Da ne okolišamo, svi smo znali da za ulazak Fahrudina Radončića u vlast nije bilo nikavih drugih razloga osim ličnih. Niti stabilnost političkih prilika, niti formiranje jakog bošnjačkog fronta, niti bolja budućnost BiH, niti ubrzanje procesa EU integracija.
Lider Saveza za bolju budućnost na sastanku sa predsjednikom SDA Bakirom Izetbegovićem, otvoreno je dao ultimatum kako neće postati dio većine na državnom nivou dok se protiv njega ne obustavi postupak u Prištini gdje se njegovo ime spominje u kontekstu naručivanja ubistva Ramiza Delalića Ćele.
“Razlog tome je da je predsjednik SBB-a svom biračkom tijelu obećao depolitizaciju pravosuđa i suprotstavljanje montiranim političkim procesima, a da se oni nastavljaju još žešće i sa još težim zloupotrebama službenog položaja pojedinih tužioca… rekao je Radončić na sastanku neskriveno poručivši da Izetbegović treba utjecati na Dubravka Čamparu kako bi ga ovaj poštedio sudskog procesuiranja.
Radončiću treba priznati da igra otvoreno. On nedvosmisleno i bez okolišanja ispred svih društevnih forsira lične interese i pri tome grubo vrši pritisak na pravosuđe, tjerajući i kolegu iz SDA da to isto uradi. Sa druge strane, treba se začuditi svima koji mu vjeruju, glasačima i članovima SBB-a. Zar oni ne vide da su svi iskorišteni i zloupotrebljeni u svrhu realizacije Radončićevih privatnih i ličnih ciljeva? Nema tu ni bolje budućnosti, ni Bosne i Hercegovine, niti predizbornih obećanja, prijedloga novih zakona, nema ni reformi… Ovo je jedno od najvećih poniženja glasača i članova vlastite stranke u BiH.
Ostaje ipak mogućnost da članovi SBB-a i glasači povjeruju kako je zakonski dozovljeno uticati na sudske procese i da je to u slučaju postupka u Prištini njihov interes, a ne Radončićev lični. Ko zna, ako je Radončić mogao neke žrtve agresije uvjeriti da smo 1992. godine od BiH htjeli napraviti muslimansku državu na štetu Srba i Hrvata, možda mu uspije i u konverziji ličnih problema u društvene.
