Izvor: Minber.ba
Jučer smo bili svedoci početku policijske operacije kodnog imana „Ruben“, u kojoj se, navodno, privode pripadnici bliski vehabijskom pokretu, odnosno vehabije. Da ovaj novinski iskaz, preuzet iz šturih obavještenja raznih policijskih glasnogovornika, nije tačan, govori činjenica da Ramo Kadrić iz Srebrenice nema uopće nikakve brade, te da Nail Dudaković iz Orahova voli čak i popiti (alkoholna pića). Ukoliko uzmemo u obzir da je ovaj novinski iskaz tačan, onda dolazimo do činjenice od koje se diže kosa na glavi. Naime, ako su Ramo i Nail vehabije, onda u BiH i nema Bošnjaka, već žive Srbi, Hrvati i Vehabije. Vehabija je svaki onaj koji nije pripadnik prva dva naroda. Nije bitno da li bosanske Vehabije idu u džamiji ili ne idu, da li klanjaju i poste ili ne, da li imaju brade ili ne, da li imaju simpatije prema IDIŠU ili nemaju, da li su spremni ići i vrbovati borce za Siriju ili ne – oni su Vehabije koje treba policijski, na državnom nivou terorizirati, kao što su terorizirali, birvaktile, Mlade muslimane.
Jučer je, također, u ovoj akciji uhapšen i naš džematlija (Kotorsko) Mujo Žilić, kojeg svi znamo, jer redovno dolazi na džumu namaz i djeca mu redovno idu u mekteb. Također, ga znamo jer ima građevinsku firmu, te se počeo pomalo baviti i poljoprivredom, jer kako mi jednom reče: „Harise, ne znam do kada će građevina ići, valja razmišljati za ubuduće“. Ono što Mujo nije znao jeste da ga ubuduće čeka optužba za terorizam i vrbovanje boraca za Siriju, iako smo bezbroj puta o toj temi, Mujo i ja, raspravljali, i sasvim mi je bilo jasno da o tome ima isto mišljenje kao i ja, odnosno da se žestoko protivi ideologiji IDIŠ-a i svemu što on predstavlja jer niko od eminentnih islamskih učenjaka nije podržao njihovo djelovanje, već baš suprotno, osude i kritike na njihov račun dolaze od svih poznatih učenjaka današnjice. Što znači da smo Mujo i ja isti. Mujo je od mene i ja sam od Muje! Isto kako su došli po Muju, mogli su doći po mene ili bilo koga od vas, draga braćo.
Činjenica koja boli više od toga što su jučer pohapšeni ljudi, koji su većinom, po mome skromnom mišljenju, ni krivi ni dužni, jeste da naši intelektualci i naši lideri o tome šute kao zaliveni. Bili smo svjedoci u prošlosti da su se naši intelektualci i naši lideri oglašavali u vezi bilo kojeg stradanja bilo kojeg pripadnika nekog nemuslimanskog naroda, žrtve terorizma, i treba! No u sitaciji kada se terorizira nedužan svijet u njihovoj avliji, šute! No, nije privi put, da su Bošnjake, ili bolje rečeno Vehabije, njihovi intelektualci i njihovi lideri izdali. Sjetimo se samo naših intelektualaca i lidera iz socijalističkog sistema kad su nagovarali naše djedove da im je najbolja opcija da se izjašnjavaju kao Srbi i Hrvati, hvala Allahu pa ih naši djedovi nisu poslušali.
