„Era deportacija je počela”, rekao je početkom ljeta za Euronews Charlie Weimers, švedski poslanik s krajnje desnice u Evropskom parlamentu, prenosi Detektor.
Ta izjava uslijedila je dan nakon što su se Evropski parlament i Evropsko vijeće usaglasili o novoj „uredbi o vraćanju”, koja stvara pravni temelj da se migranti „koji nemaju pravo boravka u državama članicama” šalju u treće zemlje.
– “Povratnički centri”, stoji u saopštenju, “mogli bi služiti ili kao krajnje odredište ili kao tranzitni centri koji olakšavaju daljnji povratak u zemlju porijekla ili u neku drugu treću zemlju.”
Vijest je uzbunila aktiviste za ljudska prava na Zapadnom Balkanu. Aktivisti koji se bave položajem migranata upozoravaju da bi upravo zemlje regije mogle biti domaćini takvih centara, uprkos dokumentovanim kršenjima prava migranata u nekoliko balkanskih država.
Infrastruktura je već tu. Uz izdašnu pomoć EU, balkanske zemlje su tokom posljednje decenije izgradile mrežu centara za zadržavanje i prihvat migranata. Neke, među njima Bosna i Hercegovina i Srbija, već imaju sporazume s članicama EU o smještaju njihovih migranata.
– Postoji poprilično mnogo kampova koji su potpuno opremljeni krevetima i svime što je potrebno. Tako da se oni [trenutno neaktivni centri za zadržavanje] vrlo lako mogu ponovo staviti u upotrebu u roku od 24 ili 48 sati, vrlo brzo – kazala je Milica Švabić, pravnica beogradske organizacije KlikAktiv, koja pruža pravnu podršku migrantima i tražiocima azila.
Nova uredba EU o vraćanju još nije stupila na snagu. Nakon što su pregovarači Evropskog vijeća i Evropskog parlamenta 1. juna postigli dogovor, poslanici su ih zvanično usvojili 16. juna. Ali nju još mora potvrditi Vijeće Evropske unije prije nego što stupi na snagu.
Visoki komesar UN-a za ljudska prava i niz organizacija za ljudska prava oštro su osudili tu uredbu, upozoravajući da izmještanje pritvora u „treće zemlje” izvan evropskog bloka zaobilazi temeljne zaštite ljudskih prava.
Ipak, neke članice EU, poput Nizozemske, Grčke, Austrije, Njemačke i Danske, već su počele ispitivati aranžmane s trećim zemljama. Za sada nema zvanične potvrde o kojim zemljama se radi.
Zapadnoevropske vlade su pod domaćim političkim pritiskom, dodatno pojačanim naglim rastom popularnosti krajnje desnih stranaka, da znatno snažnije kontrolišu migracije i deportuju migrante koji nemaju pravni osnov za ostanak.
Iz Evropske komisije su za BIRN kazali da je „nekoliko država članica ranije ove godine pokrenulo inicijativu koja razmatra povratničke centre”.
– Komisija je pozvana kao posmatrač i pomno pratimo razgovore… Komisija ne pregovara ni o kakvom takvom sporazumu ili aranžmanu – navedeno je u pisanom odgovoru.
Nicholas Ioannides, zamjenik ministra za migracije Kipra, zemlje koja trenutno predsjedava Vijećem Evropske unije, kazao je u junu da je plan uspostaviti te centre „možda u Africi ili Aziji”, ali „ne blizu evropskih granica”.
Pojedini lideri na Zapadnom Balkanu ranije su odbacili ideju da budu domaćini povratničkih centara, najizraženije kada je Britanija istu opciju ispitivala s neimenovanim zemljama u regiji, o čemu je prošle godine izvijestio BBC.
Dok je premijer Kosova Albin Kurti izrazio otvorenost prema toj ideji, Albanija je oštro kritikovala koncept povratničkih centara, iako je uspostavila kampove za zadržavanje migranata za potrebe Italije. Premijer Crne Gore Milojko Spajić izjavio je u oktobru 2025. da njegova zemlja neće primati odbijene tražioce azila iz Britanije.
Nikola Kovačević, srbijanski advokat koji više od decenije zastupa izbjeglice, kazao je za BIRN da će EU, ako se povratnički centri smjeste na Zapadnom Balkanu, „slati ljude koji su u užasnoj situaciji, ali ne ispunjavaju uslove za azil”, dok „istovremeno testira” je li država u koju se vraćaju dovoljno sigurna.
Kovačević je, međutim, ustvrdio da „Srbija, kao zemlja koja ne može djelotvorno zaštititi ljudska prava izbjeglica i tražilaca azila, nije sigurna treća zemlja”.
Balkanski migracijski centri
Upozorenja da bi zemlje Zapadnog Balkana mogle ugostiti povratničke centre EU počela su i prije nego što su dogovori o novim propisima bili završeni.
Collective Aid, organizacija koja radi s migrantima i tražiocima azila u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Grčkoj, objavila je u februaru ove godine dokument o stavu prema planovima EU o povratku, izražavajući zabrinutost.
„Dok Evropska unija pojačava fokus na politike povratka i razmatra uspostavljanje takozvanih ‘povratničkih centara’ u zemljama kandidatkinjama poput Bosne i Hercegovine i Srbije, javljaju se ozbiljne bojazni o posljedicama za ljude u pokretu”, napisala je ta organizacija.
Zemlje Zapadnog Balkana tokom posljednje decenije uspostavile su centre za zadržavanje migranata ogromnih kapaciteta – mnogi od njih su u Srbiji i Bosni i Hercegovini. Uglavnom ih je finansirala EU, kao odgovor na hiljade migranata koji od 2014. idu takozvanom balkanskom rutom prema Uniji.
BIRN je identifikovao 40 migracijskih centara koji trenutno rade na Zapadnom Balkanu, među kojima je oko 15 objekata koji su od 2015. novoizgrađeni ili značajno unaprijeđeni sredstvima EU.
Objekti u Srbiji i Bosni i Hercegovini imaju kapacitet za više od 8.000 migranata i tražilaca azila. Srbija upravlja prihvatnim i azilantskim centrima s prostorom za oko 6.000 ljudi, dok mreža prihvatnih, azilantskih i imigracionih objekata u Bosni i Hercegovini može primiti oko 2.600 osoba.
Od početka 2000-ih pojedine balkanske zemlje imaju sporazume o readmisiji sa zemljama EU. Ti bilateralni sporazumi već funkcionišu kao sredstvo za deportaciju državljana trećih zemalja iz EU prema njenim granicama, u takozvanih šest zemalja Zapadnog Balkana: Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju i Srbiju.
– Imamo razloga da brinemo da zemlje Zapadnog Balkana potencijalno postanu [povratnički centri] – posebno zemlje koje su susjedne prema istoku. Mogli bismo definitivno postati neka vrsta centra – kazao je za BIRN Emir Prcanović, izvršni direktor sarajevske organizacije za pravnu pomoć „Vaša prava”.
Od migrantske krize 2015. naovamo, EU je zemljama Zapadnog Balkana dodijelila i isplatila stotine miliona eura kroz pretpristupnu pomoć i Instrument pretpristupne pomoći (IPA), usmjerene na upravljanje migracijama, nadzor granica, prihvatnu infrastrukturu i kapacitete za povratak širom regije.
