Autor: Ernas Pašalić
Velika većina građana Bosne i Hercegovine podržava ulazak u Evropsku uniju. Ogromna podrška ulasku dolazi usljed konstantog bombardovanja medija o blagostanju koje ćemo dočekati ulaskom u EU, iako iskustvo Slovenije i Hrvatske govori suprotno. Da bi jedna zemlja došla do članstva u EU, mora proći dug i težak proces. Takav proces podrazumijeva ekonomsko, pravno i kulturno prilagođavanje Uniji. Prilagođavanje vrlo često teče pod pritiscima, ucjenama i prisilom EU nad zemljom koja se nastoji ugurati u Uniju.
Naša zemlja prolazi proces pregovora sa Evropskom unijom. U tom procesu Bosna i Hercegovina morala se i morat će, pod pritiskom Brisela, odreći mnogih dijelova vlastite opstojnosti. Jedan od ekonomskih dijelova države, poljoprivreda, polahko se uništava kroz pregovore o pristupanju EU. Ovih dana upravo slušamo i čitamo o milionima litara domaćeg mlijeka koje rizikuje propadanje bez mogućnosti da se nađe na policama bh. trgovina. Upravo manjak prostora za domaće mlijeko na tržištu je pretrpanost bh. tržišta mlijekom i mliječnim proizvodima iz EU. Nedavno je, otpravnik poslova EU delegacije u Sarajevu, Renco Davidi izjavio kako je bosansko mlijeko nekvalitetno da bi se izvozilo u EU. Zanimljivo je da se svako malo postavljaju novi uslovi za izvoz u EU kako bh. proizvođači ne bi mogli ispuniti iste, dok s druge strane iz EU u BiH se uvozi sve i svašta bez ikakve kontrole. Ako ćemo o kvalitetu – zar je mađarski MIZO kvalitetniji od bilo kojeg mlijeka proizvedenog u BiH? Očito da nije pitanje kvaliteta nego uništavanja poljoprivrede male zemlje zarad ovladanja njenim bogatstvima.
Lica iz EU koja nam se često smjehulje i pričaju kako traže reforme za bolji život u BiH predstavljaju vrhunac licemjerja. Svaki njihov dolazak u BiH ili obraćanje svodi se na priču o novcu iz fondova EU za koje vlasti moraju spremiti projekte, u suprotnom propade novac. Gospoda iz Brisela nikome ne daje novac za džabe. Sredstva za projekte uglavnom ulaze u polovinu potrebnih za određeni projekat a kako bi država dobila makar pola mora se druga polovina uzeti kao kredit u bankama zapadnih zemalja. Na taj način EU profitira, iako se plasira priča o donacijama i poticajima.
Jedan od najvećih udaraca bh. poljoprivredi bilo je ukidanje carina na proizvode iz EU. Ukidanje carina otvorilo je tržište BiH za proizvode iz EU i na taj način ugrozilo bh. proizvode. S druge strane, prihodi od carina godišnje su u prosjeku na račun države slili između dvjesto i pola milijarde maraka. Godine 2008. na ime carina BiH je prihodovala sa 650 miliona maraka, da bi 2012. Prihodi bili smanjeni na 200 miliona. Tako je BiH izgubila skoro pola milijarde samo na ime carina dok su gubici puno veći uzme li se u obzir gušenje domaće proizvodnje zasićenjem tržišta EU proizvodima. Dobitak EU a gubitak BiH, vlast je nadoknadila povećanjem akciza na naftne derivate, duhan i zaduživanjem kod MMF-a.
Znajući gore navedeno našoj zemlji i našim poljoprivrednicima možemo pomoću kupovanjem domaćih mliječnih proizvoda koje su za nekoliko feninga skuplji od onih iz EU. Manjak potražnje za proizvodima iz EU značit će i sklanjanje tih proizvoda sa polica te stvaranje prostora za domaće proizvode koji su sigurno kvalitetniji od onoga što nam se uvozi.
Na kraju sva metoda EU u nametanju svojih pravila igre nije u ucjenama i pritiscima, nego i u volji naših vlasti da im udovolje. Vidjet ćemo da se zahtjevi naroda ne ispunjavaju a zahtjevi Brisela ispunjavaju složno i po hitnim procedurama. EU će bh. političare nagraditi udobnim foteljama u Briselu sutra kada se pridružimo, o tome dobro govori slučaj Hrvatske.
Na nama je da doprinesemo čuvanju domaćeg.
