Trenutna hegemonija Hezbolaha nad političkom situacijom u Libanu, u nedostatku političke sile na suprotnoj strani, kod sunija u Libanu izaziva frustriranost i osjećaj nemoći. „Postoji osjećaj poraza”, kaže bivši član libanskog parlamenta, Mustafa Allouch, za Middle East Eye, unatoč tome što je broj sunija i šiija u ovoj multikonfesionalnoj zemlji, približno jednak.
Hezbolah, šiijska milicija koju finansira Iran, nedavno je proglasio pobjedu u Siriji, a prije otprilike godinu dana njihov politički saveznik, kršćanski političar Michel Aoun, uz njihovu pomoć postao je predsjednik Libana, i sada je jedan od najvažnijih regionalnih igrača.
Hezbolah se u sirijskom ratu bori na strani Bešara Asada i njegovih međunarodnih pomagača: Rusije i Irana.
Glavni sunijski politički blok na čelu sa Saadom Haririjem, u međuvremenu prolazi kroz financijske i političke dubioze zbog zahladnjenja odnosa sa Saudijskom Arabijom.
Saad Hariri, vođa Pokreta budućnost (Future Movement), postao je premijer Libana kada je Aoun postao predsjednik te države, ali je važno znati da se sve to desilo uz odobrenje Hezbolaha koji je 2011. godine srušio Haririjevu prvu vladu, kada su se, neposredno prije izbijanja sirijskog rata, sa svojim i ministrima svojih saveznika povukli iz vlade.
Na prošlim parlamentarnim izborima Haririjeva stranka osvojila je dominantan broj sunijskih glasova, ali to je bilo 2009. godine. Analitičari i neki članovi njegove vlastite stranke kažu da Hariri, na sljedećim parlamentarnim izborima koji bi se trebali održati naredne godine, vjerojatno neće osvojiti ni približan broj glasova.
Saad Hariri, koji je na lidersku poziciju u Pokretu budućnost došao nakon što je njegov otac, dotadašnjini lider stranke, ubijen 2005. godine u atentatu za čije izvršioce i nalogodavce se smatraju Hezbolah i Asadov režim, više nije neupitni vođa libanskih sunija.
On se nalazi u sivoj zoni: s jedne strane, mnoge sunije smatraju da je previše popustljiv i sklon kompromisima na štetu sunija Libana, s druge, Hezbolah ga smatra produženom rukom Rijada koji je za Iran najveći neprijatelj.
„Abnormalno stanje”
Ashraf Rifi, bivši šef sigurnosti i ministar pravosuđa, napustio je Haririjev tabor jer se ta stranka, kako kaže, “povinovala Hezbolahovoj volji ”. On smatra da je nastup Pokreta budućnost defetistički.
Rifi je jedan od novih likova u sunijskoj zajednici koji mogu ugroziti Haririjevu poziciju vodećeg sunijskog političara u Libanu. Na lokalnim izborima uTripoliju 2016. godine, kandidati koji su imali Rifijevu podršku porazili su Haririjevu listu, koja je imala podršku i drugih lokalnih vođa poput bivšeg premijera Najiba Mikatija.
U intervjuu za MEE, Rifi je povukao paralelu između Francuske u Drugom svjetskom ratu, kada je Philippe Pétain izabrao da služi nacistima, a general Charles de Gaulle vodio pokret otpora iz Londona, te krivi Pokret budućnost za „abnormalno stanje” u kojem se nalaze libanske sunije. „Sunije se osjećaju kao da je njihovo vođstvo diglo ruke od njih.”, kaže Rifi i nastavlja: „Vođstvo kome su dali toliko povjerenje i toliki broj svojih glasova nije se pokazalo doraslim situaciji. To vođstvo se ponaša kao poražena strana i vodi politiku koja ne predstavlja interese njihove zajednice.”
„Osim što su razočarali sunije u pariranju Hezbolahu, Haririjeva stranka, također, nije uspjela zadovoljiti njihove socijalne i ekonomske potrebe.“, kaže Rifi i dodaje: „Pokret budućnost je, dajući Hezbolahu predsjednika države, želio da zadovolji svoje stranačke interese.“ – aludirajući na povratak Saada Haririja na premijersku poziciju.
Bivši ministar pravosuđa, Amer Helwani, član Pokreta budućnost, opravdava što je njegova stranka prihvatila Hebolahovog favorita Aona za predsjenika Libana, time da je druga opcija bila krahiranje države nakon dvogodišnje krize oko izobar novog predsjednika, kojeg bira parlament. „U politici se ne bira uvijek između dobra i zla. Postoje situacije kada morate izabrati ono što je manje opasno i manje pogrešno.”, kazao je.
Hariri je, ujedno i glavni vođa koalicije 14. mart, koja ima podršku SAD-a i Saudijske Arabije, a koja je formirana 2005. godine, nakon atentata na Rafica Haririja, a glavni cilj im je bio da Sirija povuče svoje vojne snage iz Libana. Sirijska vojska se, nakon masovnih narodnih demonstracija, koje su izbile nakon atentata na Rafica Haririja, i nakon pritiska Sjedinjenih Američkih Država, povukla iz Libana.
Zahvaljući ogromnom broju svojih vojnih snaga u Libanu, Damask je od kraja građanskog rata u Libanu 1990. godine imao dominantan utjecaj na politička zbivanja u toj zemlji.
Haririjev blok je, nakon uvjerljive pobjede na izborima 2005. godine, započeo snažno zalaganje za razoružavanje Hezbolaha, a uspješnom politikom su postigli da se formira međunarodni sud i međunarodna istraža komisija koja je provela istragu atentata na Rafica Haririja. Međutim, savez se počeo rušiti kada Hezbolah pronalazi saveznika u Aounu, bivšem žestokom protivniku sirijskog režima.