Uzevši u obzir da su nas, osim časnih izuzetaka, izdali naši lideri i naši intelektualci, jedina nam je opcija da se uzdamo u Allaha. A ko se uzda u Allaha ne treba bolji oslonac. Ko se uzda u Allaha ne može biti pesimist, čak ni u ovakvoj situaciji. Ibn Kajjim u svome djelu Medaridžus-salikin (Na putu ka Allahu, Sarajevo, str: 278-287), analizira šejtanove zamke, prepreke koji postavlja pred muslimane kako bi ih odbio od islama. Ibn Kajjim redom navodi sedam ovih prepreka. Prvih šest su: Nevjerstvo, slijeđenje novotarija, činjenje velikih grijeha, činjenje malih grijeha, činjenje dozvoljenjih djela koja nas odvraćaju od pokornosti ili farzova, činjenje djela pokornosti koje su manje nagrade od nekih drugih. Za današnju temu i situaciju u kojoj se nalazimo, bitna nam je sedma. O sedmoj prepreci Ibn Kajjim kaže: „Poslije ove (šeste) prepreke dolazi još samo jedna koju šejtan neminovno postavlja. Da je iko može izbjeći, bili bi to poslanici, vjerovjesnici Allahovi te najplemenitiji robovi Njegovi. Ta je prepreka ustvari šejtanova vojska koju on podstrekiva da uznemiruje čovjeka na sve moguće načine. Oni to čine rukom, jezikom, srcem, a na osnovu čovjekova stepena u vjeri i dobru. Kad god se čovjek uzdigne u vjeri, šejtan žešće nasrne na njega, nahuška svoju vojsku i saveznike protiv njega. Ove se prepreke niko ne može osloboditi. Što se više čovjek posveti vjeri, bude ustrajan u njoj i više poziva Allahu dž.š., šejtan sve više postiče svoje nerazumnike da ga napadaju. U ovakvoj situaciji čovjek stupa u rat, u Allahovo ime bori se protiv Njegovog neprijatelja. Ovakav ibadet mogu osjetiti samo istaknuti vjernici, a on se naziva ibadet ponosa i prkosa. Njemu se posvećuju samo najistaknutijii, najoštroumniji vjernici. A najdraže djelo Allahu, dž.š., jeste upravo to da Njegov rob ljuti i prkosi neprijatelja. Na ovakav vid ibadeta Allah, dž.š., ukazuje na više mjesta u Kur'anu.
وَمَن يُهَاجِرْ فِي سَبِيلِ اللَّهِ يَجِدْ فِي الْأَرْضِ مُرَاغَمًا كَثِيرًا وَسَعَةً
‘Onaj ko se iseli radi Allaha naći će na Zemlji mnogo mjesta uprkos svojih neprijatelja, i slobodu.’ (Kur'an, Nisa, 100). Ovdje je muhadžir, čovjek koji je svoje utočište našao u ibadetu Allahu, dž.š., nazvan prkosnikom kojim Allah prkosi Svojim neprijateljima. Zato Allah, dž.š., voli da Njegov rob prkosi i bori se protiv neprijatelja, kao što je rečeno u Kur'anu:
وَلَا يَرْغَبُوا بِأَنفُسِهِمْ عَن نَّفْسِهِ ۚ ذَٰلِكَ بِأَنَّهُمْ لَا يُصِيبُهُمْ ظَمَأٌ وَلَا نَصَبٌ وَلَا مَخْمَصَةٌ فِي سَبِيلِ اللَّهِ وَلَا يَطَئُونَ مَوْطِئًا يَغِيظُ الْكُفَّارَ وَلَا يَنَالُونَ مِنْ عَدُوٍّ نَّيْلًا إِلَّا كُتِبَ لَهُم بِهِ عَمَلٌ صَالِحٌ ۚ إِنَّ اللَّهَ لَا يُضِيعُ أَجْرَ الْمُحْسِنِينَ
‘Njih neće zadesiti ni žeđ, ni umor, ni glad na Allahovom putu, niti će stupiti na neko mjesto koje će nevjernike naljutiti, niti će ikakvu nevolju od neprijatelja pretrpjeti, a da im to neće kao dobro djelo upisano biti – Allah, dž.š,, zaista neće dopustiti da propadne nagrada onima koji čine dobro.’ (Kur'an, Tevba, 120). A opisujući Poslanika, s.a.v.s. i, njegove sljedbenike Allah, dž.š.. veli:
وَمَثَلُهُمْ فِي الْإِنجِيلِ كَزَرْعٍ أَخْرَجَ شَطْأَهُ فَآزَرَهُ فَاسْتَغْلَظَ فَاسْتَوَىٰ عَلَىٰ سُوقِهِ يُعْجِبُ الزُّرَّاعَ لِيَغِيظَ بِهِمُ الْكُفَّارَ
‘A u Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijačā – da bi On s vjernicima najedio nevjernike.’ (Kur'an, Feth, 29).“
Što smo, braćo, čvršći u našoj lijepoj vjeri, više će nas napadati. Iskušenja su uvijek bila lijepa vijest Gospodara ljudi da nas voli i da nas želi učvrstiti. Ovakva iskušenja su naši dobri predhodnici priželjkivali i dovili za njih.
Što se tiče naše situacije, kako su već najavili, bit će još hapšenja i odvođenja. Ako bi došli po nas, draga braćo, savjetujem nam da se držimo dostojanstveno i ponosno, da podignemo glave i da se ne stidimo, da ne pokazujemo da nas dira njihovo teroriziranje, da ne lažemo na svoju braću kako bi bili blaži prema nama, da se uzdamo u Allaha jer je on Gospodar ljudi, pa i tih koji nas odvode. Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo.
Molim Uzvišenog Allaha da nam popravi naše stanje.
