Samo tri dana nakon vjenčanja, san se pretvorio u bolnu tragediju za Yafu Akkar koja je poginula nakon što su jaki vjetrovi srušili trošni zid na šator u kojem je bila smještena sa svojim mužem. Nažalost, takav smještaj nije bio njihov izbor, već bolna životna stvarnost koju je nametnula izraelska okupacija.
Yafa Akkar je žrtva tragičnih životnih uslova koji su takvi jer izraelska okupacija sprečava ulazak građevinskog materijala, pa čak ne dopušta ni privremene kamp-kućice kako bi zaštitila ljude od vjetra i smrti.
Priča o Yafi Akkar nije izoliran incident, to je dio bolne humanitarne stvarnosti. Humanitarni uvjeti u Gazi ostaju strašni, a potrebe daleko premašuju kapacitet humanitarne zajednice da odgovori.
U međuvremenu, Adnan Abu Hasna, medijski savjetnik Agencije Ujedinjenih naroda za pomoć i rad za palestinske izbjeglice (UNRWA), upozorio je da bi se Gaza mogla vratiti na početak ako se ova situacija nastavi, pogotovo jer se uvjeti nisu dramatično poboljšali kako se očekivalo nakon prekida vatre.
Dok svijet slavi početak 2026. u atmosferi radosti, zabave i sreće, Gaza ulazila u svoju novu godinu u atmosferi tuge, bijede i briga. Majka i njeno dijete stradali su uslijed požara u šatoru u skloništu u središtu grada Gaze, a djevojčica iz kampa Nuseirat u središtu Pojasa stradala je zbog gorke hladnoće unutar šatora, uz to što je nekoliko ljudi ozlijeđeno vatrom okupatora kao rezultat odvojenih napada u južnom Pojasu Gaze.
Usred masovnog razaranja koje je ostavio genocidni rat, stotine hiljada stanovnika Gaze i njihove djece suočavaju se s hladnoćom, kišom i mrazom, pronalazeći samo poderane šatore da ih zaštite, dok okupacijske snage nastavljaju opsjedati sektor i sprečavati ulazak lijekova, hrane, goriva, šatora i građevinskog materijala, što je jasno kršenje sporazuma o prekidu vatre, usred međunarodne šutnje i zanemarivanja.
Ismail Al-Thawabta, direktor Vladinog ureda za medije u Gazi, rekao je da “Palestinski narod u Pojasu Gaze ulazi u 2026. opterećen dubokim ranama i nagomilanim bolovima, koje je ostavio jedan od najgnusnijih zločina genocida u savremenoj povijesti, počinjen od strane izraelske okupacije tokom dvije uzastopne godine, usred raširene agresije, gušeće opsade, sistematskog izgladnjivanja i potpunog uništenja temelja života.”
Al-Thawabta dodaje da je 2025. bila jedna od najtežih godina za stanovnike Pojasa Gaze, jer je više od 2,4 miliona ljudi bilo podvrgnuto politikama sistematskog ubijanja, etničkog čišćenja i izgladnjivanja, dok je okupacija pretvorila gradove i mjesta Gaze u ruševine, uništila infrastrukturu do neviđenih razmjera i sravnila cijele stambene četvrti sa zemljom, što je dovelo do prisilnog raseljavanja više od dva miliona Palestinaca.
Prema Thawabti, prošle godine je došlo do gotovo potpunog kolapsa humanitarnog sistema u Pojasu Gaze, kao rezultat izravnog i namjernog ciljanja bolnica, medicinskog osoblja, obrazovnih institucija, skloništa, timova hitne pomoći i civilne zaštite te novinara, uz sistematsku politiku sprečavanja ulaska hrane, lijekova i goriva, što je dovelo do stradanja hiljada djece, žena i starijih osoba.
Thawabta naglašava da su hitni prioriteti trenutačni i trajni prekid izraelske agresije, potpuno ukidanje opsade, sveobuhvatno povlačenje okupacijskih snaga iz Pojasa Gaze, trajno otvaranje svih prijelaza za humanitarnu pomoć, gorivo i medicinske potrepštine, te osiguravanje slobode kretanja građana bez ograničenja.
Izraelska ograničenja
Unatoč pogoršanju humanitarne situacije, početkom nove godine Izrael je nametnuo niz nezakonitih ograničenja pristupu humanitarnoj pomoći, pri čemu se 37 humanitarnih organizacija suočava s prijetnjom zabrane njihovih aktivnosti u Pojasu Gaze, uključujući Doktore bez granica, Norveško vijeće za izbjeglice, CARE, World Vision i Oxfam, uz potpunu zabranu rada UNRWA-e.
Izraelske okupacijske vlasti stavile su desetine međunarodnih nevladinih humanitarnih organizacija pred dvije opcije, bez treće alternative: ili se podvrgnuti njihovim uvjetima ili im se oduzimaju dozvole i zabranjuje rad u Jerusalemu, na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze.
Izraelski uvjeti zahtijevaju od organizacija da predaju potpune popise imena svojih palestinskih zaposlenika radi sigurnosnih provjera kako bi se utvrdilo je li iko od njih pozivao na bojkot Izraela. Neke međunarodne organizacije to su odbile, strahujući da bi njihovi palestinski zaposlenici bili izloženi progonu koji bi ugrozio njihove živote i prijetio sigurnosti njihovih porodica.
Euro-mediteranski monitor za ljudska prava upozorio je da Izrael koristi blokadu humanitarne pomoći kao izvršni alat za aktuelni zločin genocida i stvaranje smrtonosne životne stvarnosti, sprečavanjem i ometanjem popravaka i obnove te sprečavanjem ulaska materijala i opreme potrebnih za uklanjanje ruševina i popravak domova, vodovodnih, sanitarnih i električnih mreža, uz ometanje humanitarnog odgovora i potkopavanje sposobnosti humanitarnih agencija da pruže minimalnu razinu zaštite.
Euro-mediteranski opservatorij naglasio je da nastavak ovih katastrofalnih uvjeta u nedostatku bilo kakve ozbiljne akcije za pronalaženje hitnih rješenja krize umnožava zdravstvene i humanitarne rizike i ubija najranjivije skupine, posebno djecu, starije osobe i bolesne, a istovremeno povećava vjerojatnost urušavanja kuća i uništenja šatora, te izlaže raseljene osobe višestrukim opasnostima uključujući poplave i izbijanje bolesti povezanih s onečišćenjem vode i prelijevanjem kanalizacije, pretvarajući svakodnevni život u kontinuiranu patnju koja ugrožava njihovo dostojanstvo i njihove živote.
