Raste broj ekonomista koji predviđaju duboku i haotičnu ekonomsku krizu koja bi mogla dovesti do pada Vladimira Putina.
Ekonomisti JPMorgan Chasea, u analizi pripremljenoj za svoje klijente, napisali su kako bi se u Rusiji mogla razviti kriza dublja nego ona 1998. godine, kada je Rusija de facto bankrotirala, što je u konačnici vodilo prema političkom padu Borisa Jeljcina 1999. godine, koji je pak na vlast instalirao Vladimira Putina. Procjene JPMorgana sada govore o kontrakciji ruskog BDP-a u 2022. godini od sedam posto. Isto smanjivanje ruskog BDP-a očekuje i Goldman Sachs, dok široka grupa ekonomskih prognostičara koje anketira Bloomberg očekuje pad od oko devet posto BDP-a. Treba podsjetiti kako je 1998. godine ruski BDP pao 5,3 posto.
Pojedini utjecajni analitičari sada pak eksplicitno najavljuju pad Vladimira Putina kao posljedicu ruskih ekonomskih problema nakon invazije na Ukrajinu. Tako je Marko Papic, glavni strateg velikog hedge fonda Clocktower Group i autor utjecajne knjige „Geopolitical Alpha: An Investment Framework for Predicting the Future“, u radijskom nastupu zaključio kako do Putinovog pada s vlasti može biti još najviše 12 mjeseci. Čak vjeruje da bi taj pad mogao stići osjetno brže jer je Putin, tumači Papic, ignorirao materijalna ograničenja napada na Ukrajinu.
Oslabljena tvrđava
Inače, analitičari JPMorgana smatraju kako su sankcije protiv Rusije uspjele oslabiti ‘tvrđavu’ ekonomske sigurnosti – centralnu banku – kroz blokadu deviznih rezervi ruske centralne banke, što će uz druge mjere odvesti rusku ekonomiju u duboku recesiju.
Ruske ekonomske pozicije u ovom trenutku su nešto čvršće nego 1998. godine. Primjerice, Rusija danas ipak može održavajući izvoz uz pomoć zemalja koje ne poštuju sankcije održavati eksternu likvidnost zemlje te izbjeći bankrot kao 1998., kada više nisu mogli plaćati međunarodne obveze te im je morao pomoći MMF. No, sa svakom sedmicom sankcija, ruske pozicije slabe te bi financijsko-ekonomski haos mogao inicirati sličan rasplet kao onaj 1998-1999. godine. Zahvaljujući održavanju izvoza plina i nafte, Rusija održava trgovinski višak na mjesečnoj razini od 20 milijardi dolara, ali ipak nije vjerojatno da joj ekonomija može izdržati višemjesečnu izolaciju.
U 1998. godini Rusima je kriza stigla nakon prvog rata u Čečeniji, a u njezinim korijenima bile su godine korupcije, financijske nekompetencije, kroničnog fiskalnog deficita, ekonomske neučinkovitosti i ostalih karakteristika hektične Jeljcinove vlasti. Padu ruske ekonomije doprinos je dala i azijska financijska kriza 1997. godine koja je vodila u pad potražnje za naftom i rijetkim metalima, što je imalo pogubni učinak na tada krhke ruske devizne pričuve. Došlo je do sloma rublja, te do duboke političke krize u kojoj je Jeljcin pokušao spasiti sebe smjenom premijera i cijelog kabineta u ožujku 1998. godine.
Kamata od 150 posto
No, nakon što je ruska centralna banka morala dignuti kamatu na 150 posto zbog devalvacije inflacije, postalo je jasno da je Jeljcin političar bez budućnosti, pogotovo nakon pokretanja štrajkova i protesta te činjenice kako nisu uspijevali odbraniti rubalj. To što je Rusija dobila 22,6 milijardi pomoći MMF, bila je tek kap u moru ruskih financijskih problema, te zapravo politički znak nestabilnosti Rusije.
Jeljcin je uvjerljivo dobio ruske izbore dva puta, na vlasti se zadržao dugih devet godina, ali je bio toliko ekonomski neuspješan da je Aleksandar Ruckoj zbog njegovih reformi skovao pojam „ekonomski genocid“. Za svog nasljednika Jeljcin je odabrao Vladimira Putina.
