Hafiz Imad El-Misri je u dosadašnjem svom životu kušao razna iskušenja. Kušao je odvojenost od svojih roditelja, koje je silom prilika morao napustiti, jer je bio proganjan od strane zloglasnog režima Hosnija Mubaraka. Zatim je kušao strahote rata i to onog u Bosni i Hercegovini, koju je, kao pripadnik Armije BiH, četiri godine svim srcem, onako sinovski branio od mrskog agresora, da bi mu ta ista Bosna i Hercegovina i oni koji njome vladaju, uzvratila poput pakosne i bezdušne mačehe, predavši ga u ralje zvjerskom, tiranskom režimu u Egiptu. U Egiptu je hfz. Imad El-Misri, poput Jusufa a.s., ni kriv ni dužan, deset godina kušao gorčinu zatvorske kazne u zloglasnim egipatskim zatvorima u kojima je bio izložen inkvizitorskim metodama mučenja, kao što je kušao i gorčinu razdvojenosti od svoje djece, supruge i roditelja. I nakon svih tih iskušenja, Imad El-Misri je trenutno iskušan teškom bolešću. Naime, Imad je ovih dana imao težak operativni zahvat na kičmi. U razgovoru s njim rekao nam je da je to posljedica stravičnog mučenja u egipatskom zatvoru, i da je bolove u kičmi počeo osjećati još davne 2004. godine, u zatvorskoj ćeliji u kojoj nije bilo ni WC-a ni vode i u kojoj se hranio splačinama koje ni životinje ne bi jele. Bolovi u kičmi bili su toliko jaki da nije mogao ni hodati ni stajati na nogama, ali mu i pored toga, u zatvoru nisu htjeli dati čak ni najobičnije lijekove protiv bolova. Kada je, nakon dugogodišnjeg robijanja, pušten na slobodu, uradio je magnetnu rezonansu i tek tada saznao da su mu tri pršljena praktično smrljevna. No, zbog silne žeđi za naukom, ni opaka bolest ga nije spriječila da upiše postdiplomski studij. Međutim, bolovi u kičmi bili su toliko jaki da su se prenosili na ruke, te zbog toga nije imao snage da drži olovku u ruci. Konsultirao je mnoge specijaliste i većina njih, nakon pregledanih snimaka kičme, sugerisala mu je da se, zbog rizika koji sa sobom nosi, ne podvrgava operativnom zahvatu. Imad ih je poslušao, ali ne zbog mogućnosti da operacija ne uspije, već prevashodno zbog toga što je bio zaokupljen brigom o svojim roditeljima, kojima je dao prednost nad samim sobom. I sve dok su mu roditelji bili živi (otac mu je preselio na ahiret 31. maja, 2013., a majka je umrla prije oca), Imad se mudžahidski nosio sa opakom bolešću samo da bi bio na usluzi svojim roditeljima. Tek kada mu je i otac umro, odlučio je da se definitvno pozabavi svojom bolešću.
Iako je operacija podrazumijevala svojevrsni rizik (dodatni problem je i to što je Imad šećeraš), na kraju su mu ljekari ipak predložili operativni zahvat kao jedinu soluciju. Početkom decembra 2013., podvrgnut je operativnom zahvatu prilikom kojeg su mu ugrađene četiri pršljenske proteze ili ploče kao imitacija pršljenova sa metalnom šipkom kao potporom za kičmu, te zbog toga mora ležati na stomaku.
No, hvala Allahu, operacija je uspjela, jer Imad više ne osjeća nesnosne bolove zbog kojih je danima primao morfijum, a već se pomalo počeo i kretati. Za dva mjeseca trebao bi izvršiti još jednu operaciju na vratnom dijelu kičme.
Pored svega toga, u razgovoru za Saff, naglasio je da je u potpunosti zadovoljan onim što mu je Allah podario, i slijedeći primjer Ejjuba a.s., rekao je: ”Pa, ja sam 51 godinu bio zdrav i kako da ne budem zahvalan svome Gospodaru na tome i kako da se sada žalim na iskušenje koje me je snašlo.”
Ispričao nam je i jedan detalj sa operacijskog stola. Naime, poznato je da uslijed anestezije, svaki pacijent, prije nego potpuno utone u san, izgovara nepovezane i nesuvisle riječi, pa je on, nakon operacije, pitao hirurga, da nije možda nešto zabrljao i pričao šta ne treba. Hirurg mu je odgovorio: ”Ne, gospodine, vi ste stalno spominjali i veličali Allaha, sve dok niste utonuli u san.”
Molimo Allaha da pomogne i olakša našem bratu, mudžahidu, hafizu Imadu El-Misriju, i da ga bez računa nagradi za njegov sabur na iskušenjima i za njegov hizmet islamu i muslimanima.
I poručujemo mu ono što je Poslanik a.s. poručio Jasiru, Sumejji i njihovom sinu Ammaru, kada je naišao pored njih dok su ih nevjernici mučili: ”Strpite se porodico Jasirova, vaše mjesto je u džennetu!”
Kao i ono što je pjesnik kazao: ”Ja sahibe-l-hemmi, ebšir bi-l-hajr, fe inne-l-Fardžellahu!” – ”O ti kojeg je nevolja snašla, raduj se, jer, Allah je onaj koji tugu i brigu otklanja!”
