Razgovarao: Anes Džunuzović / www.diwan-magazine.com
Bliže se izbori, ostala je još godina, političke partije lagano kreću u kampanju, dokle su stigli pregovori o jedinstvenoj listi probosanskih partija za RS?
Suljagić: Da budem potpuno otvoren, nisam uvjeren da ćemo usprkos svim naporima koja smo uložili uspjeti da izdejstvujemo zajedničku listu ili barem neokrnjenu zajedničku listu. Već sada sam prilično siguran da SDP neće pristati na to, dok je očigledno da i SBB flertuje sa idejom da na izbore u RS-u izađe sam. Istovremeno, ni sa onim strankama koje su pristale na zajedničku listu nije moguće organizirati sastanak, ako ništa drugo da na vrijeme počnemo tehnički dio razgovora o listi, jer to će objektivno biti najveći izazov. To naravno nije razlog i mi nećemo odustati od toga, barem tako što ćemo ih kontinuirano podsjećati koja je politička cijena odustajanja od zajedničke liste.
Da, vrlo ste optimistični bili vjerujući da je moguća koalicija stranaka kakve su SDP, SBB, SDA, SBiH, SDU?
Suljagić: To nije pitanje njihove međusobne ljubavi, nego matematičkog imperativa. Nijedna od tih stranaka ne postoji u entitetu RS ako same izađu na izbore. Ovako, na zajedničkoj listi, mogu računati na sasvim sigurno tri poslanika u državnom parlamentu iz RS-a i sve ono što u pripadajućoj podjeli stranačkog plijena – jer, da se ne lažemo, to je njihov jedini motiv – ide uz ta tri poslanika. I to je broj koji je minimum, brojevi kojima mi trenutno baratamo ukazuju na to da imamo četiri poslanika u džepu, kako se to kaže, ali samo uz uslov zajedničke liste.
Da li je Demokratska fronta stranka sa kojom ćete razgovarati o jedinstvenoj listi?
Suljagić: Da. I oni i svaka druga stranka koja BiH vidi kao jedinstvenu i cjelovitu državu i u svojoj političkoj platformi ima borbu protiv poricanja genocida.
Da li imate neku platformu da im ponudite o raspodjeli pozicija, možda bi Vaš prijedlog mogao biti osnova za dalje razgovore na ovu temu?
Suljagić: To nije naš posao, to je ono što oni moraju dogovoriti međusobno. Mi niti želimo prihvatiti tu odgovornost, niti imamo prerogativ da se bavimo stranačkom politikom.
Kakve će biti posljedice ako ne bude jedinstvene liste?
Suljagić: Jednom riječju: katastrofalne. Prvo, to će biti kraj mita o tzv. probosanskim strankama. I biće jasno da nikoga od njih ne zanima Bosna od Drine do Une, nego polovina današnje Federacije BiH u kojoj mogu prosperitetno krasti. Ozbiljan je trenutak i ne možemo se više lagati. Barem dio njih je već odustao od svoje probosanske platforme onog trenutka kada je podržao sramni prijedlog Zakona o prebivalištu. Drugi dio odustaje ovih dana pokazujući spremnost da bobanovskoj politici Dragana Čovića i HDZ-a isporuči treći entitet i iskoristi presudu Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci da jednom za svagda okolči bošnjakistan kojim će pedeset porodica upravljati kao feudom.
Je li moguće da se jedinstvena lista napravi bez nekih ključnih partija poput SDP-a ili SDA, da neka od njih ide samostalno, a da Vi pravite jedinstvenu listu od ostalih partija?
Suljagić: Ne. Odbijam da nama bude isporučena odgovornost za dvadeset godina njihovog ili bilo čijeg nerada. Činjenica da se neke stvari moraju događati sada zorno pokazuje da mi imamo političko vođstvo koje nema viziju ove zemlje ni na srednji rok, a kamoli nešto ozbiljnije.
Da li je moguće da osnujete političku partiju ako ne bude dogovora o jedinstvenoj listi, ili da pozovete glasače da glasaju za samo jednu stranku?
Suljagić: Ne. Ali, neko će morati da plati političku cijenu.
Da li ste razmišljali o uključivanju u jedinstvenu listu i hrvatske stranke koje se nazivaju probosanskim? Ako takve uopće postoje!?
Suljagić: Mi u ovom trenutku razgovaramo sa HSP-om i jednom regionalnom hrvatskom, Posavskom strankom, dakle i ako ću biti pošten reći ću Vam da jedino s njima nemamo problema tehničke prirode i ne moramo da se natežemo, narodski kazano.
Dokle ste stigli sa logističim poslovima za uspjeh eventaulne zajedničke liste probosanskih stranaka. Dakle, dokle ste stigli sa kampanjom animiranja Bošnjaka i drugih koji su do agresije živjeli na sadašnjem prostoru RS-a, a koji su probosanski orijentirani, da glasaju baš u tim mjestima?
