Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Tragedija muslimana Gaze postala je veliki ispit za cijeli ummet – za vladare muslimanskih država, za islamske učenjake i daije, za intelektualce, kulturne radnike i običan narod. To je ispit za naša srca, naše umove i naše stavove. Ispit na osnovu kojeg će se vidjeti ko stoji uz istinu, a ko se skriva iza šutnje i neutralnosti, koje su danas postale svojevrsni oblik izdaje.
Budući da se u svojim tekstovima o cionističkoj agresiji na Gazu često dotičem islamskih učenjaka i njihove odgovornosti za stanje ummeta općenito, a za tragediju u Gazi posebno, možda bi se moglo pogrešno zaključiti da sam na strani onih koji gotovo isključivo smatraju islamske učenjake najodgovornijim za izdaju muslimana Gaze od strane islamskog ummeta. Stoga, želim jasno i otvoreno kazati da sam protiv takvog stava, zato što je pretjeran i iznad svega nepravedan, i zato što se ne može odgovornost svaliti samo na islamske učenjake.
No, želim također jasno i glasno kazati da se od islamskih učenjaka s pravom traži da preuzmu svoj dio odgovornosti na najbolji mogući način: u džamijama, na predavanjima, u medresama, na islamskim fakultetima, na televiziji i društvenim mrežama.
Islamski učenjaci, imami, hatibi i daije ne smiju ostati neutralni posmatrači, s mlakim savjetima, dotičući se tragedije muslimana Gaze u svilenim rukavicama kao da će se ošugati i kao da se od nje stide.
Islamski učenjaci su dužni govoriti istinu, a ne šutjeti. Dužni su uzdići istinu, ne kalkulisati i ne vagati hoće li ih neko prozvati na televiziji ili hoće li ostati bez honorara ako kažu istinu. Glas učenjaka ima težinu, njihov govor može razbuditi ummet, a njihova šutnja može ubiti i ono malo nade koja gori u srcima potlačenih muslimana.
Naročito su za svaku osudu oni učenjaci koji o tragediji Gaze govore kao da je to neka marginalna vijest, kao da je Gaza nešto strano islamu i muslimanima. Ne! Gaza je simbol čvrste vjere, ubjeđenja i imana. Gaza nije ”vijest”, Gaza je mjerilo savjesti i imana svakog muslimana.
Šta će ti svo znanje svijeta ako ne osjećaš bol Gaze?! Šta će ti knjige ako šutiš kad ummet vapi za riječima istine?!
Stoga su nam potrebni učenjaci i daije koji ne bježe, ne kalkulišu, ne traže izgovore. Potrebni su nam učenjaci koji znaju da je riječ ponekad jača i ubojitija od metka.
Ko danas opravdava šutnju – sutra će morati opravdavati pokornost zločincima.
Još gore od šutnje su oni učenjaci koji otvoreno napadaju otpor u Gazi, ismijavaju džihad, etiketiraju borce Gaze kao ekstremiste, a sve to u službi režimâ koji mrze islam i koji žele da ga unište.
Zanemarivanje tragedije Gaze od strane islamskih učenjaka je izdaja emaneta vjere koji su preuzeli na sebe, obmanjivanje ummeta i oblik bježanja s bojnog polja. U najmanju ruku, to je kukavičluk i slabost pred prizorima malobrojnih muslimana Gaze koji žrtvuju svoje živote u ime ummeta i u odbranu svetih mjesta u Palestini.
Učenjaci i daije moraju biti svjesni da je stanje slabosti, neangažiranosti i života na marginama posljedica zanemarivanja značenja džihada – iako džihad spada u najveličanstvenije ibadete i najbolja djela.
Možemo samo zamisliti kakvo bi bilo stanje ummeta kad bi islamski učenjaci i daije rasvijetlili ovo pitanje i iskoristili sve dostupne kanale da pojasne važnost džihada u svim njegovim oblicima – od finansijskog i medijskog, preko bojkota, do moralne i političke podrške otporu u Gazi.
Naravno, niko, a pogotove muslimani Gaze, ne očekuju od islamskih učenjaka i šejhova da uzmu oružje i da traže način kako se probiti do Gaze da bi pomogli svojoj braći u borbi protiv cionističkih zločinaca. Tu privilegiju i čast Allah je ukazao mudžahidima Gaze, istinskim gazijama i šehidima koji su dali svoje živote braneći islamske svetinje u Palestini.
Ali se od islamskih učenjaka, imama i daija traži da koriste minber, medije, društvene mreže, svoje riječi i utjecaj da podignu nivo svijesti, da narod osjeti da Gaza nije tamo negdje, nego da je u srcu svakog vjernika.
Oni su dužni jasno reći i stalno to ponavljati: ”Cionisti su okupatori i zločinci, a muslimani Gaze su potlačeni.” A obaveza je pomoći potlačenom, čak i ako nije musliman, a kako tek kad jeste, i to musliman iz blagoslovljene zemlje Palestine, iz Gaze, koji se goloruk suprotstavlja ne samo cionističkoj vojsci, već i mnogim vojskama koje pripadaju novoj krstaškoj koaliciji koja ne skriva svoju želju da iskorijeni islam i uništi muslimane.
Ako učenjaci to ne kažu – ko će? Zar oni nisu ti koji to najbolje znaju, koji to najdublje razumiju i osjećaju?! Jer, Gaza nije obična tragedija – to je ogledalo čitavog ummeta. Kako reagiraš na Gazu, tako se mjeri tvoj iman.
Gaza je škola ponosa, otpora i vjere – ali i lakmus papir za otkrivanje kukavica, oportunista i potkupljivih učenjaka.
