Navršile su se pune 32 godine otkada su nevesinjski Srbi, potpomognuti rezervistima i brojnim paravojnim formacijama iz Srbije i Crne Gore, na ovim prostorima izvršili do tada nezapamćen zločin nad nevesinjskim Bošnjacima i Hrvatima.
Napad na Bošnjake Nevesinja počeo je 14. juna 1992. godine, treći dan Kurban-bajrama, napadom na selo Žulja, gdje lokalni Srbi, potpomognuti paravojnim formacijama iz Srbije i Crne Gore, odmah ubijaju trideset troje mještana, a preostalo stanovništvo odvode u brojne logore.
Stradanje Bošnjaka u Nevesinju: 119 osoba nije pronađeno ni 32 godine kasnije
16. juna 1992. godine napadnut je Odžak, počinju javna ubistva, silovanja i deportacije Bošnjaka Nevesinja, a konačan napad na preostala nesrpska sela počinje 22. juna. 1992. godine.
Stradanje Bošnjaka u Nevesinju: 119 osoba nije pronađeno ni 32 godine kasnije
Kao epilog divljanja i zločina na teritoriji Nevesinja je činjenica da su u periodu između 14. i 30. juna 1992. godine nevesinjski Bošnjaci i Hrvati doživjeli nezapamćeno stradanje. Ubijeno je 307 osoba bošnjačke nacionalnosti ili 9,2 posto, 12 osoba hrvatske nacionalnosti ili 5,7 posto, što prema broju stanovnika Nevesinje svrstava odmah iza Srebrenice po procentu stradanja. Među ubijenima je 26-ero djece, a neka od njih nisu imala ni ime, jer su rođena u zbjegu.
Stradanje Bošnjaka u Nevesinju: 119 osoba nije pronađeno ni 32 godine kasnije
Nevesinjski Bošnjaci i Hrvati ubijani su na različitim mjestima i na različite načine. Strijeljani su, klani, živi spaljivani, bacani u jame, danima kasapljeni prije nego su umirali, kidane su im uši, vađene oči, živi zakopavani, javno nasred grada čerečeni, ponižavani na najgore moguće načine, a preživljavali su danima, bez vode i hrane, planinskim bespućima probijali se prema tada slobodnoj teritoriji Mostara i Konjica dok je njihova imovina potpuno opljačkana, a svi stambeni i vjerski objekti spaljeni i porušeni. Iz 22 masovne grobnice ekshumirano je 176 Nevesinjaca.
Oni koji nisu pobijeni prošli su ovozemaljski pakao u brojnim logorima i kazamatima poput SJB Nevesinje, Doma JNA, Alatnice, Kotlovnice, Boraka, Kalinovika, Bileće, Heliodroma i drugih, od kojih i danas osjećaju brojne posljedice i traume. U 13 logora bila su zatočena 493 Nevesinjca.
Tokom čitavog perioda rata poginulo je ili ubijeno 509 Nevesinjaca, od toga 41 dijete. 119 osoba još nije pronađeno.
Uprkos činjenici da su tužilaštvu dostavljeni brojni neoborivi dokazi te da je većina zločinaca i njihovih pomagača dostupna organima gonjenja, jer brojni od njih obavljaju visoke političke, sudske ili policijske dužnosti i na taj način uživaju u plodovima svog zločina i tako dovršavaju svoj genocidni projekat. Strašno poput zločina zvuči činjenica da su za brojne zločine u Nevesinju i Istočnoj Hercegovini osuđeni samo Milko Mučibabić, Krsto Savić i Radivoje Soldo.
U znak sjećanja na 509 poginulih ili ubijenih Nevesinjaca u mjestu Kljuna, općina Nevesinje, 2017. godine je podignuto Spomen-obilježje i od tada svake posljednje nedjelje u mjesecu junu na tom mjestu obilježava se godišnjica zločina nad Bošnjacima Nevesinja. Manifestacija bude visokog vjerskog i patriotskog karaktera tako da na njoj prisustvuje nekoliko hiljada ljudi. Program u Kljunima je održan 23. juna.
I ove godine održan je marš mira „Put spasa“ od Mostara do sela Kljuna koji je započeo u subotu. Desetine preživjelih, njihovih potomaka i prijatelja je pješačeći vrletima Veležima stiglo u Kljunu gdje su dočekani aplauzom.
Brojni Nevesinjci okupili su se na Spomen-obilježju pored džamije, na kojem su ispisana imena 507 ubijenih civila i boraca sa područja Nevesinja.
Okupljenim građanima obratili su se: Šerif Bojičić, predsjednik Udruženja “Povratkom za BiH”, Salih Mulalić, predsjednik Udruženja “Preživjeli genocida 11. juli 1995.”, Srebrenica, Refik Lendo, potpredsjednik FBiH, te Nerin Dizdar, federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica.
(Hayat.ba)
