Piše: Ezher Beganović
„Ono što se jasno razaznaje kao novi pristup i koncept nalazi se u polju odnosa Islamska zajednica – javnost. U tom odnosu jednu od ključnih uloga imaju mediji. U novom konceptu taj odnos postavljen je na nove temelje koji su potpuno legitimno interesne umjesto apologetske naravi”, piše Dželaludin Hodžić, sin Dževada Hodžića, sive eminencije, čovjeka bez čije dozvole danas niko u IZ ne smije objaviti ni slovo u javnosti. Sin Dževada Hodžića, nakon citiranog navoda u svom tekstu, koji je objavljen u novom broju Preporoda, nastavlja hvaliti babina medijska interesna dostignuća i vještine i vrijeđati, odnosno obesmišljavati višegodišnji rad svih onih koji su bili odgovorni za odnose sa javnošću u mandatu dr. Mustafe ef.Cerića, odnosno sve one koji su, što bi rekao mladi Hodžić, apologetski branili interese islama i Islamsku zajednicu (Apologetika je legitimna religijska nauka kroz koju se tumače i brane vjerska uvjerenja, a koliko znamo IZ-e je zadužena da čuva, tumači i brani vjerska načela islama, tako je bar bilo do sada. Izgleda, ako je vjerovati mlađem Hodžiću, sada su na sceni neki drugi interesi). Tekst mladog Hodžića u novom broju Preporoda dokaz je moći koju ima Dževad Hodžić, jer bez te moći ovakav tekst, nepismen i pun logičkih grešaka, nikada ne bi mogao biti objavljen u Preporodu.
Kada je Husein efendija Kavazović izabran za novog reisa, odmah sutradan, Dževad Hodžić je u listu Oslobođenje napisao šta očekuje od njega. „ Šta očekujem od novog reisa… uspostavljanje modernog i profesionalnog internog i eksternog javnog komuniciranja A to, da budem još izravniji, znači da od novoizabranog reisu-l-uleme ne očekujem bučan diskurs …”
Vjerovatno je Dževad Hodžić već tada znao da će on biti taj koji će određivati jačinu bučnosti reisovog diskursa u narednim godinama, pa se odmah dao na posao slanja „ skrivenih” poruka. Nije trebalo dugo Dževadu Hodžiću da zagospodari javnim komuniciranjem Islamske zajednice u BiH. Doduše, umjesto „modernog i profesionalnog internog i eksternog javnog komuniciranja”, Dževad Hodžić je uspostavio sivu zonu, način komuniciranja u kojem se njegovo ime nigdje ne spominje ali je njegova riječ zadnja. Pa tako, naprimjer, urednik Preporoda ne smije objaviti ništa bez odobrenja Dževada Hodžića. Nakon Hodžićevih modernizirano – profesionalnih intervencija web portal Rijaseta islamske zajednice je odjednom „nestao” sa medijske scene (Umjesto nekada sadržajno veoma privlačnog portala, koji je oduševio vjerničku populaciju u BiH, Rijasetov portal sada više liči virtuelni bilten u kojem se mogu naći samo vijesti o silnim prijemima različitih delegacija kod reisu-l-uleme i pokoja štura vijest o aktivnostima džćemata sa terena. Što bi se reklo: prazno, prazno, pa onda duplo golo, pa opet tako.). Osim toga, sada se na radiju BIR mogu čuti emisije u kojima se promovira knjiga Marka Vešovića, čovjeka koji se na svokom čošku Sarajeva izrugivao sa Bošnjacima, muslimanima i islamskim svetinjama. I naravno, onako kako je napisao u Oslobođenju, da očekuje da novi reis ne bude bučan, priznajemo da je Dževad Hodžić i u ovome uspio. I ne samo to, on je sa svojim istomišljenicima uspio smanjiti bučnost kompletne IZ (skoro ugasiti ton i glas IZ koji je bio glas savjesti svih Bošnjaka muslimana i izraz brige i zaštite njihovih prava i interesa). Zato niko nije dizao nikakvu buku oko sramnog vrijeđanja alima na čijim fetvama se temelji Islamska zajednica u BiH rahmetli Huseina Đoze ( U kakvu situaciju je dovedena danas Islamska zajednica najbolje se vidi upravo na slučaju dopuštanja da se besramno vrijeđa rahmetli Husein Đozo. Dok niko iz IZ, nijedan medij nije napisao ni slova u odbranu lika i djela svog glavnog alima, list Oslobođenje je u svom današnjem broju objavio odličan intervju sa povjesničarem Zlatkom Hasanbegovićem, koji argumentirano dokazuje da je Husein Đozo bio čovjek koji zaslužuje duboko poštovanje). U jednom izvještaju o smrti Huseina Đoze i njegovoj dženazi stoji da se u ime tadašnjih studenata FIN-a na dženazi obratio student Dževad Hodžić.
Sticanjem navedne moćne pozicije Dževad Hodžić je postao jak i na drugim poljima. Ovih dana uspio je zaposliti sina u GHM biblioteku u Sarajevu. Od 200 kandidata odabran je sin Dževada Hodžića.
Mnogi se pitaju šta to ima Dževad Hodžić pa je tako naglo postao moćan. Mnogi odgovor nalaze u njegovom članstvu u SDA. Poznato je da je Devad Hodžić istaknuti član SDA i zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo. Očito je politička moć i ciljevi njegov glavni adut. Zanimljivo, upravo je Dževad Hodžić nedavno napisao kako je pogubno kada se religijska zajednica poveže sa centrima političke moći. U radu pod naslovom „Reigija i politika u sekularnom društvu” , Dževad Hodžić nehotice portretira svoju današnju ulogu u Islamskoj zajednici u BiH. „ … religija se u našem javnom prostoru javlja za riječ manje-više u tri preovlađujuće pretenzije: kao ideologija, kao nacionalizam i kao folklorizam. Najozbiljnija opasnost takvog ideologiziranja religije sadržana je u povezivanju religije i religijskih zajednica s centrima društvene i političke moći. U toj povezanosti događa se zapravo profaniziranje religije. Još preciznije, duhovna dimenzija religije, njena moralna poruka i njena sposobnost da se kritički odnosi prema strukturama društvene moći ozbiljno se dovode u pitanje”.
Politika je davno umiješala Dževadove prste u Islamsku zajednicu u BiH. Nažalost, svi su izgledi da se preko Dževada Hodžića u IZ uvukla jedan opasna SDA-ova bolest. U SDA se godinama vode bespoštedni unutarstranački obračuni, obračuni koji su nanijeli veliku štetu političkom tijelu Bošnjaka. Prema našim saznanjima i u IZ se počinju voditi slične unutarnje borbe za prevlast. Nadamo se da je tijelo IZ dovoljno jako da se odupre toj opakoj bolesti. Treba nam jaka i jedinstvena IZ.
