Egipatsko Ministarstvo vakufa imenovalo je šiitskog imama u džamiji u gradu Damanhur u pokrajini Buhajra, što je izazavalo nezapamćen revolt i srdžbu kod mještana toga grada. Inače je džamija Quba’, jedna je od najpoznatijih i najvažnijih džamija u gradu Damanhur i ona je pripadala pokretu Muslimansko bratstvo, sve dok pokretu nije zabranjeno djelovanje, nakon čega je Ministarstvo vakufa imenovalo šiju Muhameda Abdus-Semi'a za imama te džamije.
On je, odmah na prvoj hutbi, iskazao svoju pripadnost šiizmu, kada je u toku hutbe, svoje poštovanje prema Aliji r.a. i Huseinu r.a., izražavao riječima ”alejhis-selam” – ”neka je mir na njega”, koje se inače dodaju isključivo uz imena Allahovih poslanika. S druge strane, prilikom spominjanja bilo kojeg drugog ashaba, njednom nije dodao riječi ”radijallahu anhu” – ”Allah sa njim bio zadovoljan”.
Osim toga on je u toku hutbe citirao mnoštvo apokrifnih hadisa i laži na Muhammeda s.a.v.s., kao što su: ”Ko odobrovolji Fatimu, kao da je mene odobrovoljio, a ko mene odobrovolji kao da je odobroviljio Allaha.”; ”Stanovnici dženneta će vidjeti svijetlo poput sunčevog svijetla, pa će pitati Allaha: ”Otkuda u džennetu sunce, a Ti si Gospodaru objavio da u džennetu nema ni vrućine ni hladnoće?” Allah će im odgovoriti: ”Ovo svijetlo nije sunce, već osmijeh Alije i Fatime.”
Šiitski imam Muhamed Abdus-Semi’ je u toku hutbe ponovio i šiitsko vjerovanje da je Poslanikov s.a.v.s. otac, bio vjernik, kao i njegov amidža Ebu Talib i svi njegovi preci. Štaviše, on je u toku hutbe konstatirao da je i tac Ibrahima a.s. bio vjernik i pored jasnih kur'anskih ajeta i hadisa Muhammeda s.a.v.s. koji govore o tome da je Ibrahimov a.s. otac bio idolopoklonik i da je kao takav i umro.
