Dok se Evropa i dalje nada da bi Donald Trump mogao posredovati u postizanju mira u Ukrajini, nedavni potezi američkog predsjednika u Bosni i Hercegovini pomažu Rusiji da destabilizuje kontinent, smatra autorica teksta za Foreign Policy u osvrtu na nedavno povlačenje sankcija za Milorada Dodika i njegove saradnike, te implikacije koje to donosi. Iako se naširoko špekulisalo o tome kakav dogovor je kroz lobiranje Dodik postigao s američkim vlastima, što je rezultiralo ukidanjem sankcija, sada se čini da bi posljedice ovog poteza mogle biti daleko ozbiljnije kako za samu BiH tako i za cijelu Evropu.
Dana 29. oktobra, Trumpova administracija je ukinula sankcije Miloradu Dodiku, bivšem predsjedniku Republike Srpske, a ubrzo nakon što je Ministarstvo finansija SAD-a 17. oktobra ukinulo sankcije četvorici Dodikovih saveznika.
Tekst autorice Elmire Bayrasli naslovljen ‘Trump zadaje udarac Bosni’ podsjeća da su Sjedinjene Američke Države 2017. godine sankcionisale Dodika zbog održavanja referenduma kojim je formalno obilježeno stvaranje odvojene “Srpske Republike” unutar BiH 1992. godine. “Ovaj potez bio je ravan otvorenom prihvatanju srpskih ciljeva tokom građanskog rata u BiH. To je također bilo direktno kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim je okončan rat i postavljen plan za suživot i podjelu vlasti između tri etničke grupe u BiH,” navodi se.
Rušenje mira u BiH i slabljenje Evrope iznutra
Dejtonski sporazum je, nastavlja autorica, više puta bio blizu raspada – često kao rezultat Dodikove secesionističke politike.
“Sada, ukidanjem sankcija Dodiku, Trumpova administracija je ojačala upravo one snage za koje ruski predsjednik Vladimir Putin očekuje da će razvaliti mir sklopljen u Dejtonu i oslabiti Evropu iznutra”, ističe se.
Foreign Policy dalje elaborira veze između Rusije i bivšeg predsjednika Republike Srpske, navodeći da je Dodikov savez s Moskvom započeo ubrzo nakon njegovog izbora za premijera ovog bh. entiteta 2006. godine. Sjedinjene Države su se potom prebacile s BiH na ratove u Afganistanu i Iraku, a NATO je nekoliko godina ranije povjerio mirovne operacije manjim i opreznijim snagama Evropske unije.
Analizira se i uloga Ureda visokog predstavnika (OHR) koja je vremenom slabila, pa se navodi primjer britanskog diplomate Paddyja Ashdowna, kao posljednjeg koji je “imao stvarnu vlast” dok su njegovi nasljednici sve manje koristili Bonske ovlasti.
Kada je u pitanju uloga Brisela u BiH, fokus se sa reformi u našoj zemlji premjestio na upravljanje migracijama, što je okrenulo situaciju u neželjenom smjeru.
“Tolerirajući Dodika umjesto da se s njim suoči, Evropa mu je dala prostora da testira granice Dejtona i suprotstavi se međunarodnom nadzoru. Putin je to primijetio – i učinio Dodika, također pravoslavnog Slavena, svojim čovjekom na Balkanu”, naglašava se.
Uslijedile su Dodikove učestale posjete Rusiji, a Putin ga je, navodi tekst, tretirao kao “šefa države”.
“Ruski državni mediji su preuveličavali njegove govore, a pravoslavne vjerske ličnosti su blagosiljale njegove nacionalističke krstaške ratove. Dodik je pozdravio preseljenje Gazproma, ruskog državnog energetskog giganta, zajedno s ruskim bankama i preduzećima u (većinski) srpski entitet u BiH – puneći svoj džep, a istovremeno održavajući bh. Srbe ovisnima o Moskvi. Rusija je također zaštitila Dodika od odgovornosti. Godine 2021. prisilila je Dodika da ukloni sve reference na OHR iz rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o obnavljanju mirovne misije EU. Promjena je oslabila ovlasti OHR-a da provodi Dejton. Također je efektivno odvojila civilni nadzor od vojne provedbe, smanjujući sposobnost Zapada da obuzda one koji prijete krhkom poretku u BiH”, ističe autorica.
Nije zanemariva ni uloga Srbije u destabilizaciji situacije u BiH, na što se također osvrće tekst.