Suljagić: Iza nas je vrlo uspješnih devet mjeseci. Iz nekih drugih razloga ne mogu govoriti o brojevima, ali mogu reći da je broj identificiranih birača jako velik i da smo uspjeli našim građanima objasniti važnost svakog glasa u tom entitetu. Najveći dio tih ljudi privremeno boravi u inostranstvu i njih ni MUP RS niti sarajevske stranke ne mogu dotaći.
Koliko očekujete da će Bošnjaka i dr. koji imaju status iz predhodnog pitanja glasati u RS-u? Kako teku prijave u RS-u?
Suljagić: Mi smo se u ovoj godini fokusirali na identifikaciju onih birača koji imaju pravo da glasaju, dakle već se nalaze u biračkom spisku, a do sada nisu glasali. U Prijedoru, na primjer, u biračkom spisku imate oko 25.000 građana nesrpske nacionalnosti, ali samo oko tri i pol hiljade je glasalo na zadnjim izborima. Vrlo slično je i u Doboju i u drugim mjestima u tom entitetu. Naš posao je da te ljude identificiramo, što smo već u dobroj mjeri uradili, mobiliziramo ih, pomognemo im da se registriuju za glasanje poštom i pobrinemo se da glasaju.
Koliko je popis Vama kontrolno mjerilo, neki međurezultat? Koliko Vam može biti orijentir za dalje aktivnosti? U smislu koliko će Bošnjaka biti spremno da se popiše baš na mjestu prijeratnog života, a ne putem maila, a što može biti i neki nagovještaj rezultatima Vaših aktivnosti?
Suljagić: Da budem krajnje otvoren, ne bih te dvije stvari dovodio u vezu. Mi smo, kao Prvi mart, brutalno odbijeni od strane Fondacije „Popis 2013.” i Tarika Zaimovića kada smo ponudili da koordiniramo aktivnosti. Sada je tek jasno zašto je to tako: mi nismo ljudi koji bošnjače sa mindera, nego radimo i s nama se mora raditi. U međuvremenu, iz onoga što znam popis se odvija generalno jako loše, građani su neinformirani, aktivisti ne znaju šta im je posao i koje su posljedice tog posla, a vlasti u RS otvoreno i bez posljedica krše zakon. Sa stanovišta „Prvog marta” mogu reći da je to što se nismo uključili u popis najbolje za nas i naš kredibilitet, ali istinski i duboko strahujem od posljedica.
Dokle se stiglo u tom logističkom poslu kada je riječ o zakonima u kantonima i na nivou Federacije koji predstavljaju kočnicu povratku u RS? Mislim na zakone koji reguliraju neke statuse poput boračkog, zdravstvene zaštite, dječijeg doplatka? Da li ćete uspjeti taj problem riješiti i olakšati prijave Bošnjaka i dr. bosanskih patriota u RS-u?
Suljagić: Mi smo i u tom slučaju uspjeli za devet mjeseci izdejstvovati ono što nije učinjeno u proteklih skoro dvadeset godina. U sarajevskom kantonu zakon koji štiti sva prava povratnika je već usvojen, u proceduri je u tuzlanskom i zeničkom kantonu, a završen je i nacrt federalnog zakona o pravima povratnika i trebao bi biti pred Vladom, odnosno Parlamentom do kraja godine.
Da li će zakoni koje usvaja RS kako bi spriječio prijave zaustaviti proces prijava i povratka, te Vaših aktivnosti?
Suljagić: RS nam ne može ništa bez kvislinga iz Sarajeva. Kao što sam rekao, jedna od najozbiljnih posljedica rada „Prvog marta” je ta što je konačno razbijen mit o tome kako eto postoji skupina partija koje Bosnu vide od Drine do Une i kako dijele viziju cjelovite države. To je očigledno laž, jer su pohrlili da i rukama i nogama glasaju za prijedlog Zakona o prebivalištu koji stvara pravni osnov za administrativno etničko čišćenje u RS-u, dvadeset godina nakon fizičkog etničkog čišćenja.
Puno ste na udaru iz RS-a, neko Vam je upao na imanje, da li je otkriveno ko?
Suljagić: Nisam i sumnjam da je to važno MUP-u RS. Ako im oni nisu pokazali gdje je moja kuća i naredili im da to uradili, sasvim je sigurno da ih neće niti tražiti niti hapsiti.
Očekujete li kako se bliže izbori i veću kampanju i razne načine da se uklonite, ne mislim na fizičko uklanjanje, ali plašite li se nekog politički montiranogh sudskog procesa, neke izmišljene montirane afere koja bi Vas mogla zaustaviti, ili nečeg sličnog?
