Razgovor s fra Ivanom Nuićem o Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine, “trećem entitetu” i sudbini naroda, čijih pripadnika po zadnjem popisu imao oko 550.000, a sada se barata brojkom od 450.000, počeo je pitanjem za onoga koji postavlja pitanja: “A ko Vam kaže da sada ima 450.000 Hrvata? Nažalost, nema.”
Najnoviji prijedlozi zakonskih rješenja određenih centara moći, a izdvajaju se oni koji se zovu ‘stožernom strankom’, predviđaju da Hrvate u Bosni i Hercegovini trebaju predstavljati oni koji imaju prebivalište na teritoriji s polovinom ukupnog broja tog naroda. Je li druga polovina unaprijed ‘otpisana’ i pozvana na novo preseljenje?
– Ne poznajem sve detalje tih prijedloga, ali ne bi me iznenadio takav scenarij, jer politička diskriminacija Hrvata od strane drugih Hrvata u Bosni i Hercegovini nije ništa novo. Ako se zaista ozakoni da hrvatske predstavnike u domovima naroda Bosne i Hercegovine i [entiteta] Federacija Bosne i Hercegovine mogu birati samo predstavnici koji potječu iz određenih sredina ili kantona, jasno je da se time stanovnici tih područja favoriziraju, a stanovnici drugih diskriminiraju, jer im se uskraćuje aktivno i pasivno pravo glasa. Ako se ozakoni da Hrvate u državnim tijelima ne mogu predstavljati, naprimjer, Hrvati iz Dervente, Banje Luke, Tuzle, Kraljeve Sutjeske ili Sarajeva, nego samo oni koji žive na otprilike četvrtini državnog teritorija, taj će zakon biti diskriminatoran i nepravedan, a nijedna pametna država ne utemeljuje svoje zakonodavstvo na nepravdi.
Isto tako, pokaže li se da takve težnje vode prema homogenizaciji teritorija radi uspostave takozvanog trećeg entiteta, bit će to izvor novih razdora i sukoba. Konačno, ovakvim zakonom bit će diskriminirani i drugi građani, jer će im time biti uskraćeno aktivno i pasivno pravo glasa u privilegiranim hrvatskim sredinama, a provođenje presude ‘Sejdić-Finci’ zauvijek odgođeno. Idealno rješenje je konstitutivnost svih građana na cijelom teritoriju države. To jest težak zadatak, ali je čestit, i zato od njega ne treba odustati.
Od antičke grčke demokracije do danas temelj države je slobodan građanin, pojedinac, čovjek, a ne rod ili pleme. Naši se političari satraše ne bili nam omogućili etnička prava, ali sve više ljudi ipak odlazi na Zapad, gdje im ta prava nitko ne spominje, ali im se nude ljudska prava: pravo na posao, na studij, na zdravstvenu zaštitu, mirovinu… Naravno da naši stožernici to vide, nisu glupi, ali jednostavno oni ne znaju drugačije funkcionirati, a građani nemaju snage za nešto drugo. I tako, od izbora do izbora, vrtimo se u krug.
Kako gledate na mogućnost stvaranja ‘trećeg entiteta’?
– O tome sam razgovarao s ocem jednoga svog učenika. Ustvrdio je da je normalno da njihov grad pripada ‘trećem entitetu’. Pitao sam ga zna li on da se mnogi njegovi susjedi ne bi s time složili, na što je rekao da ih ipak ima više koji bi se složili. Upitao sam ga onda, zna li da među protivnicima ima barem 100 onih koji su se spremni oružjem oduprijeti ‘trećemu’ i da – nastavi li tvrditi da je ‘treći’ nužnost – to podrazumijeva da se slaže s time da njegov jedini sin treba napustiti fakultet i obuti vojničke čizme?
Tko priziva takozvani treći entitet, priziva rat, a tko priziva rat, zaslužuje da ga ima u svojoj kući… Dosta je bilo vojničkih čizama, rovova i grobova. Osim toga, takozvani treći entitet je historijski anakronizam. Dok se sav normalan svijet i moderna Europa globaliziraju, mi treba da se dijelimo. Cijela Bosna i Hercegovina, osakaćena kakva jest, ima manje stanovnika nego jedan pristojan stambolski, moskovski ili pariški kvart, i još treba da se cijepa? Čemu, dokle, za koga?
(Al Jazeera)