Dana 7. maja 2008. godine, Hezbolah je, nakon odluke vlade pod vođstvom koalicije 14. mart, da ukinu Hezbolahovu privatnu telekomunikacijsku mrežu, rasporedio svoje naoružane ljude po ulicama Bejruta. Hezbolahovi militanti pale sjedište TV Future, u vlasništvu Haririjeve stranke, i izazivaju blokadu života u glavnom gradu. Ti događaji promijenit će balans moći u Libanu.
Mustafa Allouch, utjecajni član Haririjeve stranke, kaže kako je Hezbolahov način komunikacije s političkim oponentima upotreba oružja protiv njih, ili prijetnja upotrebom oružja.
Sunije u Libanu osjećaju se kao građani drugog reda
Atentat na Rafica Haririja i uspon moći Hezbolaha doveli su do toga da se sunije osjećaju kao građani drugog reda i kao meta nepravde i diskriminacije. Mustafa Allouch ističe da libanske sunije osjećaju da su kao zajednica, kao sunije, postali meta. Rat u Siriji samo je pojačao tu percepciju.
„Nakon Hezbolahove intervencije u Siriji i masovnih pokolja, ovdašnja sunijska zajednica je uvjerena da su sunije meta, ne samo u Libanonu, nego i širom regije”, kaže Allouch za MEE i objašnjava kako sunije osjećaju da su u taj rat protiv njih uključeni Zapad, Rusija i Iran.
Sunije u Libanu osjećaju se nezaštićenim
Frustracije sunija u Libanu rastu zbog sve veće represije nakon propasti Arapskog proljeća.
Allouch ukazuje na dvostruke aršine države u odnosu prema libanskim građanima koji učestvuju u sirijskom ratu. „Dok je Hezbolah postao odlučujuća snaga u građanskom ratu susjednoj zemlji, libanske sunije koje ratuju na strani opozicionih snaga, država procesuira i zatvara“, kaže.
Allouch kaže kako „militantni ekstremizam” na šiijskoj strani dovodi do pojave njegovog pandana među sunijama, naglašavajući da Hariri ne potiče i ne odobrava pojavu takvih skupina.
Rifi, također, odbacuje militantne sunijske pokrete i figure, za koje kaže da ne predstavljaju većinu libanskih sunija.
Allouch upozorava da oružano suprotstavljanje Hezbolahu ne bi bilo učinkovito. On smatra da postoje dva moguća rješenja za Hezbolahovo oružje: neka vrsta međunarodnog ugovora o razoružanju ove grupe; ili poraz jedne strane u regionalnom sektaškom sukobu. „U svakom slučaju, mi u Libanu nećemo moći utjecati na to, osim ako bi se pojavila snažna podrška i dobro naoružanje sunija.”, kaže dodajući da bi to gurnulo Liban u građanski rat s nesagledivim posljedicama.
No, Rifi odbacuje misao da bi suprotstavljanje Hezbolahu dovelo do građanskog rata, ali smatra da to treba učiniti putem institucija države, a ne posredstvom „sunijske milicije“. „Moja alternativa je država, a ne milicija, i ne mogu se složiti s tim da trebamo poviti leđa pred Hezbolahom jer oni imaju oružje“, kaže Rifi.
Abdul Ghani Imad, profesor sociologije na Libanskom univerzitetu, za MEE kaže kako su promjena ravnoteže moći, slabost države i velike sektaške tenzije, dovele do toga da sunije osjećaju da su žrtve nepravde.
„Poput svih Libanaca, oni žele pravdu, žele jednakost. No, s obzirom na sve izraženije sektaštvo, sunije osjećaju da postoji diskriminacija prema njima.“
Utjecaj Saudijske Arabije
Postoje glasine da iza Rifijeve političke pobune stoji Katar, ali on tvrdi da ne prima sredstva od Dohe i kaže kako libanske sunije i dalje u Saudijskoj Arabiji i Emiratima gladaju regionalno sunijsko vođstvo.
On je izrazio nadu da će se zaljevska kriza uskoro riješiti i pozvao Katar da revidira svoju politiku kako bi time doprinijeli rješavanju krize.
U međuvremenu, zbog sve većeg utjecaja Hezbolaha, Saudijska Arabija mijenja svoju politiku prema Libanu. U prošlosti je Rijad podržavao Saada Haririja i njegovog oca prije njega, kao protutežu Hezbollaha, ali prošle godine Saudijska Arabija otkazala je pomoć libanskoj vojsci u iznosu od tri milijarde dolara i upozorila svoje građane da ne posjećuju ovu zemlju. Bio je to jasan znak da se Saudijska Arabija udaljava od Libana i da smatra kako se ova zemlja nalazi u iranskoj orbiti. Ipak, Katar još uvijek nastoji da pronađe čvrsto uporište na libanskoj političkoj sceni.
Abdul Ghani Imad smatra da su odnosi između Rijada i Haririja zbunjujući.
„S prestankom podržavanja Haririja, Saudijska Arabija sada više djeluje kao promatrač, nego kao igrač“, kaže Imad. „Jesu li ga napustiti i ko je njihov alternativni saveznik”, pita se i kaže kako ne smatra da bi Rifi mogao biti novi čovjek Rijada u Libanu, jer je Pokret budućnost jedina snažna sunijska politička opcija u Libanu.
Allouch izražava žaljenje zbog zahladnjenja odnosa između Rijada i Haririja, ali odbija kritizirati Saudijsku Arabiju, koja je, kako kaže, kroz mnoga teška vremena stajala uz Liban.
Pripremio: Abdullah Nasup
