Piše: Fatmir Alispahić
Kao što bi bilo felerično veterinara staviti za direktora termoelektrane – jer u fabrici struje nema živine za pregledanje – tako je nenormalno gospođu Elizabet Kormak (Elizabeth Cormack) staviti za američku ambasadoricu u Bosni i Hercegovini, jer ovdje nema tzv. islamskih terorista. Naime, ona nam dolazi direkt sa funkcije koja glasi ovako – „izvršni asistent u kancelariji specijalnog izaslanika predsjednika SAD Bakara Obame za globalnu koaliciju za borbu protiv islamske države“. Svakog bi muslimana trebalo da vrijeđa kad se iko na svijetu bori protiv islamske države, kad islamsku državu meće u negativan kontekst, jer je islamska država ideal islamske vjere, društvo slobode i solidarnosti, pravde i jednakosti, dok je ISIL/IDIŠ, ta tzv. islamska država Iraka i Šama, totalna suprotnost svemu islamskom, to je carstvo terora, razvrata i obožavanja šejtana, protiv kojega je svaki iskreni musliman. Ipak, ne samo mediji, već evo i vlade zapadnih zemlja, koriste termin – islamska država – bez ikakve ograde, bez navodnika, bez oznake „takozvana“, kao da žele potcrtati da je baš to, taj ISIL – islamska država. Ne može biti da ne znaju, može biti samo da svjesno i proračunato žele i same muslimane isprepadati sintagmom – islamska država – po logici da islamsku državu cijene i podržavaju samo teroristi i odrubljivači glava. Zato je važno da svaki musliman i u sebi i izvan sebe svjedoči kako ISIL nema veze sa islamskom državom, a time ni sa islamom, kako je to što rade gnusna zloupotreba i blaćenje islama, a kako zapadne vlade i mediji koji to zlo nazivaju islamskom državom, zapravo, čine jednaku blasfemiju islamskih svetinja i dragosti. Svaki musliman treba da voli islamsku državu i da mrzi ISIL i zapadne im vlade i mentore koji tajno kreiraju i podržavaju ovu globalnu operaciju iskrivljavanja islamskih značenja. Morali smo ovo pojasniti kako bismo razumjeli gnusobu naziva radnog mjesta ambasadorice Kormak, jer se odatle vodi „borba protiv islamske države“, a ne borba protiv ISIL-a. Za nas je ovo suštinski bitna razlika. A vjerovatno i za njih. Jer, njih zanima borba protiv islamske države, a nas zanima borba protiv ISIL-a u interesu univerzalnih principa slobode i u interesu zaštite svetosti pojma – ISLAMSKA DRŽAVA.
Antiteroristički Holivud
Nama bi, recimo, godio kakav američki ambasador što je kulturan, pa se razumije u pitanja antifašizma, genocida, multikulturalnosti i dijaloga među narodima. Naša je zemlja žedna za diplomatima koji razumiju suštinu Bosne, zemlje koja stoljećima simbolizira toleranciju, harmoniju među vjerama i jedinstvo u razlikama. Takve plemenite zemlje kao naše Bosne – na dunjaluku nema! Vandalizam je u ovu zemlju poslati diplomatu koji namjesto da pomaže zanavljanju i čuvanju bosanske paradigme, a on/ona ganja vještice u vidu tzv. islamskih terorista, pretvarajući sve Bošnjake u potencijalnu opasnost. Od hiljade svojih diplomata, Amerika nam je baš namijenila ambasadoricu Kormak koja se afirmirala i zasluge stekla u organizaciji borbe protiv tzv. islamske države. Takva eskpertica, bezbeli, treba da i u Bosni pronađe tragove tzv. islamske države, a pošto tragova nema, onda se može izrežirati tzv. islamska država, onako kako je od strane cionista svakako izrežirana tamo gdje Amerika puca sama na sebe – jer od nečega se mora živjeti. Podijeliš malo oružja tzv. islamskoj državi, malo Američkoj armiji, pa eto veselja i rata… Dok vojno-industrijski lobi trlja ruke i pljačka američki budžet, na ime izmišljenih ratova. Ako će biti odsječena i pokoja američka glava, u toj cionističkoj predstavi sa islamskom scenografijom – šta se može, sve je to u interesu slobode i demokratije. S obzirom da znamo kakvim su se sve poganim sredstvima služili Amerikanci u