Ratko Mladić već godinama izigrava bolesnog čovjeka u pritvoru zatvora Ševeningen u Den Haagu. Srčani, psihički, respiratorni problemi samo su niz od onoga čime se Mladić služio kako bi usporavao vlastito suđenje za genocid, sistematske ratne zločine, ubijanje Sarajeva, naređivanje i provođenje kampanja terora, deportacija i formiranja mučilišta – logora. Srpska ratnohuškačka mitologija od Mladića je, dvije decenije, pravila “hrabrog generala srpske vojske” koji je pred sudijama Tribunala u Den Haagu izigravao najobičnijeg klovna.
“Hrabrost” Ratka Mladića postojala je samo u onim trenucima kada je ubijao 1.500 sarajevske djece, kada je naredio likvidaciju 8.500 zavezanih Srebreničana, kada je naredio mučenje civila u sistemu koncentracionih logora, kada je naređivao ubijanje 11.500 građana Sarajeva, nekoliko hiljada Višegrađana, Bijeljinaca, Zvorničana ili, pak, tuzlanske mladosti.
Kakvi su to “generali” i “vojskovođe” koji bježe od suočavanja sa krvavim tragovima svojeg “ratovanja”?
Prvobitno dvodecenijsko Mladićevo skrivanje po Srbiji pokazalo je pravo lice ovog “generala” koji nije imao hrabrosti da izađe pred sudije već je, koristeći se lažnim dokumentima, poput kakvog prevaranta milio ulicama Srbije i Beograda izbjegavajući policiju. Zar se tako ponašaju generali bilo koje, makar i najzločinačkije vojske koju je Europa vidjela nakon Drugog svjetskog rata.
Po dolasku u pritvor Tribunala u Den Haagu, Mladić je mjesecima pokušavao da izigrava senilnog starca dolazeći sa smiješnim kapama u sudnicu gdje je, praveći se psihički neuračunljiv, glumio da ne razumije svjedočenja o njegovim zločinima koji su, nakon Hitlera, najgnusniji na tlu Europe.
Da je Mladić, ipak, odlično shvatio šta su svjedoci posvjedočili o njegovom zločinačko-kukavičkom putu na kojem je ubijao žene, djecu, starce i zarobljenike, najbolje govori činjenica da desetak dana pred izricanje presude pokušava od sebe napraviti medicinski slučaj, “bolesnog čovjeka” koji, eto, “nije u stanju da sasluša presudu”. Nezapamćen kukavičluk “generala” koji se decenijama junačio nad brojnošću svojih žrtava i svirepošću načina na kojio su isti ubijeni!
Srbija se odmah uključila u pokušaj odgađanja presude kako bi zaštitila samu sebe od Mladićeve presude koja će, neumitno, potvrditi i umiješanost Srbije u agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu sa jedne, odnosno genocid i ostale zločine sa druge strane.
Mladićevi advokati, Mladić i Srbija traže da mu se presuda odgodi. Kažu da je “Mladić bolestan” i to, eto baš nekako pred samu presudu što je, očita, varka. Pretpostavka je da bi mu u slučaju odgode presude, mogao da se desi “Miloševićev scenarij” koji je “nakon liječenja” srbijanskih i ruskih advokata – iznenada umro. Tako se Srbija zaštitila od direktne odgovornost za agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu i sijaset pratećih zločina.
Srbija i manji bh. entitet nisu zainteresovani da Mladić izađe pred sudije jer njegova presuda bit će, bez dileme, presuda i protiv Srbije i manjeg bh. entiteta koji je nastao na Mladićevim zločinima i pokoljima.
Međutim, tribunal u Den Haagu je, poznavajući dinamiku njegovog rada, već donio presudu u slučaju “Ratko Mladić”. Preostalo je tek da se ona pročita. Bio bolestan ili ne, jasno je da će nakon presuda Stanislavu Galiću, Radivoju Miletiću, Radisavu Krstiću, Dragomiru Miloševiću, Biljani Plavšić, Momčilu Krajišniku i Radovanu Karadžiću, Ratko Mladić biti još jedan osuđeni ratni zločinac za najteža krivična djela.
Osim kao zločinac, Mladić će u historiju biti upisan i kao “general-kukavica” koji nije imao hrabrosti za izađe pred sudije, niti pred sud uopće kojeg je decenijama izbjegavao skrivajući se pod krinkom “mentalno zaostalog penzionera”. Baš “generalski”.
Izvor:BNN.BA
