Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Nestanak cionističke tvorevine Izraela je kur'anska činjenica i poslaničko obećanje. Zato se ne pitamo: Hoće li nestati ili ne, jer je njegova propast neizbježna. Ovdje je samo pitanje: Kada?
Naime, moja doktrina nije da prestanem sa radom i čekam čuda. Nego, vjerujem da čuda (mu'džize) dolaze tek nakon što vjernik iscrpi sve voje mogućnosti. Kada laž udari svom snagom i učini se da je na korak od pobjede, a da je nosilac istine, koji ustrajava u svojoj borbi, na rubu poraza, tada dolazi čudo.
Časni Kur'an nas uči utvrđenoj i nepobitnoj istini, a to je da se borba za utjecaj i prestiž razlikuje od borbe za vjeru. U borbi za utjecaj Allah daje da pobjedi onaj ko posjeduje najjače uzroke pobjede u vidu materijalnih sredstava i ljudstva. A što se tiče borbe između istine i zablude, nikada nije potrebno da snage budu jednake.
Svi tirani i silnici, koje je Allah kaznio propašću i nestankom njihove vlasti, propali su onda kad su bili na vrhuncu svoje moći i tiranije.
Kada je Allah uništio faraona, nije ga uništio mijenjajući odnos snaga, već ga je uništio dok je govorio: ”Ja sam gospodar vaš najveći!” Allah ga je uništio kad je bio na vrhuncu svoje moći, dok je predvodio ogromnu i do zuba naoružanu vojsku želeći uništiti Musaa, alejhi selam, i njegove sljedbenike.
Kada je Allah uništio tiranina Nimruda, nije ga uništio u trenutku slabosti, već ga je uništio dok je bio na vrhuncu svoje oholosti i dok je govorio svom narodu: ”Ja dajem život i smrt!”
Kada je Allah uništio narod Ad, nije ga uništio mijenjajući odnos materijalnih snaga i uzroka poraza i pobjede, nego ih je uništio dok su govorili: ”Ko je od nas jači?”
Kada je Allah porazio mušrike i njihove saveznike u Bici na Hendeku, ashabi su bili u takvoj situaciji da im je zemlja postala tijesna koliko god da je prostrana, a srca su im došla do grla od straha.
Kada je počela agresija na Gazu, lično sam mislio da je to jedna od rundi rata koja će se završiti kao što su se završile sve prethodne runde, ali sada nešto duboko u meni govori da je to zapravo zadnja runda. I neće ostati u sadašnjem obliku, već će vjetar koji je rastjerao mušrike i njihove saveznike kad su opsjedali Medinu, rastjerati, ako Bog da, i cionističkog okupatora i njegove saveznike, a Allahovi olujni vjetrovi imaju hiljade oblika, i niko ne poznaje Allahove vojske osim Njega.
Čak i ako se završi kao što su završile prethodne runde, počet će opet tamo gde je i završio. Ali ono što je sigurno jeste da je ovaj rat od početka van naših i njihovih planova i želja, jer njime upravlja Allahova ruka.
Nisam protiv racionalnosti, proračunavanja razloga i uzimanja u obzir stvarnosti i realnog stanja, ali upravo racio odbacuje sav taj otpor mudžahida Gaze. Sve što se dešava u Gazi je u osnovi protiv razuma, i postojanost mudžahida nije posljedica materijalnih uzroka.
Realnost govori da bi velike sile propale pod svim ovim bombardovanjem i agresijom, pa kako onda da opstane grad kao što je Gaza koja je po površini manja od bilo koje arapske prijestonice?!
Pogotovo ako se uzme u obzir geografski položaj Gaze koja je bez planina, dolina i šuma. Ako bi bilo po racionalnom rezonu, to je regija koja bi trebala vojno pasti pri prvom napadu iz ovog ogromnog cionističkog arsenala koji vlada morem, zrakom i kopnom.
S obzirom da su prethodni ratovi cionističkog Izraela s našim vojskama završili za nekoliko sati, svaka priča o realizmu i racionalnosti izgleda kao neutemeljeno i ništavno materijalističko vjerovanje.
Nema okupatora koji je ostao nakon okupacije. To je nepobitna činjenica koju niko ne može poreći, bez obzira na vjerovanje vlasnika okupirane teritorije.
Svaka okupacija je nestala, to nam kazuje historija, i svi osvajači su nestali, a nestanak cionističke tvorevine Izraela, pitanje je samo trenutka.
