Autor: Zahir Saleh
Prije nekoliko dana navršila se 55. godišnjica bolnog spaljivanja mubarek džamije Al-Aqsa od strane cioniste/Australca Michaela Dennisa Rohana. Tog kobnog avgusta 1969. najpoznatija cionistička zločinka Golda Meir je na pitanje o najgorem i najsretnijem danu u svom životu rekla: “Najtužniji dan u mom životu u državi Izrael bio je dan kad smo zapalili džamiju Al-Aksa. Rekla sam tada sâma sebi: ”Sad će nas Arapi napasti i pobiti.” A najsretniji dan u mom životu osvanuo je sljedećeg jutra kad sam vidjela da Arapi nisu ništa učinili. Tada sam shvatila da su oni uspavana nacija”.
Pitanja stalno naviru, stvari se miješaju, svako se od nas pita: Što se događa?
Gdje je Arapska lig koja okuplja 23 zemlje?
Gdje je Organizacija islamske saradnje koja okuplja 57 arapskih i islamskih zemalja? Jesmo li mi zaista uspavana nacija?
Gdje su arapski narodi? Zar niko od njih nije uspio natjerati svoje vlade da protjeraju ambasadore cionističkog entiteta iz svojih zemalja?
Kako to da arapski i islamski narodi i vlade nisu u stanju da unesu flašu vode u opkoljeni pojas Gaze, dok posmatraju rat istrebljenja u kojem svaki dan bude ubijeno stotine djece i žena. Gaza je pretvorena u ruševine, lokve krvi, polje za leševe i poderane udove. Niko u njoj ne uspijeva pobjeći i nije siguran od barbarskog bombardovanja.
Možda je ovo prvi put u historiji sukoba sa cionističkim okupatorom da vijesti o masakrima i klanjima stižu u zvuku i slici odmah nakon što se dogode. Čini se da je ovo i prvi put da arapski narodi postaju svjesni svoje bespomoćnosti, poput smrznutih, drogiranih leševa koji se ne mogu pomaknuti!!
Gdje je islamska ulema, gdje su odjednom nestale fetve džihada koje su alimi ranije izdavali?!
Ovaj rat istrebljenja ne bi se dogodio da cionisti nisu bili sigurni da su muslimanski vladari nemarni i da su narodi uspavani, te da nijedna od susjednih zemalja neće stati u odbranu Gaze.
Cionistička okupacija i njena brutalna mašina za ubijanje ne bi se usudili počiniti ove masakre, da nije bilo neograničene zaštite i podrške Zapada i njegovih arapskih agenata.
Nije li vrijeme da arapsko-muslimanski narodi konačno stanu uz palestinski narod i njegova legitimna prava, razbiju okove šutnje i sramnog podaništva svojih vladara i kraljeva, podsjete ih na “budnost savjesti” prije nego što bude prekasno.
Koliko dugo će arapska nacija ostati uspavana i neaktivna?
