Hadžija Hamid je u svojoj 79. godini života sa oslabljenim vidom savladao arapsko pismo. On je primjer svima nama kojima nedostaje motivacije i želje da uradimo isto. Danas poslije podne namaza u džamiji Kralja Abdullaha jedan brat nam ispriča njegovu priču i stavi je na papir, a mi odlučismo da je objavimo na našoj stranici, da bude primjer svima nama, pogotovo mlađim naraštajima.
Hadžija Hamid je rođen 1937. godine blizu Peštera u Sandžaku. Od samog djetinjstva morao se sam probijati kroz život, jer je njegov otac Ramo sa majkom Hamidom, Allahovom voljom imao sedmero djece.
Hadžija je rano otišao, prvo u Beograd na mjesto zidara u Komgrap, pa onda u Rusiju, u Sibir. Radio je kaže na temperaturama i do -60°C, i dan i noć, kako njegova porodica ne bi bila gladna. Kada se penzionisao otišao je na hadždž, a onda je postao hizmećar džamije Kralj Abdullah, a u svojoj 79. godini nauči arapsko pismo. Sada se ne odvaja od Kur'anu.
Hadžija Hamid ne želi otkriti ko mu je pomogao da nauči arapsko pismo. Nada se da će ga Allah počastiti da prvu hatmu prouči za ramazan.
