”Kada vidimo argumente na njegovom suđenju, sve je to tričavo. Ubijen je zbog teksta koji većina ljudi nisu pročitali. Nije imao advokata, nikoga i ničega, a nakon dvodnevnog suđenja. Afirmisao je borbu Bošnjaka za opstanak, ali ne uredovima NOB-a. On je u ratu bio u Sarajevu, borio se za vlastiti narod. Bio je uključen u sve najvažnije organizacije. Organizirao je i planirao brigu za muhadžire iz Istočne Bosne. U svojim radovima je žestoko kritikovao sarajevsku čaršiju zbog samoživosti i zbog činjenice da se nedovoljno obaziru na muhadžire. Krug kojem je pripadao Mustafa Busuladžić intenzivno je radio na internacionalizaciji bh. problema. Muslimani su bili u getu, izolirani. Za njihovu patnju se nije znalo. Krug oko Busuladžića i El-Hidaje sakupljao je užasna svjedočanstva o patnjama muslimana. Prevodili su te tekstove i slali ih preko svojih veza zapadnim vladama, da ih upoznaju sa stradanjima koja su muslimani doživljavali ponajviše od Srba. To je njegova krivica. O tome se nije smjelo govoriti.”
