Piše: Fahri Šahin / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uprkos tvrdnjama historičara i paleontologa o starosti čovječanstva na Zemlji – koja doseže milione godina -, vrlo ograničen broj ljudi je u historiji čovječanstva u koje se upire prstom i čija imena su duboko urezana u analima historije.
Naravno, Allahovi poslanici, koji su poslati da vode čovječanstvo Pravim putem, nalaze se na čelu onih koji su ovjekovječili svoja imena. Možda nam je sudbina, nakon nekog vremena, da se presaviju stranice historije sa našim imenima i padnu u zaborav, ali bez sumnje možemo tvrditi da postoje ljudi čija imena ostaju besmrtna u historijskom sjećanju i vjerovatno nikada neće biti zaboravljena. Oni su vlasnici principa, te uprkos smrti, žive stotinama godina nakon odlaska sa ovoga svijeta.
U turskoj političkoj historiji, čini se da je broj utjecajnih političkih ličnosti koje su ostale žive u pamćenju društva veoma mali, baš kao što je slučaj sa onima koji imaju stvarni utjecaj u historiji čitavog čovječanstva.
Erbakan kao primjer neustrašivog i principijelnog političkog vođe
U ovom članku želio bih se fokusirati i rasvijetliti ličnost rahmetli profesora Necmettina Erbakana, kojeg sam imao čast poznavati, te slijediti put kojim je išao i na neki način nositi zastavu njegove ideje. Želio bih da čitaocu prenesem – ne namećući mu ništa – svoju ideju, koja se zasniva na činjenici da je mogućnost da se ispravno i vjerodostojno piše o Erbakanu zasnovana na ispravnom shvatanju Erdogana u smislu njegovog početka, ciljeva i puta uspjeha.
Pisati o Erbakanu znači ispijati čisti nektar iz izvora ideja koje nadilaze stoljeća i uspijevaju uspješno eliminirati kruta historijska tumačenja koja – na neki način – zagađuju ideje i diskurse.
Pisati o Erbakanu znači fokusirati se na ličnost čovjeka mudžahida, na njegovu nepokolebljivu vjeru, odlučnost i beskrajnu istrajnost.
Pisati o Erbakanu znači razumjeti lidera koji nije poznavao nikakvo zastrašivanje koje ga je obeshrabrilo i odvratilo od njegove ideje, uprkos progonu i zatvaranju kojima su bile izložene njegove političke stranke.
Pisati o Erbakanu znači govoriti o istinskoj obrazovnoj klimi u kojoj je radio na edukaciji desetina ljudi o idejama u koje je vjerovao, kroz toleranciju i uvažavanje, lišen hirova i borbe oko olupina prolaznog svijeta.
Pisanje o Erbakanu je neophodno. Jer, kada prvi put čujete svaku njegovu misao o lokalnoj i svjetskoj politici, naprosto zanijemite, i trebate se potruditi da razumijete um čovjeka koji ima viziju budućnosti kao da je gleda u sadašnjosti.
Sve ove izuzetne karakteristike nose Erbakana dalje od toga da bude puki političar, i smještaju ga u kontekst ljudskih simbola.
Budući da je Erbakan razvijao nove teorije i savremene pristupe o ljudima, državi i svijetu, on zasluženo zauzima nezaboravno mjesto u historiji turske politike.
Zapravo, možda najvažniji razlog i najutjecajniji faktor koji Erbakana čini izuzetkom u turskoj političkoj historiji, je to što je Erdogan usvojio sva pitanja i ciljeve o kojima je Erbakan teoretski raspravljao na početku, i radio na njihovom ostvarenju. Mnoga od onih pitanja koja su se u Erbakanovo vrijeme činila nemogućima i u pogledu kojih je on – bez sumnje – pokazao dalekovidnost, Erdogan je uspio ostvariti u nedavnoj prošlosti.
Stoga, po našem mišljenju, ne bi bilo pretjerano reći da je Erdoganov uspjeh jedan od najvažnijih faktora koji će Erbakana pozicionirati na nezaboravno mjesto u ljudskoj historiji.