izmišljanju i započinjanju ratova u muslimanskim zemljama, nije se nadati ničem dobrom od ambasadorice Kormak, koja nam dolazi iz centra ovog tzv. antiterorističkog holivuda. Kad se taj sramni cirkus uklopi u hronično nastojanje velikosrpskog režima da izmišljanjem tzv. bošnjačkog/muslimanskog radikalizma pravda zločine nad Bošnjacima, onda dobijamo jednu opasnu kombinaciju u kojoj će najjača svjetska sila biti izuzetan saveznik ideolozima genocida u Srebrenici. Americi trebaju glumci u tzv. borbi protiv terorizma, jer se ratovi i opasnosti moraju proizvoditi zarad pljačkanja i sakaćenja američkih građana, a velikosrbima, takođe, trebaju isti glumci, jer će preko njih relativizirati genocid u Srebrenici. Doduše, velikosrbi ovo iskustvo izmišljanja „fašizma zgnječenog naroda“ (sintagma Nedžada Ibrišimovića), odnosno, nekakve opasnosti koja pravoslavnim prijeti od Bošnjaka, imaju već dugo, otkad su počinili prve masovne zločine nad Bošnjacima. Kad su 1924. počinili pokolj u Šahovićima lažno su optužili Bošnjake. Kad su u potkraj II svjetskog rata izvršili pokolj na Hadžetu i u Sarajevu, žrtve su optužili da su saradnici okupatora. U pripremama genocidne agresije, od Procesa 1983. godine pa nadalje, izmišljan je tzv. islamski fundamentalizam, koji se sad moderno zove „džihadizam“. Obrasci su isti, a mijenjaju se samo ambalaže. Grdno je Bošnjacima bilo trpiti velikosrpske laži i obmane, a još će im grdnije biti sad kad je i Amerika zainteresirana da se u Bosni, kod Bošnjaka, izmisli pozorište u kome će se prikazivati predstava o tzv. islamskoj državi. Puno je nezaposlenih, puno je obmanutih, pa neće faliti glumaca. Eno vidiš kako je Mevlid Jašarević perfektno odglumio budalu, pa se sad, elhamdulilah, prikazuje bez kostima, obrijao se i udebljo, otrombesio obraze k'o veliki, možda uskoro počne repovati k'o Edo Maajka, postane urban&cool, metne mindžuhu u nos, pa ga puste na prijevremenu slobodu. Plašiti se da će takvih glumaca biti još, jer je Amerika ipak filmska velesila.
Pozorište u Maoči
Šta je briga medžeda šta leptir misli? Šta je briga američke ambasadorice šta nekakav bošnjački novinar piše? Jer da je Amerike briga izašta, pa ukinula bi dosad onaj koncentracioni logor na Guantanamu, gdje leže nevini ljudi bez ikakve pravne osnove. Demokratski i antifašistički svijet se deceniju, evo, zgražava nad tim zlom, a američka politika ćera po svome. Hajvanski, baš. Američka politika stoji i iza postojanja tzv. imigracionog centra u ulici četnika Draže Mihailovića, u našoj zemlji, u kome sedmu godinu leži Imad Al Husin, bez pravnog osnova, na osnovu klevete, baš kao Jozef K. u Kafkinom romanu „Proces“. Znamo, rečeno nam je, iz vrhova bošnjačke politike, da se u povodu protupravnog zatočeništva Imada Al Husina, ništa ne može učiniti, jer Američka ambasada insistira da on bude u zatvoru. E, ako je takav državni teror bio izvediv u mandatu bivših američkih ambasadora, koji nisu bili eksperti za tzv. islamsku državu, zamislimo kakav će tek belaj nastupiti sa dolaskom ambasadorice Kormak?! Ona dolazi kao stručnjakinja za rat, terorizam, a bezbeli i islam, i to u momentu kada američki (anti)teroristički centri najavljuju novu ofanzivu prema muslimanima na Balkanu. To znači da se nova ambasadorica, uglavnom neće baviti onim čime bismo mi, bosanski patrioti, željeli da se ona bavi, da utječe na reforme i dokidanje dejtonskih kočnica, da ukida apartheid, diskriminaciju i druge oblike podvojenosti među bh. narodima, a sve u ime antifašizma i tolerancije. To vjerovatno neće biti predmet interesovanja ambasadorice Kormak, jer njeno imenovanje implicira zainteresiranost Amerike za tzv. islamsku državu kod Bošnjaka. A ako je nema, i kako je nema, ima da je bude! …Makar napravili pozorište u Gornjoj Maoči.
