Britanski list The Guardian objavio je kolumnu palestinskog advokata i osnivača organizacije za ljudska prava Al-Haq, Raja Shehadea, u kojoj je naveo: “”Prijedlozi Donalda Trumpa se provode, ali ovdje na Zapadnoj obali živimo u strahu da će uništenje Gaze doći i do nas.”
Shehade je istaknuo da se kao vječni optimist nadao da će događaji od 7. oktobra 2023. potaknuti preispitivanje izraelske strategije prema Palestincima. Nadao se da će izraelski čelnici shvatiti uzaludnost zaštite svoje zemlje zidovima, bez obzira na to koliko su neprobojni.
“Umjesto toga, to je dovelo do osvetničkog rata koji traje gotovo dvije godine, rezultirajući smrću više od 65.000 Palestinaca i uzrokujući rašireno uništenje u Gazi, uključujući uništenje 92% njenih stambenih zgrada”.
Dodao je da je u početku bio šokiran time, naročito dehumanizacijom stanovništva Gaze, koja je dolazila izravno od izraelskih čelnika.
“Nisam se trebao iznenaditi”, nastavio je. “Godinama je vojska koristila slične taktike i jezik protiv Palestinaca. U aprilu 1983., načelnik izraelskog štaba, Rafael Eitan, usporedio je Palestince na Zapadnoj obali s ‘drogiranim žoharima u boci’. Tokom godina izraelske okupacije, rušenje domova također je korišteno kao takozvano sredstvo odvraćanja, zajedno s pucanjem na nevine ljude uhvaćene u vojnim racijama.”
Nastavio je: “Zidovi i kontrolne tačke koje ograničavaju komunikaciju između Izraelaca i Palestinaca udaljili su dvije strane, omogućujući daljnju demonizaciju jednih drugih. Čak ni etničko čišćenje koje izraelska okupacijska država pokušava provesti u Gazi nije ništa novo. U Palestinskom ratu 1948., više od 700.000 palestinskih Arapa protjerano je ili je pobjeglo iz svojih domova, a okupacijska vojska izvršila je desetine masakara nad njima.”
“Zatim je naglasio da je, međutim, užas zločina koje je izraelska okupacijska vojska počinila u Gazi od 7. oktobra bio drugačijih razmjera od onoga što se dogodilo prije”, napominjući da “na Zapadnoj obali nemamo prethodnog iskustva šta znači živjeti pored države koja provodi genocid nad našim narodom, niti raširene tolerancije izraelskog naroda za takve postupke. S užasom posmatramo što se događa u Gazi, i s velikom zabrinutošću. Pitam se kada će doći naš red da svjedočimo zračnim napadima poput onih kojima je izložena Gaza”.
“Obzirom da smo okruženi stotinama kontrolnih tačaka u našem malom gradu Ramallahu, bili smo izloženi ponovljenim napadima izraelskih doseljenika i vojske unutar samog grada, koji bi, prema Sporazumima iz Osla iz 1995., trebao biti pod potpunom kontrolom Palestinske samouprave i njenih sigurnosnih snaga,” upozorio je Shehade.
“Sve više palestinske zemlje se kolonizuje. Brda oko Ramale postala su militarizovanija, sa ispostavama koje se grade na uzvišenjima i maskiranim doseljenicima koji patroliraju sa mitraljezima po brdima, spremni da napadnu svakoga ko se usudi da izađe. Osjećaj opasnosti se povećao pri odlasku u ove oblasti.”
Shehade je ispričao kako je: “Komandant Centralne komande izraelske okupacione vojske, Avi Bluth, u avgustu naredio sječu oko 3.000 maslina u ramallskom selu al-Mughayyir, koje bi uskoro bile zrele za jesensku berbu. Desetljećima je izraelska vojska čupala masline – važan kulturni simbol i izvor prihoda za Palestince. Opravdanje za ovu sječu bila je tvrdnja da drveće predstavlja ‘sigurnosnu prijetnju’ ključnoj izraelskoj naseljenoj cesti koja prolazi kroz seosko zemljište.”
Ove nedelje, s početkom sezone berbe maslina, počeli su napadi doseljenika.
„U prošlosti, kada smo se suočavali s takvim kršenjima ljudskih prava, naša je nada bila da ćemo moći dobiti predah kroz napore Al-Haqa, organizacije koju sam pomogao osnovati prije 45 godina. Nikada nisam zamišljao da će biti kažnjena i spriječena u pružanju usluga našoj zajednici. Mi Palestinci uvijek smo očekivali nerazmjernu represiju naših napora da osiguramo svoja prava. Ali drskost ovog poteza, zajedno s njegovim tragičnim posljedicama za one koji nas podržavaju u Europi i Sjedinjenim Državama, trebala bi poslužiti kao poziv na buđenje za sve,“ rekao je Shehade.
Naveo je da je izraelska okupaciona vlada u avgustu dala konačno odobrenje za proširenje kontroverzne zone E1 za projekat naseljavanja koji bi fragmentirao palestinske teritorije, povezao hiljade ilegalnih naselja u okupiranom Jerusalemu sa naseljem Ma'ale Adumim i potkopao održivost buduće palestinske države eliminisanjem svake šanse za opstanak geografski povezanih palestinskih teritorija.
Reakcija međunarodne zajednice bila je mješovita. Građani evropskih zemalja shvataju da će, ako Izrael nastavi da nekažnjeno krši međunarodno pravo, to doprinijeti uništenju globalnog poretka zasnovanog na pravilima. To je podstaklo mnoge protestne grupe da izraze svoje protivljenje izraelskoj politici prema Palestincima.
Nedavno je stotine aktivista iz 44 zemlje presretnuto na Flotili slobode nakon što su isplovili sa ciljem da probiju izraelsku blokadu Pojasa Gaze i pruže pomoć. Međutim, čak i sa sve većim brojem građana koji preduzimaju akcije, njihove vlade ostaju neaktivne, izdajući mlake kritike izraelskih akcija dok nastavljaju da podržavaju ratne napore države”, navodi se u istom izvještaju.
“Međutim, uprkos ovom razočaravajućem institucionalnom odgovoru, rat u Gazi je doveo do značajnih promjena u načinu na koji se Izrael posmatra širom svijeta. Sve se bolje razumije da je država nastala nasilnim raseljavanjem Palestinaca u Nakbi 1948. Mnoge zablude o osnivanju Izraela koje su se širile tokom proteklih 77 godina sada se razotkrivaju. To je također dovelo do značajnog pomaka u želji da se palestinskim glasovima pruži platforma u prostorima koji su im prije bili zatvoreni.“
Nakon mirovnog plana za Gaz,u koji je predložio Donald Tramp, Hamas je pristao da oslobodi sve izraelske taoce i ukazao na spremnost da uđe u pregovore. Kao rezultat toga, Trump je naredio izraelskoj okupacijskoj državi da odmah prestane bombardirati Gazu. Naglasio je da bi, ako rat završi i blokada Gaze bude ukinuta, Palestinci imali stručnost za obnovu svoje zemlje.
Imaju inženjere, radnike i tehničare s desetljećima iskustva rada pod blokadom. Kad bi im se omogućio pristup strojevima, mogli bi obnoviti Gazu brže od bilo kojeg vanjskog izvođača.
„Izrael mora birati između vječnog rata ili mira. To će se dogoditi samo ako se prizna pravo Palestinaca na samoodređenje, zaključuje Shehade.
