Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Prošlo je već nekoliko dana otkako su srpske obavještajne službe i mediji, pod patronatom Milorada Dodika, u svojoj otvorenoj antiislamskoj kampanji i orkestriranoj medijskoj hajci protiv portala ”Saff”, u eter pustili i lansirali pravu fašističko-inkvizitorsku sintagmu, – ”militantni islam”, a da na takvu vrstu antiislamske propagande, što je krajnje indikativno i zabrinjavajuće, niko nije reagirao, ni predstavnici Islamske zajednice, niti bošnjački i drugi intelektualci, humanisti i borci za ljudska prava.
Naime, u pamfletu pod naslovom ”Sajber terorizam portala Saff”, kojisuobjaviliSRNA, RTRSidrugivelikosrpskimediji, izmeđuostaloga, stoji: ”UBiHdjelujenajmanjedesetakproselefističkihinternetportala, tenekolikoFejsbukgrupa. Za većinu tih portala se sumnja da promovišu militantni islam.”
Upotrebom ove kovanice, skovane u glavama velikosrpskih ideologa, Milorad Dodik i njegova armada jasno i otvoreno poručuju da su njihove strijele bile i ostale usmjerene protiv islama, a ne protiv kojekakvog ekstremizma i terorizma. Borba protiv tzv. islamskog ekstremizma i terorizma samo je paravan u borbi protiv islama, ali i svojevrsni izgovor, kako za prošla i sadašnja, tako isto i za buduća zlodjela nad Bošnjacima. To je otvoreni pokušaj potpune dehumanizacije muslimana u Bosni i Hercegovinu, a mi dobro znamo da je upravo takav vid napada na islam od strane velikosrpskih ideologa i dehumanizacija Bošnjaka, devedesetih godina prošlog stoljeća, bio uvod u strašni zločin i genocid koji su Srbi počinili nad Bošnjacima.
Tvrdeći da postoji ”militantni islam”, velikosrpski mediji žele kazati da, po njihovim mjerilima, postoji i njegova suprotnost, ”umjereni islam”. Pa, ako su, kako su sami kazali, portal ”Saff” i oni koji ga uređuju i objavljuju tekstove na portalu, kao i desetak drugih (proselefijskih) portala, predstavnici i promotori ”militantnog islama”, onda su, vjerovatno, Galijašević, Radončić, Kebo i njima slične velikosrpske sluge, predstavnici ”umjerenog islama”.
Jer, iz dodikovske velikosrpske vizure, ”umjereni” musliman može biti samo onaj ko na ovaj ili onaj način podržava Dodika u njegovoj velikosrpsko-hrišćanskoj misiji, koji priču o islamskom terorizmu i ”militantnom islamu” koristiti kao sredstvo za svoje secesionističke ciljeve. ”Umjereni muslimani” po mjeri velikosrpskih vođa, mogu biti samo oni koji šute na Dodikovo otvoreno rušenje države Bosne i Hercegovine, koji mu, svojim poltronskim odnosom, pomažu da legalizira i ozakoni hajku na Bošnjake i progon svih bošnjačkih patriota koji bi mu eventualno stali na put rušenja Bosne i Hercegovine. ”Umjereni muslimani” mogu biti samo oni koji uveliko pomažu u velikosrpkoj relativizaciji, pa čak i opravdavanju strašnih srbo-četničkih zločina nad Bošnjacima, jer se pričom o ”militantnom islamu” i ”militantnim muslimanima” hoće reći da je strah od takvog islama i takvih muslimana bio uzrok da srbo-četnički zločin dosegne takve razmjere, te da je postratna masovna pojava ”islamskih ekstremista” upravo potvrdila njihove strahove.
Zbog toga nije čudo što su bošnjački povratnici u manji bh. entitet građani trećeg reda, što su im ugrožena elementarna ljudska prava, što se osjećaju nezaštićeno u RS i što ne smiju pisnuti. Svako malo neko od Bošnjaka koji se vrati na svoje ognjište u RS biva napadnut i premlaćen, a da se izvršitelji tih zlodjela nimalo ne boje da će biti gonjeni i procesuirani. Ili, pak, što je još gore, Bošnjaci bivaju izloženi otvorenom šikaniranju od strane Dodikove policije koja vrši neselektivne pretrese i zastrašivanje Bošnjaka, a sve s ciljem zaustavljanja njihovog povratka na njihova imanja.
