Centar za ljudska prava Gaze upozorio je u petak na rastuću opasnost koju predstavljaju desetine hiljada tona neeksplodiranih ubojitih sredstava koje je ostavila izraelska okupacijska vojska u Pojasu Gaze. Centar je upozorio da ta ubojita sredstva predstavljaju svakodnevnu prijetnju civilima, ometajući napore spašavanja, uklanjanje ruševina i pokušaje obnove normalnog života.
Prema procjenama centra, izraelska agresija, koja je trajala više od dvije godine, ostavila je za sobom približno 20.000 neeksplodiranih ubojitih sredstava, uključujući bombe, projektile i granate, usred 65 do 70 miliona tona ruševina nastalih uništenjem domova i objekata, uključujući približno 71.000 tona eksploziva. Centar je situaciju opisao kao “najveću humanitarnu katastrofu u modernoj povijesti”.
Glasnogovornik Civilne zaštite Mahmoud Basal rekao je da krhotine razbacane među ruševinama “predstavljaju smrtonosnu opasnost”, dodajući da svaki pogrešan potez tokom operacija oporavka može uzrokovati eksplozije koje mogu ubiti spasilačke timove ili civile. Napomenuo je da su mnoga neeksplodirana sredstva zakopana unutar zgrada, cesta i poljoprivrednih područja.
Centar je zabilježio nekoliko eksplozija posljednjih mjeseci, od kojih se posljednja dogodila u četvrti Zeitoun u gradu Gazi, gdje su tri civila poginula tokom uklanjanja ruševina. Slični incidenti dogodili su se i u izbjegličkom kampu Nuseirat i gradu Al-Qarara, što je rezultiralo ozljedama među radnicima.
Centar je naglasio da ti ostaci predstavljaju flagrantno kršenje međunarodnog humanitarnog prava i Ženevskih konvencija, koje zahtijevaju od okupatora da identificira i ukloni lokacije neeksplodiranih ubojitih sredstava. Pozvao je Ujedinjene narode da formiraju međunarodne inženjerske timove za provođenje sveobuhvatnog istraživanja i osiguranje stambenih područja.
Pozvao je na hitno otvaranje prijelaza kako bi se omogućio ulazak teške opreme potrebne za uklanjanje ruševina i izvlačenje tijela, te na razvoj nacionalnog plana za upravljanje ruševinama i sigurno recikliranje. Naglasio je da je “šutnja međunarodne zajednice suučesništvo u nastavku katastrofe, te da zaštita civila nakon prestanka neprijateljstava nije ništa manje važna od njihove zaštite tokom sukoba.”
