Ne pomaže Rusima u Ukrajini samo Bog. Pomažu i odredi dobrovoljaca iz BiH i Srbije koji se već mjesecima nalaze na prostoru istočne Ukrajine, koju su ruski separatisti nazvali Novorusija. Sve podsjeća na osnivanje takozvanih SAO krajina u bivšoj Jugoslaviji početkom 90-ih godina. Pobunjeni Srbi, dobro poznat kolorit i barikade na ulazima u gradove. No, sada su Rusi u glavnoj ulozi, a dobrovoljci dolaze iz Bosne i Srbije.
Srpski dobrovoljci u Ukrajinu odlaze organizirano, nakon detaljno isplanirane rute puta. Danima prije odlaska bi rodbini govorili da idu raditi u Rusiji. Potom odlaze za Beograd. Tamo ih čeka veza sa kupljenim avionskim kartama za let za Moskvu. U Moskvi ih dočekuju osobe koje su im već organizirale transport ka graničnim područjima između Ukrajine i Rusije. Na granici ih čekaju kozaci koji ih smještaju u kampove za obuku. Neki stižu preko Poljske, a neki i kamionima koji iz Srbije voze robu ka Rusiji. Po dolasku ih raspoređuju proruskim paravojnim formacijama. Uglavnom budu u sastavu četničkog odreda “Jovan Šević”, ali nije rijetkost da ih rasporede i u druge jedinice.
Bratislav Živković, komandant odreda “Jovan Šević”, jedan je od najaktivnijih promotora i organizatora odlaska dobrovoljaca na ukrajinsko ratište. U tome mu je pomagao njegov zamjenik Milutin Mališić.
Živković i Mališić su ratovali u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu. Od tada su blisko vezani sa ovdašnjim četničkim prvacima Jovom Vukeljićem, Slobodanom Marićem, Mirkom Jovićem, Milanom Manojlovićem, Dušanom Sladojevićem, Draškom Stoisavljevićem…
Osim Živkovića i Mališića, veliku ulogu u vrbovanju bh. državljana za odlazak u Ukrajinu imali su i Srbijanci Predrag Dimić, Zoran Božinović i Srđan Vasić. Prema nekim informacijama, njih se sumjiči za ratne zločine počinjene u Ukrajini. Božinović i Vasić su u oktobru ove godine boravili u nekoliko gradova Republike Srpske, gdje su se sastajali sa ovdašnjim predstavnicima četničkog pokreta. Nekoliko dana kasnije, sastanke sa istim osobama imali su i Živković i Mališić.
Do sada je utvrđeno kako je iz BiH u Ukrajini ratovalo dvadesetak dobrovoljaca. Najviše ih je iz Bileće i okoline. Zvanično, oni su na privremenom radu u Rusiji. Nezvanično, u Rusiju su otputovali uz blagoslov četničkog vojvode Slavka Aleksića, koji se u isto vrijeme bavi promocijom posebnog turizma u ovom kraju – nedavno je, naime, svečano otvorio moderni ravnogorski park u središtu Bileće.
Pored Bilećana, u Ukrajini su ratovali ili još uvijek ratuju i Davor Savičić iz Doboja, Bojan Lazarević iz Laktaša, zatim Gavrilo Stevanović iz Banja Luke, Milorad Lazić, zvani Miki, iz Teslića te Živko Vuksanović iz Brčkog. Sumnja se kako su im se u redovima proruskih pobunjenika pridružili i Tomislav Knežević, Dejan Mijajilović, zvani Kurjak, zatim Slađan Drajić, Branko Aleksić, te Bojan Marić, sin četničkog vojvode Slobodana Marića.
Davor Savičić je, nakon Bosne i Hercegovine, ratovao i na Kosovu, u odredu takozvanih “Frenkijevaca”. Prema do sada nepotvrđenim podacima, tokom rata u BiH zaradio je nadimak Elvis. Tako su ga posprdno nazvali suborci zbog nemilosrdnog ubijanja Bošnjaka.
Srpski dobrovoljci u Ukrajini mogu se podijeliti u dvije grupe. Prva su pripadnici četničkog pokreta ili sličnih organizacija sa ovim predznakom. Oni u istupima potenciraju političke motive odlaska u Ukrajinu, odlučnost da Srbiju ostave što dalje od Evropske unije. Ističu i nakanu da pomognu ruskoj braći ili da odlaskom u Ukrajinu vrate za pomoć koju su im pružali ruski dobrovoljci tokom rata u Bosni i Hercegovini. Ruski su dobrovoljci uglavnom ratovali u istočnoj Bosni, u Drugom ruskom dobrovoljačkom odredu. Bilo ih je i na linijama oko opkoljenog Sarajeva. Stradalo ih je pedesetak, posebice u borbama na položajima između Višegrada i Goražda.
Jedan od Rusa koji su ratovali na Drini danas je među onima koji vrbuju dobrovoljce za odlazak u Ukrajinu. Aleksandar Kravčenko je kozak, veteran sa bosanskih ratišta. Zajedno sa Igorom Strelkovim, komandantom proruskih snaga u Ukrajini, učestvovao je u borbama za strateški važnu kotu Zaglavak kod Višegrada, koja je tokom rata srpskim snagama omogućavala napredovanje ka opkoljenom Goraždu. U tim borbama je stradalo nekoliko Rusa.
Aleksandar Kravčenko je nakon rata ostao živjeti u Republici Srpskoj. Imao je bh. pasoš, a parlamentarna komisija mu je 2002. godine potvrdila državljanstvo BiH. No, Kravčenko nešto kasnije, zbog straha od hapšenja za ratne zločine u Podrinju, bježi u Srbiju, a zatim i u Rusiju.
Druga grupa srpskih dobrovoljaca u Ukrajini, njih tridesetak, ljudi su velikog ratnog iskustva, takozvani psi rata. O njima se malo zna, rijetko se pojavljuju u medijima ili na društvenim mrežama. Novac im je jedini motiv. Jer u Ukrajini se mnogo bolje zarađuje nego u Siriji. Prema dostupnim informacijama, plaćenici ruskih separatista sedmično zarađuju 2000 dolara.
Nakon četiri mjeseci boravka u Ukrajini, Bratislav Živković se sa svojim četnicima vratio u Srbiju. Uhapšen je odmah po dolasku, ispitan i pušten na slobodu. U Srbiji je nedavno donesen zakon prema kojemu srpski državljani koji ratuju na svjetskim ratištima, poput Ukrajine ili Sirije, mogu biti kažnjeni zatvorom od dvije do 12 godina. Ovakav zakon ranije je izglasan i u Bosni i Hercegovini. No, niko od ovdašnjih četnika nije ispitan, a kamoli uhapšen. Četnici su u Ukrajinu otišli pod krinkom pružanja humanitarne pomoći, no tamo su bili plaćenici. Ovdje njihove aktivnosti ne zanimaju gotovo nikoga. Kao da se zna da ih zakoni ne mogu spriječiti u njihovim nakanama.
federalna.ba/Nedim Hasić (Mreža)
