Danas se navršavaju 32 godine od stravičnog zločina koji su u Biljanima kod Ključa počinili pripadnici srpskih vojnih i policijskih snaga.
Masakr u Biljanima, u općini Ključ, dogodio se 10. jula 1992. Rijetki preživjeli čput spasa su tražili preko Grmeča na slobodne teritorije Petog korpusa. Kada su krajem rata snage Armije BiH oslobodile ovaj kraj, otkrivene su masovne grobnice na Laništu. Među stotinama, najstarija žrtva bio je Bećo Ćehić, koji je imao 85 godina, a najmlađa 4-mjesečna beba Amila Džaferagić, koja je u jami umrla stežući flašicu za mlijeko, u zagrljaju ubijene majke.
Napad na civilno stanovništvo u Biljanima bio je posljedica provođenja “uputstva o organizovanju i djelovanju organa srpskog naroda u BiH u vanrednim okolnostima od 19. decembra 1991. godine.” To uputstvo donio je Glavni odbor SDS-a, a uključivalo je i naredbu Kriznog štaba SO Ključ od 27. i 28. maja 1992, koja je zabranjivala napuštanje Ključa ili ulazak građana sa drugih područja na područje te općine.
U ranim jutarnjim satima započeo je napad na selo, koji su predvodili 17. laka pješadijska brigada srpske vojske u saradnji sa rezervnim i aktivnim policajcima Odjeljenja policije. Poslije ulaska u selo, srpske snage su u zaseoku Brkići naredili da civilno stanovništvo napusti kuće, a potom su odvojili žene i djecu. Muškarci su odvedeni u osnovnu školu u Biljanima, gdje su zatvoreni, a nakon toga izvođeni u grupama od pet od deset, te ubijeni.
Jedna grupa muškaraca je prvo mučena, a potom odvedena na lokalitet Lanište, gdje su ubistva nastavljena.
Na lokalitetima masovnih grobnica Lanište I i II, Crvena zemlja, te grobnici Biljani ekshumirano je 239 tijela Bošnjaka iz Donjih Biljana, Brkića, Osmanovića, Domazeta, Džaferagića, Čehića, Mešana i Jabukovaca, a u godinama koje su uslijedile redovno su pronalažena tijela ubijenih i u manjim i pojedinačnim grobnicama, u šumama ili napuštenim i spaljenim objektima.
Presude
U presudi Marku Samardžiji iz 2008. godine, koji je, u svojstvu komandira Treće čete Saničkog bataljona u sastavu 17. lake pješadijske brigade, pred Sudom BiH osuđen konačno na sedam godina zatvora za zločine počinjene na području Ključa, navodi se da je naredio da muškarci – bošnjački civili iz zaseoka Brkići i Balagića Brdo izađu iz kuća, zatim da krenu na livadu Jezerine, gdje su dočekani s puškama uperenim u njih. On je prvostepenom presudom bio osuđen na 26 godina.
– Nakon čega je starije od 18 godina i mlađe od 60 godina, s rukama na leđima, u koloni sproveo u dvorište Osnovne škole u Biljanima (…) kada su vojnici dijela 17. lake pješadijske brigade, te pripadnici policije, jedan dio muškaraca Bošnjaka zatvorili u učionice škole, iz kojih su ih zatim, u grupama od pet do deset izvodili i ubijali, a preostali dio prisilili da kroz špalir i uz udaranje prođu do autobusa, kojima su odvezeni u pravcu Laništa, gdje je većina ubijena – stoji u prvostepenoj presudi, kao i da su tada ubijena najmanje 144 muškarca, koji su 1996. godine ekshumirani iz masovnih grobnica Lanište, Crvena zemlja i Biljani.
Osim Samardžije, pred Sudom BiH za zločine u Ključu osuđenje i Boško Dević, na deset godina zatvora, dok je predmet protiv Mlađena Kovačevića u fazi mirovanja zbog njegovog zdravstvenog stanja.
Sud BiH je osudio Marka Adamovića na 20 godina i Boška Lukića na 12 godina zatvora kao učesnike udruženog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bio progon nesrpskog stanovništva na području Ključa tokom ljeta 1992.
Protiv nekoliko osoba postupak je obustavljen zbog njihove smrti ili je u fazi mirovanja zbog nedostupnosti optuženih.
Presudom Vrhovnog suda Federacije BiH Goran Sovilj i Petar Galić proglašeni su krivim zbog krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva na području Općine Ključ. Sovilj je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam, dok je Galić osuđen na šest godina.
Apelacioni sud u Beogradu osudio je Dragana Bajića i Marka Paukovića, bivše pripadnike Vojne policije Vojske Republike Srpske (VRS), na po 12 godina zatvora za ubistva civila bošnjačke nacionalnosti počinjena u oktobru 1992. u selu Kamičak u općini Ključ.
Viši sud u Beogradu je u septembru 2019. godine osudio Željka Budimira nepravosnažno na dvije godine zatvora zbog napada i pljačkanja jednog civila u novembru 1992. u općini Ključ. Budimirova presuda je ukinuta 3. marta 2020. godine i bit će mu obnovljeno suđenje.
Sud u Beogradu osudio je nepravosnažno Željka Maričića, bivšeg pripadnika VRS, na dvije godine zatvora zbog napada na civilne zatvorenike bošnjačke nacionalnosti privedene iz različitih naselja sa područja općine Ključ u maju 1992. godine.
U Ključu je ubijeno više od 700 ljudi, a Ključani su, osim u svom gradu, ubijani i ekshumirani u još osam gradova. Kroz logore Manjača i Kamenica prošlo je više od 1.200 Ključana. Do kraja 1992. godine, blizu 17.000 Ključana, odnosno skoro cjelokupno nesrpsko stanovništvo, bilo je prisiljeno napustiti općinu.
