Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Munzir ibn Muhammed je preuzeo vlast nad Endelusom 273. godine (886. godine po Isau, alejhi-s-selam). Posjedovao je vrstan karakter i bio stabilna ličnost i nadaren vođa. Poznavao je ratne vještine i bio sposoban vojskovođa. Predvodio je vojsku u mnogim pohodima u vrijeme vladavine svog oca Muhammeda.
Je li bio u stanju i ujediniti Endelus i državi vratiti stabilnost?
On je to pokušavao i svim bićem se nadao uspjehu. Ali, pobunjeničke skupine su nastavile sa pobunama. Cijepali su Endelus, sijali nered i odbijali bilo kakav pokušaj ujedinjenja pod vođstvom Emevija.
Jedan od najopasnijih pobunjenika, drumski razbojnik Ibn Hafsun, koji je nanio najviše jada emevijskim vladarima, otišao je još dalje – pisao je pisma vladarima Afrike i tražio pomoć u rušenju emevijske vlasti u Endelusu. Oni su bili mudriji nego što je on pretpostavljao i odbili su njegovu pomoć i saradnju.
Ibn Hafsun ne odustaje. Poziva muvellidine, generaciju čiji su očevi Arapi, a majke Endelužanke. Oni su se izgledom razlikovali od Arapa. I zato su smatrali da im je Ibn Hafsun bliži od Arapa i da mu trebaju pomoći.
Munzir je lično predvodio vojsku koja je krenula prema jugu da bi zaustavila ove pobunjenike. Vratio je mnogo gradova i utvrđenja. Ubio je i Ajsona, vladara Arčidone. Odatle se uputio prema Bobastri, glavnom gradu juga. Naredio je vojsci da opkoli grad i da ga drži u okruženju. Namjerio je primorati Ibn Hafsuna na predaju. To je urodilo plodom. Ibn Hafsun je zatražio primirje i pristao krenuti u Kordovu sa Munzirom, samo da se prekine opsada i da zatočeni u gradu dobiju hranu. Munzir je prihvatio prijedlog – prekinuo opsadu i vratio se u glavni grad Kordovu.
Sa sobom je vodio zlikovca Ibn Hafsuna. Ali, prevarant je ubrzo pobjegao, vratio se na jug i opet digao ustanak.
Munzir ponovo mobilizira vojsku i kreće u novi pohod protiv Ibn Hafsuna. Opsada je trajala nepune dvije godine, do 275. godine (888.).
U toku ove opsade je umro Munzir. Vladao je svega dvije godine i nije uspio učiniti ništa od onoga što je planirao.
Naslijedio ga je njegov brat Abdullah ibn Muhammed. On je nastavio sa opsadom grada i utvrđenja na jugu koje je kontrolirao Ibn Hafsun. Tako je primorao Ibn Hafsuna da traži primirje.
I, dok je na krajnjem jugu Endelusa vladalo primirje i zatišje, u Sevilji – koja je sve do tada bila u sastavu islamske države Endelus – ustanak diže Kurejb ibn Osman. Zatražio je pomoć od Džillikija, vladara grada-države Merida, pa su zajedničkim snagama osvojili Sevilju i ubili namjesnika Umejjeta ibn Abdulgafira.
Godine 277. (890.), u gradu Haen, pobunu diže Hajr ibn Šakir.
Ibn Hafsun je, nakon prividnog mira sa Abdullahom ibn Muhammedom, pripremio i izveo atentat na Hajra ibn Šakira, pa zatražio od Abdullaha da mu dâ taj grad kao nagradu. Abdullah odbija i sprema vojsku, pod vođstvom svog sina Mutarifa, da nastavi s opsadom grada Bobastre, u kome je bio Ibn Hafsun. Bilo je više okršaja, ali je Mutarif oslobodio grad. Prethodno je oslobodio Sevilju i za namjesnika postavio Ibn Hadžadža. Ali, kad je Mutarif napustio Sevilju i krenuo prema jugu, Ibn Hadžadž proglašava nezavisnost i samostalnost Sevilje. Potom su, 289. godine, Ibn Hafsun i Ibn Hadžadž sklopili savez i zatražili pomoć od kršćana na sjeveru Endelusa. Smatrali su da će tako konačno srušiti vlast Emevija.
Abdullah ibn Muhammed diže ogromnu vojsku. I on kreće u konačni obračun – da se zauvijek riješi Ibn Hafsuna ili da svoje kosti ostavi na bojnom polju.
Pobunjenička vojska je bila brojnija, ali je Abdullah porazio Ibn Hadžadža i povratio Sevilju. Međutim, glavno utvrđenje i glavni grad juga, koji je držao Ibn Hafsun, nije uspio osloboditi.
Dok su trajali ovi sukobi sa muslimanskim pobunjenicima, Goti i Francuzi su mobilizirali svoje snage na sjeveru i pripremili napad na muslimanske gradove. Abdullah je na sjever poslao vojsku pod komandom Lubbea ibn Muse. Zaustavljen je križarski pohod i opkoljen grad Pamplona. U žestokom okršaju, muslimani su ubili veliki broj kršćana. Na samoj gradskoj kapiji je pogođen i ubijen muslimanski vođa Lubb ibn Musa.
Mnogo puta je Abdullah ibn Muhammed pokušao vratiti jug Endelusa i završiti sa Ibn Hafsunom. Bez uspjeha. Zadnji pohod je poduzeo 297. godine (909.).
Abdullah ibn Muhammed je umro 300. godine (912.). Endelusom je vladao 24 godine. Bile su to godine u znaku burnih događaja, pobuna i pobjeda, poraza i ogromnih nastojanja da se vrati jedinstvo muslimana Endelusa i da se svi stave pod jednu zastavu.
Njega je naslijedio Abdurrahman en-Nasir.
Endelus: Silodarnost drumskog razbojnika Ibn Hafsuna XVI
Endelus: Halifa na crkvenom saboru XV
Endelus: Velika sječa uleme XIV
Endelus: Čudna gozba u Toledu XIII
Endelus: Bijeg poslije 27 godina tamnovanja XII
Endelus: Muslimani traže pomoć od nevjernika protiv drugih muslimana XI
Endelus: Sukob Emevija i Abbasija IX
Endelus: Međumuslimanski sukobi VIII
Endelus: Velika bitka kod Poatjea VII
Endelus: Most u Kordovi sa 17 lukova VI
Endelus: Za tri godine osvojeno Pirinejsko poluostrvo V
Musa ibn Nusajr i Tarik ibn Zijad zajedno nastavljaju osvajanje Endelusa IV
I ashab Allahovog Poslanika, s.a.v.s., među osvajačima Endelusa III
Musa ibn Nusajr, njemu pripadaju najveće zasluge za osvajanje Endelusa II