No, ono što je za nas Bošnjake u ovoj priči posebno alarmanto i zastrašujuće jeste činjenica da velikosrbi i ostali antiislamisti time pokazuju svoju političku, vojnu, ekonomsku i svaku drugu nadmoć i dominaciju na ovim prostorima. To govori da Dodik i njegova antiislamska politika ne dominiraju samo na prostoru manjeg bh. entiteta, već da, polahko ali sigurno, preuzimaju dominaciju na prostoru cijele Bosne i Heregovine, što mu i jeste krajnji cilj.
Stoga ni napadi i bezočne laži velikosrpskih medija na ”Saff” nemaju za cilj ništa drugo osim da, radi što lakšeg i bezbolnijeg ostvarivanja velikosrpskih ciljeva, ograniče (i po mogućnosti potpuno zabrane) slobodu govora i pravo na nezavisno novinarstvo o kojem toliko bulazne. A provjeren metod i najlakši put za to je proglasiti ”Saff” protagonistom ”militantnog islama” i medijem koji podržava i širi ekstremističko-terorističke ideje, iako i slijepci vide i znaju da se ”Saff”, za razliku od velikosrpskih antiislamista i njihovih bošnjačkih epigona, istinski i odlučno bori protiv svih oblika ekstremizma i terorizma, svejedno radilo se o ekstemistima i teroristima iz muslimanskih, ili iz kršćansko-hrišćanskih, jevrejskih, ili pak ateističkih redova. Saff se permanentno, otvoreno i hrabro bori protiv velikosrpskog i velikohrvatskog ekstremizma, protiv njihove šovinističko-secesionističke politike i aspiracija, kao i protiv svih vidova ekstremizma i terorizma kod muslimana, poput onog ISIL-ovog i sl.
Jer, nas islam uči da budemo na strani istine bez obzira ko je govori, da budemo na strani pravde, dobra i morala, makar sami ostali na toj strani i makar se sve sile zla i mraka digle protiv nas. Upravo zbog toga se Dodik i ostali antiislamisti boje ”Saffa”, a ne ISIL-a. Pojave u muslimanskim redovima poput ISIL-a, zapravo odgovaraju ideolozima velikosrpske politike i one su njihova akvizicija i ubitačno oružje u borbi protiv islama i iskrivljavanja slike o islamu. Zbog toga se ni velikosrbi, isto kao ni Amerikanci, ne trebaju bojati ISIL-a, jer ISIL (barem sad-zasad) ne napada Ameriku i Srbiju, već ISIL napada Saudijsku Arabiju, Kuvajt, Katar, Jemen, Tursku, Oslobodilačku sirijsku vojsku, i oni u muslimanskim državama, među muslimanima, a ne među nemuslimanima, siju smrt, strah i nered.
Međutim, iako Dodik i njegovi jurišnici računaju da će, pored toliko nesposobnih, naivnih i sklerotičnih bošnjačkih političara, sitnošićardžijskih duša, srpskih sluga i vazala među Bošnjacima, ostvariti dominaciju na prostoru cijele BiH, ipak su i oni sami svjesni, to su i u svom pamfletu priznali, ko bi im mogao pomrsiti račune.
Nisu to naravno nikakvi selefijski protagonisti ”militantnog islama”, kako im podmeću velikosrpski islamofobični mediji, već mnoštvo, u vjerskom i nacionalnom smislu, osvješćenih Bošnjaka i Bošnjakinja (posebno omladine), svejedno zvali se oni selefije, hanefije ili sufije, koji će, ako Bog da, biti neprobojni bedem u odbrani naših svetinja: vjere, države i naroda, i među koje velikosrpska, velikohrvatska i općenito antiislamska propagandna mašinerija nikada neće uspjeti posijati sjeme smutnje i razdora, niti će ih moći zavaditi i posvađati do te mjere da se međusobno gložu i sukobljavaju. E takvi ”militantni” muslimani su, hvala Allahu, ogromna većina u BiH u odnosu na totalnu manjinu i incidentne slučajeve velikosrpskog ”umjerenog” islama, poput naprijed spomenutih likova.
A što se pak samog ”Saffa” tiče, naš moto je bio i ostao kur'anski ajet: ”Zato se bori na Allahovu putu, pa makar sâm bio, a podstiči i vjernike; Allah će zaustaviti silu onih koji ne vjeruju, Allah je jači i kazne Njegove su strožije.” (En-Nisa’, 84.)
