Obilježavanje Međunarodnog dana sjećanja na genocid u Srebrenici održava se danas u dvorani Generalne skupštine UN-a.
Prisutnima se obratila Munira Subašić, ispred Udruženja Majke enklava Srebrenica i Žepa. Na samom početku, izrazila je zahvalnost svima koji su podržali Rezoluciju o Srebrenici, a onima koji nisu poručila je da nastave živjeti u mraku.
Ja sam Munira Subašić, preživjela sam genocid. 22 člana moje porodice su ubijeni, među njima muž i najmlađi sin kojeg sam najviše voljela na svijetu. Govorim u ime hiljada majki čija su djeca ubijena u zaštićenoj zoni UN-a u Srebrenici u genocidu u BiH. Teško je živjeti sa boli u duši, slušati negiranje genocida. Naša djeca su ubijena jer su nosili drugačija imena, bili su muslimani. Evropa je i svijet šutila i gledala. Majke nisu čekale, ustale su i rekle da su naša djeca nevina, a bila su ubijena. Neko mora odgovarati za to. Prije svega 5.400 djece je ostalo kao siročadi, neki su oca izgubili, a neki oba roditelja, neki su gledali ubistvo oca, a neki silovanje majke. Neka djeca su se rodila nakon ubistva očeva. Neki nemaju ni slike, pitaju da li liče na očeve, imaju li njihov smijeh kosu. Bilo je teško ali mi smo preživjele. Odgajati tu djecu bez mržnje i željom za osvetom, naša djeca su doktori, inžinjeri, govore svjetske jezike – rekla je Subašić.
U nastavku obraćanja, Subašić je poručila svim majkama da uče od njih. Kako je kazala, kada ubijete dijete jedne majke, ubijete i dio nje.
Ne želim da se ikome to desi. Svijet i Evropa su bili nepravedni, pogotovo prema muslimanima u BiH. Ne znam kakvu će poruku poslati Palestini ili Ukrajini. Neko ima pravo ubiti nečije dijete ili silovati, nema. Mi vidimo da cijeli svijet gori, postoji sve više mržnje i sve je gore. Majke koje su izgubile djecu, mi smo željeli odgojiti djecu bez mržnje, da su ta djeca, uključujući mog sina Nerku, živi odgajani bi u ljubavi. Nisu ubili samo njih, ubili su porodice. Da je on živ, imala bi kuću punu unučića. Borba se nastavlja, mi ćemo se boriti da dokažemo imena svih onih koji su činili genocid. Majke imaju još jedan zadatak, a to je da pronađu ostatke svoje djece. U Generalnoj Skupštini UN-a postoje ljudi koji tvrde da mi nismo majke jer ne postoje ostaci naše djece. Nastavit ćemo se boriti – poručila je Subašić.
