Povodom teksta kojem je u zagrebačkom Globusu objavio Ivo Lučić, a u kojem, između ostalog, priziva raspad BiH ukoliko se ne udovolji zahtjevima HDZ-a BiH za izmjene izbornog zakonodavstva, reagirao je generalni sekretar SDA Hrvatske Armin Hodžić.
Armin Hodžić Armin Hodžić
Tekst u Globusu je objavljen nakon emisije “Otvoreno” na HRT-u, u kojoj su gostovali i Lučić i Hodžić, a u kojoj su iskazali suprostavljena mišljenja o izmjenama izbornog zakonodavstva u BiH te položaju hrvatskog naroda u našoj zemlji.
Reakciju generalnog sekretara SDA Hrvatske u nastavku prenosimo u cijelosti:
– S obzirom da sam ja “predstavnik bošnjačke nacionalne manjine” i “dužnosnik SDA Hrvatske,” kojeg gospodin Lučić spominje u uvodnom dijelu svoga teksta, osjećam dužnost odgovoriti mu na opasnu tezu koju je izrekao i u emisiji u kojoj smo gostovali.
Naime, gospodin Lučić ponovo “predviđa”, a ja bih rekao i zaziva, raspad BiH. Da se razumijemo, “raspad” predstavlja eufemizam za rat koji u tekstu nije naglašen, ali je u emisiji eksplicitno spomenut i čak uspoređen s potencijalnim sirijskim ratištem. U emisiji, Lučić je izjavio dvije nelogičnosti, blago rečeno. Prvo je ustvrdio kako, ako sutra Hrvata u BiH bude i jedan posto, oni moraju imati 33 posto vlasti. A onda, drugo, i kontradiktorno prvome, rekao je kako političke predstavnike Hrvata u BiH ne zanima vlast. Kada pogledamo te dvije izjave, s pravom se možemo zapitati kako to onda da BiH prijeti raspad?
Ponovno se pojavljuje i manipulacija činjenica, odnosno selektivno pristupanje informacijama i plasiranje u javnost samo onih argumenata koji barem djelomično opravdavaju navedene teze. Gospodin Lučić “zaboravio” je napomenuti kako su svi dosadašnji prijedlozi HDZ-a BiH u pravilu bili protuustavni. Naime, HDZBiH predlaže da u sredinama gdje su Hrvati manjina oni uopće nemaju svoga predstavnika, iako bi po Ustavu Federacije BiH morali imati najmanje jednog, ukoliko je izabran u zakonodavno tijelo tog kantona. Gospodin Lučić, koji se u ovom slučaju zalaže za poštivanje odluka Ustavnog suda BiH, kantone naziva županijama, iako je Ustavni sud BiH taj termin ocijenio kao neustavan. Tako bi 17.520 Hrvata u Sarajevu ostalo bez svoga zastupnika i mogućnosti da to neko od njih možda bude.
“Sarajevo je, uza sve ranije navedeno neustavno, uzurpiralo brojne ovlasti županija na federalnu odnosno bošnjačku razinu. Protivno Ustavu FBiH i odluci Ustavnog suda FBiH iz 2010. i danas egzistiraju neustavna ministarstva kulture i obrazovanja, jer bošnjačka politika po svaku cijenu želi imati kontrolu nad kulturnom politikom i obrazovanjem” – izjavio je Lučić.
“Zaboravio” je spomenuti da neustavnim Ministarstvom kulture i sporta kojeg “bošnjačka politika po svaku cijenu želi kontrolirati” rukovodi HDZ-ova ministrica Zora Dujmović. Kako onda Bošnjaci kontroliraju kulturu, ako je resorna ministrica kulture HDZ-ova ministrica?
Govori o raspodjeli prihoda od poreza po kantonima, a koristi fragmentirane podatke i spominje samo koeficijent po kojem se isplaćuju prihodi Kantonu Sarajevo. “Zaboravlja” spomenuti da Kanton Sarajevo uplaćuje uvjerljivo najveći iznos tih sredstava. Koeficijente po kojima se vrši raspodjela utvrđuje Ministarstvo finansija FBiH, na čijem je čelu HDZ-ova ministrica Jelka Milićević.
U tekstu se ne navode precizne statistike koje sam iznio u emisiji, a dužan sam ih ponoviti i u ovome tekstu. Trenutno u BiH prema realnim procjenama Hrvata ima između 12 i 15 posto, ali uživaju 33 posto vlasti. Dok ih u Federaciji ima 22 posto, ali imaju oko 40 posto udjela u vlasti i drže gotovo sve ključne pozicije.
Veliku promjenu u strukturama stanovništva izazvalo je i masovno iseljavanje stanovništva. Ali vjerujem kako se niko od tih ljudi nije odselio zbog Izbornog zakona, već zbog niskih plaća, nedostatka radnih mjesta, loših uvjeta obrazovanja, ali i zbog kontinuiranih prijetnji o novom ratu. Ko bi ostao u državi kojoj 23 godine nakon prošlog krvavog rata prijeti novi?
Zanimljiva je i koordiniranost izjava Ive Lučića i Bože Ljubića, koji su praktički u isto vrijeme dali izjavu o raspadu BiH. Šokantno mi je da uopće postoje ljudi, bez obzira kako se oni zvali i što oni bili, koji se usuđuju zazivati raspad (a time i rat) u BiH. Zazivati rat u zemlji u kojoj majke još nisu pronašle kosti svojih sinova. Zazivati rat u zemlji u kojoj silovane žene još uvijek na ulicama susreću svoje silovatelje. Zazivati rat u zemlji u kojoj su djeca rađana kao plod silovanja. Zazivati rat u zemlji u kojoj rane od prošlog rata još uvijek krvare. Od kud takva hrabrost (ili ludost)? Od kud ljudi koji iznose takve teze crpe svoj legitimitet i kredibilitet? I Hrvati i Bošnjaci i Srbi ne žele rat, već žele mir i stabilnost te kvalitetnije uvjete života. A svima onima koji zazivaju ratove, raspade, i podjele treba objaviti intelektualni i moralni rat kojim će se dokazati da su takvi manjina u društvu, ali nažalost, glasna manjina.
