Piše: Ramiz Hodžić
U subotu 22. februara bh. mediji su prenijeli najavu posjete visoke predstavnice EU Catherine Ashton Bosni i Hercegovini. Ova vijest je, prilično, prošla nezapaženo, vjerovatno zbog toga što u zvaničnoj najavi nije preciziran datum posjete. Datum posjete je tehnički detalj, koji je, eto, našim novinarima relevantan za pozicioniranje neke vijesti. Međutim, ostali dijelovi ove najave, koja je sastavljena iz svega nekoliko rečenica, su zaista serija skandaloznih termina i izjava kojima se vrijedi pozabaviti.
PROPAST PLANA
Prije svega, baronesa Ashton najavljuje da u BiH dolazi kako bi se sastala sa predstavnicima bh. vlasti i predstavnicima masovnih protesta u BiH. O kojim masovnim protestima Ashtonova govori? Mi te proteste u BiH nismo vidjeli. Istina, vidjeli smo dobro koordinirane proteste u pet kantona sa bošnjačkom većinom, koji su proizveli paljevinu pet zgrada kantonalnih vlada i izazvali najveću pometnju i strah kod građana BiH od kraja rata. Ova pomutnja i strah nisu izazvani masovnošću tih protesta jer ih je bilo mnogo masovnijih od ovih, ali po brutalnošću i rušilačkim porivima ovi protesti se izdvajaju od svih ostalih koje smo u BiH do sada imali. Visoki zvaničnici EU nisu se ni jednom do sada sastajali sa predstavnicima građana koji zbog nečega protestuju, ali ovaj put to najavljuju, i to u najmanju ruku dajući važnost protestantima kao i legalnim predstavnicim vlasti u Bosni i Hercegovini. Šta se dešava? Zašto gospođa Ashton nije došla da se sastane sa roditeljima djece iz Konjević Polja, sa predstavnicima mnogo masovnijih demonstracija kada se tražilo rješenje za JMBG? Po čemu su ovi protestanti važniji? Odgovore na ova pitanja naslutila je većina građana Bosne i Hercegovine, vidjevši da sa ovim zadnjim protestima mnogo toga nije u redu, od paljenja institucija države i njene zastave, preko teritorijalnog rasporeda njihovog događanja, siline medjiske i NVO podrške koju su dobili, pa do sumnjivih likova koji ih predvode i onih koji im priskaču u pomoć iz inostranstva poput Radeta Šerbedžije i Human Rights Watch-a. U istoj najavi posjete u drugom pasusu se kaže: „U Evropskom parlamentu se istovremeno priprema rezolucija u kojoj se Evropska komisija poziva da stupi u dijalog s demonstrantima u BiH da bi se utvrdili razlozi pobune i da bi se posredovalo između demonstranata i bosanskih vlasti, u nastojanju da se okonča nasilje”. Da li je ovo moguće? Kakvo posredovanje između demonstranata i bosanskih vlasti i okončanje kojeg nasilja? Da li je to okončanje nasilja demonstranata nad policijom? Ovaj dio najave otkriva da je sam „press release” unaprijed bio napisan kao dio scenarija koji je trebao nastupiti u slučaju da je policija bila pravedna i da nije na svoju štetu bila nevjerovatno tolerantna prema demonstrantima, pa se na kraju sve završilo sa najvećim povredama kod samih policajaca, ali demonstranti nisu uspjeli izazvati nasilje u koje su sigurno bili usmjereni. A, samim time, nisu uspjeli ni u nakani da na ulice izvedu više građana (barem nekoliko desetina hiljada) što bi bio povod za hitan dolazak Ashtonove u Sarajevo kako je bilo i najavljeno odmah nakon početka nereda u našoj zemlji. Bitno je napomenuti da se ovo saoštenje pojavilo dugo nakon okončanja onoga što bi se i moglo nazvati nasilje (prema policiji i državnim institucijama). Međutim, ta posjeta se nije desila i ne zna se kad će, zato što je plan propao. I sami su uvidjeli da nema nasilja koje im je bilo potrebno da bi “mirotvorci” stupli na scenu. Demonstranti i dalje, uz silovitu podršku medija, pokušavaju izmamiti narod na ulicu. U pomoć im priskaču razni profesori, od svjetskih negatora genocida u Srebrenici kao što je Noam Chomsky do domaćeg Zdravka Grebe, koji je godinama od međunarodnih para vodi u Sarajevu Centar za interdisciplinarne postdiplomske studije na kojem se nalazi gej i lezbijske i queer studije.
EU PRIJETNJE
I, na samom kraju EU saopćenja, izriče se jedna prijetnja bošnjačkim političarima, tačnije Bakiru Izetbegoviću koji je u jednoj fazi pregovora o implementaciji presude “Sejdić – Finci” rekao da prijedlozi koji se iznose u vezi implementacije presude nemaju veze sa stvarnošću, misleći pri tome da se kroz Sejdića i Fincija počelo rješavati hrvatsko pitanje koje nema nikakve veze sa samom presudom. Eh, u ovoj najavi se naglašava da ono što EU od njih traži nije nešto što “nema veze sa stvarnošću”, već je to zakočilo put zemlje ka Uniji. Bravo! Očito je da je Evropskoj Uniji trebao neki nered u BiH kako bi opravdali katastrofalnu politiku koju godinama vode prema našoj zemlji čija pogubnost i zlonamjernost se naročito otkrila kroz zadnju godinu zloupotrebom famozne presude S-F i pokušajima da se pod maskom implementacije iste uvede treći entitet u BiH.
