koji je uredništvo odlučilo da je bolje da ne bude pušten u javnost, budući da je obilovao onim što se naziva govor mržnje a direktno se ticalo međumuslimanskog nasilja u Siriji. Cjelokupan saziv Rijaseta je prosudio da bi to moglo imati posljedice po odnose među muslimanima u BiH posebno stoga što je urađen u periodu kada se desio sramni poziv na linč profesora Rešida Hafizovića zbog njegovih navodnih veza sa šiizmom.
Svakako da u tako uzavreloj atmosferi nije bilo mjesta za intervju koji ima elemente govora mržnje prema šiitskoj populaciji. Ovo je bilo dovoljno da saffovci kojima se pridružio razočarani Kovač, a čiji su tekstovi i doveli do prijetnje ubistvom Hafizoviću, počnu napad na novi saziv Rijaseta islamske zajednice. Iza svih napada kao neka vrsta koordinatora stoji, prema našim izvorima iz Islamske zajednice, Mustafa Cerić.
Posebno zbog toga što neki od napisa koji se pojavljuju u opskurnim glasilima poput Saffa predstavljaju stvari koje je Cerić izričito govorio na sazivima Rijaseta dok je bio reis, kao što je njegova, insajderima poznata sentenca da se na FIN-u više citiraju Marx i Hegel nego Božija objava! U mnogim se optužbama prepoznaje njegov potpis, a ovu je napisao Sead Šaćirović nekadašnji predsjednik Medžlisa islamske zajednice u Novom Pazaru koji je 2011. godine napustio ovo tijelo kako bi se okrenuo politici i pridružio Bošnjačkoj demokratskoj zajednici na čijem se čelu nalazi Emir Elfić, šura Muamera Zukorlića.
Kada se sagleda ovaj background uopće ne čudi da je prije mjesec dana, u jeku hajke na profesora Hafizovića, Šaćirović napisao ovakav tekst u kom je doslovno citirao ono što je na nekadašnjim sjednicama Rijaseta govorio Cerić. Otud pozadina napada na sadašnji saziv Islamske zajednice.
Moć iz sjene
Sve je počelo u doba izbora za reisu-l-ulemu kada je Cerić javno obznanjivao da je Muamer Zukorlić njegov favorit. Već je samom ovakvom retorikom Cerić spustio izbor za reisu-l-ulemu na nivo eurosonga, ali i pokazao svoju odlučnu namjeru da bude reis iz sjene ukoliko neko od njegovi istomišljenika bude izabran za reisa. U isto vrijeme, Fatmir Alispahić je pisao kolumne u Saffu od kojih je jedna nosila naziv U potrazi za mutavim reisu-l-ulemom čime se potencijalni novi reis pokušavao ucijeniti kako bi nastavio Cerićevu retoriku, u protivnom će biti mutav i samim tim nepodoban za muslimane.
Nakon što je Cerić vidio da u reisu Kavazoviću neće imati svog ideološkog nastavljača, niti nekoga s kim će se prepucavati po medijima, te da se gradi jedna drugačija, umjerenija retorika, potakao je svoje sljedbenike da izazivaju raskol među muslimanima pokušavajući omesti Kavazovića u nastojanjima da stvari u IZ-u dovede u red. Posebno kada se uzme u obzir da mnogo toga neće biti ugodno Cerićevim ljudima.
Suštinski je problem, međutim, što Cerićevo zakulisno djelovanje dovodi do otvorenih sukoba među raznim školama islama koje trenutno djeluju u BiH. A takva pozicija njemu, izgleda, itekako odgovara. Kako drugačije objasniti činjenicu da, dok je propovijedao o tome kako će vehabijski pokret spasiti muslimane od novog genocida, i demagoški pozivao na mudrost u obračunu sa islamskim sektama čije djelovanje cvjeta u BiH, niti jednom nije pokušao da stane u kraj ovim tendencijama. A mogao je, jer je u rukama imao Zakon o crkvama i vjerskim zajednicama koji je donesen na nivou BiH i bilo je dovoljno samo da se pozove na pozitivni zakon i da stavi razne maoče i mulla sadre pod kontrolu. On to nije učinio.
Dugo vremena se govorilo o tome da Cerić neće da se razračunava sa vehabijskim pokretima, raznim fatmirima alispahićima i sličnim radikalnim pojavama. Međutim, izgleda da je to bio zapravo dio “višeg” plana i da je Cerić sebi obezbjeđivao bazu u kojoj će djelovati poslije odlaska s mjesta reisa Islamske zajednice BiH. Ako je uopće i vjerovao da će IZ postojati poslije njega.
Optužbe za nepotizam
Iako je za vrijeme suverene vlasti Mustafe Cerića, Islamska zajednica bila bastion primanja podobnih kadrova, Cerićeva “mlada islamska zajednica” se baš sada, u trenutku kada se uspostavlja red, sjetila da skreće pažnju na ove pojave. Tako su reisovom koordinatoru za medije spočitali nepotizam, budući da je njegov sin uposlen u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Iz Upravnog odbora ove biblioteke kažu: “Na radno mjesto restauratora-konzervatora u Gazi Husrev-begovoj biblioteci Ruhulah Hodžić je primljen jednoglasnom odlukom Upravnog odbora koja je donesena tajnim glasanjem. To je važno jer je u dva druga slučaja na istom konkursu odluka donesena prostom većinom od 3:2.
Ruhulah je bio jedan od tri kandidata koji su ušli u uži izbor po kriterijima koji su vodili Upravni odbor u odlučivanju, a koji su navedeni u odluci UO. Na kraju je preovladalo to što pored relevantnog obrazovanja kandidat ima i odgovarajuće radno iskustvo a istovremeno neće nepotrebno opteretiti budžet Biblioteke s obzirom da je istovremeno u odjelu za restauraciju uposlena magistrica-konzervator.
Uopće, kao i za druga radna mjesta UO je uvažavao preporuke ali one same nisu nikome mogle osigurati radno mjesto. S obzirom da je bilo mnogo kvalitetnih prijava desilo se da kandidati sa vrlo jakim preporukama iz Islamske zajednice i javnog života nisu prošli na konkursu dok su drugi kandidati bez ikakvih posebnih preporuka dobili radno mjesto zahvaljujući svojim kompetencijama ili socijalnom statusu. Znajući za preovlađujuću praksu sa konkursima UO razumije sumnjičavost dijela javnosti i u slučaju ovog konkursa.”
