Deveti januar je dan sjećanja na žrtve genocida, zločina protiv čovječnosti i drugih oblika ratnih zločina, kazao je u razgovoru za Fenu historičar dr. Amir Kliko iz Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava.
Po njegovim riječima, Republika Srpska (RS) je politički i vojni projekt Republike Srbije preko kojeg je izvršila oružanu agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. s ciljem da okupira većinu njene teritorije za svoje teritorijalno proširenje.
Srbija je posredstvom RS nastojala svoju agresiju na BiH politički zamaskirati pred međunarodnom zajednicom kao građanski rat. Političke i vojne pripreme za formiranje RS počele su nekoliko godina prije srbijansko-crnogorske agresije na BiH. Od sredine 80-tih do početka 90-godina 20. stoljeća onesposobljena je bosanskohercegovačka Teritorijalna odbrana (TO). Postavljenje njenog komandanta vršio je Savezni sekretarijat za narodnu odbranu u Beogradu.
Broj pripadnika TO drastično je umanjen. Koristeći narasle međunacionalne i međurepubličke tenzije Jugoslavenska narodna armija (JNA) izuzela je naoružanje i opremu TO 1990-1991. u svoje magacine koji su se nalazili uglavnom na teritoriji BiH s većinskim srpskim stanovništvom.
– Savezna vojska imala je impozantan i vlastiti arsenal u BiH koji je znatno ojačala povlačenjem ogromnih količina naoružanja, tehnike i vojne opreme iz Slovenije i Hrvatske. Oduzimanjem naoružanja i opreme TO unaprijed je razoružala branioce BiH, a gomilanjem oružja, tehnike i vojne opreme na njenoj teritoriji s većinskim srpskim stanovništvom stvorila je kvalitetne mogućnosti da izvrši uspješnu agresiju na BiH posredstvom bosanskohercegovačkih Srba – kaže dr. Kliko.
Dalje navodi da je JNA iskoristila svoju agresiju na Hrvatsku 1991-1992. da izvrši blagovremeni raspored snaga i tehnike za brzu okupaciju BiH. U agresiju na Hrvatsku uključila je visok broj bosanskohercegovačkih Srba. Na taj način započela je formiranje jedinica kasnije Vojske Republike Srpske (VRS) i uvježbavanje njenih boraca. Oni su u agresiji na Hrvatsku stekli potrebno ratno iskustvo za agresiju na BiH. Bosanskohercegovački republički organi bili su nemoćni da to spriječe jer je JNA bila legalna oružana sila. Od ljeta 1991. do početka januara 1992. godine JNA je bez borbe zaposjela buduću teritoriju RS.
– Kada je ona zvanično proglašena 9. januara 1992. već je imala teritoriju i jake vojne snage s borcima – koji su imali ratno iskustvo iz Hrvatske – da je odbrane – navodi Kliko.
Ističe da su u političkim pripremama za formiranje RS-a angažirani su svi raspoloživi ljudski kapaciteti bosanskohercegovačkih Srba (Srpska pravoslavna crkva, intelektualci, političari, novinari…). U BiH je formirana Srpska demokratska stranka (SDS) koja je imala zadatak predvoditi političke pripreme za agresiju na BiH po uputama iz Beograda. Ona je od 1990. sudjelovala u bosanskohercegovačkoj vlasti što je iskoristila da je institucionalno onesposobi za odbranu BiH. Srbijanske političke i vojne pripreme za agresiju na BiH provođene su istovremeno i koordinirano između JNA i SDS.
– Ubrzo nakon proglašenja državne nezavisnosti JNA se morala povući iz BiH što je i učinila bez većeg otpora jer je do tada uspješno obavila sve potrebno za velikosrpsku agresiju na nju. Bez borbe zaposjela je preko dvije trećine teritorije BiH za RS. Formirala je njenu vojsku i kvalitetno je naoružala. Vojsci RS-a ostala je obaveza da odbrani tu teritoriju i ovlada još nekim manjim – a značajnim – prostorima BiH koje JNA nije mogla iz političkih razloga okupirati. Ostala joj je i obaveza da etnički očisti teritoriju RS-a od bošnjačkog i hrvatskog stanovništva, odnosno da na toj teritoriji provede genocid nad spomenutim bosanskohercegovačkim narodima što je prepoznao i osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić na sjednici takozvane narodne skupštine RS-a u Banjoj Luci sredinom maja 1992. godine. Na toj sjednici Mladić je upozorio predsjednika RS-a, osuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića, i ostatak rukovodstva RS-a da su strateški ciljevi te paradržavne tvorevine, koje je Karadžić na sjednici obznanio, zapravo genocid nad Bošnjacima i Hrvatima – navodi dr. Kliko.
Dalje ističe da ga niko od prisutnih nije ni pokušao demantirati. Iako je bio potpuno svjestan da strateški ciljevi RS-a znače genocid nad Bošnjacima i Hrvatima, Ratko Mladić je istog dana i bez oklijevanja prihvatio obavezu da ih realizira kao komandant VRS-a. Haška presuda kojom se, nakon mnogih dobijenih ordena i plaketa RS-a, okitio kao svojim najvećim odličjem potvrdila je ispravnost njegove procjene iz maja 1992. da strateški ciljevi RS-a znače genocid nad Bošnjacima i Hrvatima.