Otežan put ka EU i uloga Srbije
Naime, kako je Rusija slabila međunarodni nadzor nad BiH, iskoristila je i regionalnu politiku kako bi produbila svoj utjecaj. Regionalno, BiH je postala koristan alat za Rusiju da Srbiju drži u svojoj orbiti i dalje od EU.
Srbija je započela pregovore o pristupanju EU 2014. godine, godinu dana nakon što se susjedna Hrvatska pridružila. Ali do sada nisu nigdje stigli. Taj ishod ide u korist Putinu – i Dodiku, smatra autorica.
“Zaustavljeni proces omogućava Dodiku da promoviše svoju naraciju o ‘Velikoj Srbiji’. To je ista naracija koja je izazvala građanski rat u BiH1992. godine i koju predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, ne može odbaciti bez da naruši svoje nacionalističke akreditacije. Istovremeno, to je naracija koju Vučić ne može u potpunosti prihvatiti bez da skrene s puta Srbije ka EU. Ta napetost omogućava Moskvi da zadrži uticaj na Balkanu”, pojašnjava.
Orbanova zaštita
Nezaobilazna je i uloga premijera Mađarske Viktora Orbana, čijom podrškom i prijateljstvom se Dodik često hvalio. A, to je doprinijelo planu Rusije.
Budimpešta je, navodi Foreign Policy, više puta blokirala ili odgađala sankcije EU protiv Dodika, štiteći ga od vrste koordiniranog pritiska koji bi mogao obuzdati njegov secesionistički pokret. Orbanova opstrukcija omogućila je Kremlju da proširi svoj utjecaj unutar same EU – potkopavajući jedinstvo po pitanju BiH i otkrivajući ranjivost Evrope na unutrašnje faktore.
Ipak, stav Rusije naspram BiH nije bio isti ranije.
Devedesetih godina prošlog stoljeća bila je ključni član Kontakt grupe, radeći zajedno s Velikom Britanijom, Francuskom, Njemačkom, Italijom i Sjedinjenim Američkim Državama na pronalaženju rješenja za rat. Nakon potpisivanja Dejtona, Rusija je doprinijela s otprilike 1.200 vojnika Implementacijskim snagama NATO-a, a kasnije i Stabilizacijskim snagama. Ove snage su pomagale u patroliranju centralnom BiH, osiguravanju skladišta oružja i koordinaciji – ponekad nelagodno – s kolegama iz NATO-a. To je bio jedan od rijetkih istinskih trenutaka saradnje između Moskve i Zapada nakon Hladnog rata, podsjeća se u tekstu.
“Odluka Trumpove administracije da ukine sankcije Dodiku ispunjava centralni cilj Putinove strategije: raspad zapadnog poretka. BiH možda više neće puniti naslovnice u svijetu, ali ako je Evropa sada ignoriše, uskoro hoće. Njen raspad bi destabilizovao kontinent i oslabio napore da se suprotstavi ruskoj agresiji. Ako Evropa želi da održi kontrolu u Ukrajini, mora i da brani mir u BiH – i da dokaže da još uvijek može da oblikuje stabilnost na svom kontinentu”, naglašava autorica.
Trumpova odluka o ukidanju sankcija, nastavlja, čini se manje pitanjem politike prema BiH, a više rezultatom Dodikove vlade koja je angažovala brojne Trumpove saradnike kao lobiste. Među njima je i osramoćeni guverner Illinoisa Rod Blagojevich, čiju je zatvorsku kaznu Trump preinačio 2020. godine, a kojeg je kasnije pomilovao 2025. godine. Blagojevich, sin srpskih imigranata, sankcije protiv Dodika je okarakterizirao kao politički progon.
Šta slijedi?
Za Dodika, ukidanje sankcija je opravdanje za ono što on tvrdi da je bila ‘teška nepravda’ prema srpskom narodu. Što je još važnije, to je prilika da učvrsti kontrolu nad vlastima. U augustu mu je Centralna izborna komisija BiH oduzela mandat za upravljanje. Trumpov potez ga rehabilituje kod kuće, stavljajući ga u poziciju da ponovo potvrdi svoju dominaciju unutar političkog aparata Republike Srpske.
Dodik će sada vjerovatno jače gurati da destabilizuje bh. institucije. Možda će sarađivati sa liderima bh. Hrvata na raščlanjivanju Dejtona stvaranjem autonomnog hrvatskog entiteta. Ili će možda direktno udvostručiti svoju secesionističku agendu za Republiku Srpsku. U svakom slučaju, rezultat će biti pobjeda za Putina i gubitak za BiH i EU, zaključuje se u upozoravajućem tonu.
Uredio: N1
