Gadi Eisenkot, kojem je povjeren zadatak formiranja nove izraelske vlade, suočava se s tri scenarija koja određuju njegove šanse da dođe do premijerske pozicije i okonča vladavinu Benjamina Netanyahua.
Prvi scenarij podrazumijeva formiranje manjinske vlade koja bi obuhvatala 48 zastupnika, uz suzdržavanje arapskih i haredidskih stranaka od glasanja protiv njegove vlade. To je ujedno i najizvjesnija opcija ukoliko blok koji podržava Eisenkota ostane jedinstven.
Drugi scenarij temelji se na uspostavi vlade nacionalnog jedinstva koja bi okupila Eisenkota i dio stranke Likud, pod uvjetom da se Natanyahuova stranka odrekne svojih saveznika sa krajnje desnice. Treći scenarij, pak, predviđa Eisenkotov neuspio pokušaj formiranja vlade, nakon čega bi mandat za sastavljanje kabineta prešao na neku drugu ličnost, potencijalno samog Netanyahua, ili bi došlo do raspisivanja novih izbora.
Vojna karijera i “Dahija doktrina”
Eisenkot je rođen u Tiberijadi, od roditelja porijeklom iz Marakeša i Casablance u Maroku. Odrastao je u Eilatu kao drugo od devetero djece. U izraelsku vojsku stupio je s osamnaest godina, započevši svoj put u brigadi Golani, da bi potom napredovao kroz vojne komande, preuzevši zapovjedništvo nad tom brigadom, te obnašajući dužnost vojnog sekretara bivšeg premijera Ehuda Baraka.
Također, Eisenkot je komandovao divizijom za okupiranu Zapadnu obalu, Operativnom upravom i Sjevernom komandom, a obavljao je i funkciju zamjenika načelnika Generalštaba. U februaru 2015. godine Netanyahu ga je imenovao za načelnika Generalštaba izraelske vojske, na toj dužnosti ostao je do januara 2019. godine, okončavši 41-godišnju vojnu karijeru.
Ime Gadi Eisenkota usko je povezano s takozvanom “Dahija doktrinom”, nastalom nakon libanskog rata 2006. godine, koja se temelji na primjeni nesrazmjerne vojne sile radi postizanja odvraćanja, uključujući i ciljanje civilnih područja. Tokom svoje karijere rukovodio je i vojnim operacijama protiv Palestinaca u Gazi i na Zapadnoj obali, zračnim napadima na iranske položaje.
Rat u Gazi i lična tragedija
Rat u Gazi nakon 7. oktobra 2023. godine predstavlja prekretnicu u Eisenkotovoj političkoj karijeri, kada se pridružio izraelskoj vladi nacionalnog jedinstva kao ministar bez portfelja. Tokom rata u Gazi, njegov 25-godišnji sin Gal poginuo je u eksploziji blizu okna tunela u području Jabalia, na sjeveru Pojasa, dok se Eisenkot nalazio u operativnoj sali vojne divizije koja je tamo ratovala.
Svega dan kasnije poginuo je i njegov sestrić Maor. Ovaj gubitak doprinio je jačanju Eisenkotove popularnosti među slojevima izraelskog društva koji su smatrali da je on podnio ličnu cijenu za propuste od 7. oktobra.
Razlike u društvenim pozadinama i političkim savezima
Razlike između Netanyahua i Eisenkota nisu samo u stilu rukovođenja, one zadiru u njihove društvene pozadine i politička savezništva. Dok Netanyahu potječe iz imućne akademske aškenaske porodice, obrazovanje je sticao na američkim univerzitetima, Eisenkot pripada sefardskoj jevrejskoj porodici marokanskog porijekla, koja je stasala daleko od centara političke i ekonomske elite. Eisenkot nastoji tu pozadinu iskoristiti kako bi se predstavio drugačijim od tradicionalne elite.
Na političkom planu, Netanyahu se oslanja na savezništvo sa ultraortodoksnim i krajnje desničarskim nacionalističkim strankama, koje predstavljaju ličnosti poput Itamara Ben-Gvira i Bezalela Smotricha. S druge strane, Eisenkot pokušava izgraditi koaliciju koja obuhvata centar i liberalnu desnicu, te zahtijeva ukidanje izuzeća za Haredime od služenja vojne obaveze. Pored toga, napade ekstremističkih naseljenika na Zapadnoj obali naziva “jevrejskim terorizmom” i poziva na njihovo suzbijanje, kao i na povratak potpune vojne kontrole vojske nad spornim područjima.
U upravljanju krizama, Eisenkot zastupa ideju mogućeg djelimičnog povlačenja s određenih teritorija u zamjenu za sigurnosne aranžmane koji uključuju demilitarizovane zone te međunarodne ili američke snage za razdvajanje, što se razlikuje od Netanyahuovog pristupa koji insistira na trajnoj direktnoj izraelskoj kontroli.
Stavovi o palestinskom pitanju
Pored navedenih razlika, Eisenkot i Netanyahu imaju iste stavove kada je riječ o palestinskom pitanju. Obojica odbijaju uspostavu palestinske države u okviru rješenja o dvije države, pri čemu je Eisenkot to rješenje opisao kao “iluziju” i “kobnu grešku”.
Također, dvojica zvornika se slažu u namjeri da spriječe pokret Hamas da se vrati upravljanju Pojasom Gaze te u očuvanju izraelske sigurnosne dominacije. Ipak, Eisenkot preferira da se Palestincima prepusti administrativna samouprava u Gazi i na Zapadnoj obali bez uspostave nezavisne države, kako bi se izbjegla situacija u kojoj bi Izrael prerastao u dvonacionalnu državu ili preuzeo odgovornost za svakodnevni život Palestinaca.
Potencijalni dolazak Eisenkota na čelo vlade mogao bi donijeti promjene u izraelskim političkim savezima i metodama upravljanja sukobom, ali ne nužno i korjeniti preokret u stavovima prema uspostavi palestinske države ili održavanju sigurnosne kontrole. Najvažniji ispit za bivšeg generala ostat će njegova sposobnost da podršku 67 zastupnika pretvori u vladajuću koaliciju sposobnu da opstane pred licem Netanyahua, koji i dalje zadržava snažan politički uticaj unutar Likuda i desničarskog tabora.