Opasna se kleveta valja prema Bošnjacima. Vidjeli smo kako su velikosrpski obavještajci 7. februara među naš narod ubacili teroriste, pa se stekao utisak da narod pali što nikad ne bi zapalio. Tako nam američka pozorišna kuhinja može ubaciti glumce koji će ovdje odglumiti tzv. islamsku državu, a da to bude povod za veliki progone Bošnjaka. Napose, bošnjački narod imaš baš takva iskustva u svome historijskom (ne)pamćenju, kada su srpski komunisti hapsili i ubijali bošnjačke intelektualce pod raznoraznim optužbama. I kako je tada reagiralo bošnjačko društvo? Pa, nikako! Ušutjelo se, prestrašeno, zagubljeno, bez mogućnost da se i na koga osloni. A onda se u toj krizi identiteta pojave domaći izdajnici i isljednici, oni što za srpske i hrvatske pare i komplimente počnu progoniti svoj narod. Pa pogledajte šta su radili Sadik Ahmetović (SDA) i Fahrudin Radončić (SBB) kad ih je u glavu ošinula funkcija ministra sigurnosti! Sjećamo se kako je Zlatko Lagumdžija (SDP) zarad poltronisanja Americi ispopručio nevine ljude, tzv. alžirsku grupu na Guantanamo. Na tom talasu poltronisanja oduzeta su državljanstva i protjerani su mnogi očevi bošnjačke djece. Krivica im je bila što su Arapi. Taj dejtonski rasizam ostavio je djecu bez očeva, žene bez muževa, porodice bez hranitelja – sve kako bi se ovdje izmišljala tzv. islamska opasnost. Ne bi ništa od toga bili da među bošnjačkim političarima nije ona najgora vrsta uhljupa, ljigavaca, ugursuza, koji su zbog svojih truhlih karijera ovdje spremni ubijati bošnjačke porodice. I koliko je takvih koji bi za funkciju štošta ružnog uradili?! Otud će se američka hajka na Bošnjake realizirati preko bošnjačkih političara, koji će a ako ništa, a ono barem šutjeti kad počne teatar sa tzv. islamskom državom.
Prije desetak godina, baš kad je zločin na Guantanamu bio u zamahu, Američka je ambasada objavila nagradni konkurs za prijavljivanje sumnjivih lica. Niko nije reagirao, svi su smatrali da je normalno klevetu izdići na pijedestal validnog dokaza, kao što se poslije i dogodilo, kada su mnogi oklevetani ljudi protjerani iz naše zemlje, ili zatvoreni, samo na osnovu sumnje da bi mogli biti opasni za sigurnost. Na ovu legalizaciju klevete i državnog terora reagirao sam svojevremeno u “Walteru” (br. 98, 06.01.2004.), u kolumni “Lovci na ucjene – Američka ambasada je raspisala potrjernicu za bošnjačkim narodom”, gdje sam mehanizam prijavljivanja doveo do realne crte. Evo citata:
– „Šaćiru je zafalilo para za rakiju. Pa se prijavio u Američku ambasadu. Tamo džabe dijele pare. Ne mora se ni kopat, ni štemat, ni nosat ciment. Treba samo rijet da si vidio nekog što bi mogao biti terorist. Šaćir je oglas pročitao u novinama. Dok je sjedio ‘nako u čitaoni proradiše mu klikeri. Ima jedan s bradicom u komšiluku što ide u džamiju I što se garant bavi terorizmom. Otići će Šaćir u Američku ambasadu. Prijavit bradicu. Uzet pare. I kupit rakiju. I nazdravit lahkoj pari.“
Dejton u fašizmu
Šta to svakog od nas, ponaosob, dijeli od sudbine Imada Al Husina? Zar mislimo da to što je on AA porijekla, a mi BH porijekla, ta granica koja nas Bošnjake spašava od mogućnosti da doživimo isto – da budemo zatvoreni godinama bez ikakve pravne osnove, bez optužnice, suda, presude? Varamo se… Ako je sigurnosni sistem dejtonske države jednom prekršio ono što se ni u snu ne bi smjelo prekršiti, ako pravosuđe na to šuti, onda nema više nikakve granice prema ma kojem građaninu BiH. Na sceni je teror pravosuđa! Svako u dejtonskoj državi može biti zatvoren onako kako su ljudi zatvarani u Hitlerovoj Njemačkoj, Staljinovoj Rusiji i Bušovoj-Obaminoj Americi. Svakoga može progutati mrak državnog terora, a da nikakva institucija u vladinom i nevladinom sektoru neće smjeti podići svoj glas. Tako je bilo kod Pinočea, Franka, Stresnera, Miloševića i Tuđmana, gdje god su harali diktatori čiji su sudovi sudili u ime jednoumlja, a ne u ime prava, pravde, slobode i istine. Dejtonski poredak je duboko u fašizmu, u genocidizmu, u usmjerenosti da se Srebrenica nad Bošnjacima nastavi drugim sredstvima. Nova američka ambasadorica Kormak ne dolazi da to zlo otkloni i stanje popravi, već da to zlo usavrši.
Voljeli bismo da griješimo. Možda će ambasadorica Kormak kao prvu prepreku uspostavi pravne sigurnosti riješiti slučaj Imada Al Husina. To je tačka na kojoj se prepoznajemo. U protivnom, biće nas još po noći pohapšenih, na osnovu sumnje zatvorenih, bez suda i presude utamničenih. Hoće li Bosna biti Guantanamo za Bošnjake?
