Bismillahi rrahmani rrahim
Pišem vam iz jednog razloga, a on je, da vam se zahvalim na tome što ste osudili javni linč, koji je u noći 1. marta 2016. godine, Federalna televizija(novinari Omer Hasanović i Elma Kazagić) izvršila nad mojom ličnošću(Edvin Omerović) i nad ličnošću gospodina Refika Osmanovića.
Objasniti ću vam kako i na koji način sam obavio razgovor sa novinarom Omerom Hasanovićem.
Bilo je devet sati nedjeljno jutro, 28. februara 2016. godine, kada su mi na vrata stana pokucali novinari Omer Hasanović i snimatelj, uposlenici Federalne televizije. Prije nego li su ušli u stan u kojem živim, sa svojom suprugom i našim četiri mjeseca starim sinom, oni su se predstavili i rekli zbog čega su došli,tj. da provjere da li sam na legalan način zaposlen na MAT-u, “Međunarodnom aerodromu Tuzla”! Čuvši razlog zbog kojeg su došli, pustio sam ih u stan kako bih odgovorio na pitanja koja će mi postaviti, nadajući se da će biti korektni. Moj razgovor sa gospodinom Omerom je trajao nekih 15 minuta, cijelo vrijeme sniman, da bi ga oni kreirali po svojoj volji i u emisiji “Mreža” prikazali i sveli na samo jednu minutu. Da budem iskren nisam ni očekivao da će cijeli naš razgovor pustiti u javnost, ali da će biti korektniji to svakako jesam. Novinar Omer Hasanović mi je u jednom trenutku postavio pitanje da li sam obavljao molitvu na radnom mjestu, na šta sam odgovorio da jesam, da sam pitao poslovođu da li mogu da obavim namaz, i ako mogu gdje? Na što mi je poslovođa odgovorio da mogu, da je to moje pravo, zakonom garantovano i dao mi je ključ od jedne prostorije u kojoj sam obavio prve svoje namaze na poslu, prvog radnog dana. Taj moj odgovor novinar Hasanović je iskoristio i izrezao, i od njega kreirao situaciju kakvu je želio. On(novinar Hasanović) je od nekog dobio informaciju da smo Refik i ja tražili da se na MAT-u otvori mesdžid kako bi obavljali molitve, na što sam se ja nasmijao i odgovorio da takvo nešto nikad nismo tražili, što mu mogu potvrditi poslovođe. Njemu takav odgovor nije odgovarao, pa je moj odgovor na njegovo pitanje o namazu vješto iskoristio, time tvrdeći da je to odgovor na njegovo pitanje o mesdžidu, što se jasno vidi na kratkom isječku iz emisije “Mreža”. Zašto nismo čuli njegovo pitanje prije mog odgovora?! Zašto je isjekao pitanje prije mog odgovora? Novinar Hasanović je iskoristio moje gostoprimstvo i razgovor koji je vodio sa mnom, te na Refika i mene bacio veliku ljagu. Ja sam već sutradan, 29. februara 2016. godine, dobio otkaz na MAT-u, moram reći da razumijem situaciju u kojoj se našao menadžment MAT-a i da ni njima nije lahko i da sam s razumijevanjem prihvatio otkaz, ipak se radi o preduzeću koje pred sobom ima blistavu budućnost ako BOG da, ne želim da budem kočnica njihovog napretka, ako se već takvim smatram. Ne zamjerujem im ništa, prema meni su bili korektni do zadnjeg dana, i hvala im na svemu.
Moj otac je dobitnik “Zlatnog lijljana”, penzionisani je oficir, brigadir po činu, komandant jedne od najboljih brigada koje je ova zemlja imala, 206. Viteške brdske brigade, Zvornik. Čovjek koji se danas bori sa karcinomom kostiju, čovjek koji tri puta u sedmici ide na hemodijalizu. Čovjek koji se borio da bi njegova djeca imala blistavu budućnost, ne samo njegova nego sva djeca BiH, danas je dočekao da mu sin dobije otkaz na poslu jer je musliman. Ja sam zahvaljujući svome ocu zaposlen na MAT-u, ne to nije bila nikakva štela, namještaljka, ili kako god već da se zove, nego je to bio prioritet pri zapošljavanju, kao što su i djeca šehida, RVI, demobilisanih boraca bila, što je navedeno u konkursu. Kome smeta to što sam musliman, gdje su svi ti borci za ljudska prava, gdje su svi ti koji se bore za prava boraca i njihovih porodica, zar treba da umremo u mukama, zašto ja nemam pravo na egzistenciju, nisam nikada počinio nikakvo krivično djelo, protiv mene se ne vodi sudski proces, moji papiri iz MUP-a i suda su uredno dostavljeni na MAT, uredno plaćamo RTV taksu, poreze državi. Zbog čega sam neprihvatljiv? Zato što obavljam namaz pet puta na dan, zato što imam bradu, šta sam uradio da bih bio izopčen u BH-a društvu, da ne mogu da se zaposlim, je li treba da radim protiv muslimana kako bih živio lijepo, je li u tome suština života u ovoj državi? Ko se bori za naša prava? Zbog čega sam ja opasan po društvo, za putnike na aerodromu, zbog čega se u mene sumnja, zar moram da budem nezaposlen zato jer sam musliman i što se družim sa “bradatim” ljudima? Gdje je moje pravo na život, ako pravo na život imaju ubice, silovatelji, dileri?
