Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Gaza nije samo grad. Gaza je simbol slobode, srce islamskog ummeta i cijelog svijeta koji još sanja o pravdi; ona je svjetionik za sve koji traže smisao i vrijednost u životu. Gaza je dokaz da istinska sloboda ne umire, da otpor ne prestaje i da ljudsko dostojanstvo može opstati i kada cijeli svijet pokušava da ga uguši.
Danas, kada su ljudi pristali da sve mjere novcem – i ljudskost, i čast, i istinu – Gaza je ostala posljednji bastion koji svjedoči: sloboda je Allahov dar, dostojanstvo je amanet, a borba za istinu i pravdu ne prestaje dokle god ima vjernika koji dišu.
Sloboda je pravo koje je Uzvišeni Stvoritelj dao Svojim robovima. Čovjek i sloboda su stvoreni u nerazdvojivom zagraljaju, što potvrđuje i uzvišeni kur'anski princip koji se odnosi na slobodu izbora vjerovanja i nevjerovanja, a koji glasi: ”U vjeru nema prisiljavanja – Pravi put se jasno razlikuje od zablude!” (El-Bekara, 256.) Ko shvati ovu univerzalnu Božansku poruku, neće se iznenaditi ako mu se kaže da je upravo ”la ilahe illallah” izvor istinske slobode.
Gaza je ”crvena sloboda” koju je opjevao slavni egipatski pjesnik, Ahmed Ševki, u svojim stihovima koje je napisao u kontekstu borbe protiv kolonijalizma i buđenja muslimanskog ummeta:
U ubijenima se krije život budućih generacija,
u zarobljenima otkup i tajna njihovog oslobađanja.
Crvena sloboda ima svoja vrata,
na koja kuca samo ruka krvlju natopljena.
U ovim stihovima, Ahmed Ševki nam poručuje da šehadet na Allahovom putu nije kraj, nego početak. Smrt šehida nije gašenje, nego plamen koji osvjetljava put onima poslije njih.
Krv ubijenih nosi u sebi poruku života za dolazeće naraštaje, jer ona rađa slobodu, otpor i svijest. Kao što ni patnje onih koji su zarobljeni nisu uzaludne; njihova žrtva postaje cijena slobode drugima. Patnja jednog muslimanskog naroda postaje lekcija i iskra oslobađanja cijelog ummeta.
Ševki ovdje slobodu opisuje pridjevom ”crvena”, jer se postiže krvlju i žrtvom. Ona nije jeftina, niti se dobija molbama ili iluzijama, već se skupo plaća. Stoga se vrata slobode ne mogu otvoriti osim rukama onih koji liju krv u borbi protiv tlačitelja i okupatora.
To je sloboda koja ne trpi komercijalizaciju, ne pokorava se lažima moćnika, ne pristaje na kompromis. Svaka ruka koja je dodiruje mora biti spremna da joj krv natopi prag, jer istinska sloboda se osvaja, brani i čuva kroz borbu i žrtvu.
U današnjem potrošačkom društvu, gdje je ljudski život samo roba, gdje je demokratija izbor između oligarhije i sile, gdje moderne ekonomije, kultura i nauka služe moćnicima, a ne narodu, gdje su ideje izgubile svoju unutrašnju vrijednost, Gaza odbija takvu logiku i svjedoči da vrijednost čovjeka i njegova sloboda nisu na prodaju.
Ljudi širom svijeta prepoznaju ovu istinu. Talasi protesta, intelektualne i moralne podrške, studenti i građani širom svijeta dižu glas u odbranu Gaze. Ovi pokreti nisu samo saosjećanje; oni su divljenje modelu (paradigmi) hrabrosti, ustrajnosti i borbe za istinsku slobodu. Gaza je primjer koji nadahnjuje, koji pokazuje da ljudska svijest i hrabrost ne poznaju granice.
Kada promatramo ovaj globalni pokret, možemo uvidjeti dvije istine: prvo, da je svijet prepun dekadencije, materijalizma i laži; drugo, da je Gaza probudila savjest čovječanstva, podsjećajući nas da prava sloboda i moral ne pripadaju moćnicima, već vjerničkom srcu.