Suljagić: Ako se to i dogodi, neće se dogodi bez saučesništva strana iz Sarajeva, u to možete biti sigurni.
Osjećate li se sigurno kada ste u RS-u?
Suljagić: Da. Ja tamo živim, tamo je moja kuća, tamo je sve moje i ja sam slobodan građanin Bosne i Hercegovine.
Na sve napade koji dolaze na Vas i na Prvi mart nisam vidio reakciju probosanskih političkih partija, ili se varam?
Suljagić: Ne varate se, mi smo iz različitih razloga podjednako problematični i sarajevskim strankama, jer kao što sam rekao, mi pokazujemo da oni lažu kada govore o tome da su za državu i za jednistvenu i cjelovitu državu.
Imate li onda opstrukcija u radu od Bošnjaka, što pojedinaca, što partija?
Suljagić: Naravno. To se još uvijek ne radi koordinirano, ali narodski kazano ispod stola stranački aktivisti različitih stranaka – o imenima ćemo kada za to dođe vrijeme – zbunjuju narod, govore kako mi hoćemo da pravimo partiju itd. Ali, kao što rekoh, mi radimo i ne obaziremo se na te idiotarije.
U koaliciji Prvi mart puno je udruženja i organizacija koje predstavljaju žrtve agresije, kao i povratničkih udruženja. To Vas obavezuje i da štitite interese te populacije u RS-u, zbog toga se često oglašavate kod kršenja prava ove populacije, a ona se krše od zakonskih rješenja pa niže. Kako gledate i šta možete učiniti da zaustavite zakonska rješenja koja se donose u RS-u a koja idu na štetu povratnika i općenito nesrpske populacije u RS-u? Zakon o katastru, porezu na nepokretnosti?
Suljagić: U mjeri u kojoj možemo i sa resursima koje imamo na raspolaganju, mi pokušavamo odgovoriti i na brojne druge potrebe povratnika. Pošto država funkcionira kao udruženje građana, ponekad izgleda da je Prvi mart postao adresa na kojoj ljudi rješavaju barem neke od potreba na koje država treba da odgovori. Tako da se baivmo i pravnom zaštitom povratnika i podizanjem svijesti o posljedicama takvih zakona kao što je onaj o katastru i o porezu na nepokretnosti, rješavamo vrlo konkretne probleme vrlo konkretnih ljudi, kojima je zemlja ili imovina oteta, koji ne mogu da plate poreze itd.
Kako komentirate pitanje škole u Konjević Polju i napade na povratnike na bajram u Zvorniku?
Suljagić: Ništa kao te dvije stvari ne pokazuje ono što sam već rekao, da su naše političke elite davno odustale od pola naše zemlje i da smo mi kao narod istinski prepušteni sami sebi. Ne mora Vam se svidjeti ovo što ću sada reći, ali naprosto moram. Dakle, svi se vi sjećate histerije koja je nastupila kada sam kao ministar obrazovanja u Kantonu Sarajevo pokušao da hiljadu i po nebošnjačke djece stavim u ravnopravan položaj pred zakonom u slučaju vjeronauke. Tadašnji reisul-ulema Mustafa Cerić nije čak ni moju porodicu ostavio na miru, Bakir Izetbegović se polomio od primanja Udruženja vjeroučitelja, Zlatko Lagumdžija me, skoro kao taoca, cijeli jedan dan držao u kancelariji i bezuspješno pritiskao da povučem odluku, a SBB-ov poslanik u kantonalnoj skupštini me optužio da pravim teren za novu Srebrenici. Jučer, u četvrtak, je ministar obrazovanja u tuzlanskom kantonu, izvjesni Adem Šehidić, roditeljima učenika u Konjević polju, rekao da njihova djeca ne mogu pohađati školu u tuzlanskom kantonu, jer on ne želi da kvari dobre odnose sa ministrom prosvjete entiteta RS i ne voli da se bilo kome petlja u posao, kao što ne voli da se ni njemu bilo ko petlja u posao. Upamtite, ta djeca su predmet sistematske politike posrbljavanja. Gdje je sada Cerić da ministra upita da li su te škole njegova babovina, pa da odlučuje ko može, a ko ne može u školu? Gdje je sada Bakir Izetbegović? Ko sada pravi teren za novu Srebrenicu? Nigdje nikoga, zato što se to iz njihove perspektive događa u drugoj državi.
Da li ste optimista po pitanju budućnosti nesrba u RS-u?
Suljagić: S ovim političkim vođstvom, s ovim ljudima na vlasti, ne. Kao što sam već rekao, ovo je ozbiljan istorijski trenutak i narod treba da zna da je sam i prepušten sam sebi, kao što je bio u proljeće 1992. godine.
